Piše: Berni Sanders
Poslušajte Donalda Trampa ili uključite Fox News i čućete stalni refren: Kamala Haris je „radikalnija“ i „ekstremnije lijevo“ od Bernija Sandersa.
Znam da će vas ovo šokirati, ali to naprosto nije slučaj.
Međutim, uvijek je teško odgovoriti na Trampove laži jer će sledećeg dana iznijeti neke još besmislenije. U svakom slučaju, dok se okupljamo da pobijedimo Trampa i izaberemo potpredsjednicu Haris, dozvolite mi da vas podsjetim samo na jednu jednostavnu činjenicu: uprkos onome što vam korporativni mediji i politički establišment govore, takozvana „radikalna“ i „ekstremno lijeva“ agenda za koju se progresivni pokret bori uživa ogromnu popularnost.
Anketa za anketom pokazuje da naše ideje podržava ogromna većina Amerikanaca koji imaju ludu ideju da bi možda, samo možda, vlada trebalo da predstavlja potrebe svih nas, a ne samo bogatih donatora kampanje. Takođe je važno razumjeti da su mnoge od ovih „radikalnih“ ideja već primijenjene u zemljama širom svijeta.
Drugim riječima, nije ono što mi predlažemo „radikalno i ludo“, već je radikalno i ludo to koliko Sjedinjene Države zaostaju u poređenju sa drugim bogatim nacijama u pogledu zaštite radničkih porodica, starih, djece, bolesnih i osoba sa invaliditetom.
Evo nekoliko primjera:
Kada govorimo o garantovanju zdravstvene zaštite za sve kao ljudskom pravu, govorimo o mogućnosti svakog od nas, bez obzira na primanja, da ode kod ljekara kad se razboli i da ne bankrotira kada izađe iz bolnice. Govorimo o pravu da promijenimo radno mjesto bez straha da ćemo izgubiti zdravstvenu zaštitu. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo da naša vlada koristi svoju pregovaračku moć da pregovara o nižim cijenama ljekova na recept, govorimo o okončanju apsurda da Amerikanci plaćaju daleko najviše cijene na svijetu za takve ljekove. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o plaćenom porodičnom i zdravstvenom odsustvu, govorimo o tome da mladi mama i tata mogu da provedu prvih nekoliko mjeseci sa svojim novorođenim djetetom bez žurbe da se vrate na posao već naredne nedjelje, i govorimo o mogućnosti staranja za svoje bližnje kada su bolesni, bez straha od gubitka plate ili posla. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o jačanju javnog školstva, dječijeg boravka i pristojnim platama nastavnika, govorimo o tome da sva naša djeca, bez obzira na prihode porodice, dobiju kvalitetno obrazovanje koje im je potrebno da bi se pripremili za budućnost. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o koledžu bez školarine, govorimo o pravu svih Amerikanaca da steknu visoko obrazovanje bez uvlačenja u stravične dugove. Govorimo o sposobnosti Sjedinjenih Država da imaju onu vrstu visokoobrazovane radne snage koja nam je potrebna da bismo se efikasno takmičili u visoko konkurentnoj globalnoj ekonomiji. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o „Zelenom novom dilu“, govorimo o stvaranju miliona dobro plaćenih sindikalizovanih radnih mjesta koja će transformisati naš energetski sistem, zaštititi nas od klimatskih promjena i stvoriti planetu pogodnu za život budućih generacija – sa manje suše, gladi, poplava, ekstremnih vremenskih nepogoda, bolesti i ljudske patnje. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o povećanju minimalne plate na platu dovoljnu za život, govorimo o ukidanju plata za gladovanje, da ljudi ne moraju da rade dva ili tri posla samo da bi sa svojim porodicama sastavljali kraj s krajem. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o jačanju i proširenju socijalnog osiguranja, govorimo o tome da svi naši stari mogu da odu u penziju i žive dostojanstveno. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o proširenju zdravstvenog osiguranja tako da pokrije bolesti zuba, sluha i vida, govorimo o tome da naši stari budu u stanju da žvaću hranu koju jedu, da čuju glasove svojih najmilijih i da vide svijet oko sebe. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o usvajanju zakona o pravu na organizovanje, govorimo o pružanju mogućnosti radnicima da ostvare svoje ustavno pravo na sindikalnu borbu sa ilegalnim, korporativnim protivnicima. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o ukidanju korporativnog finansiranja kampanja i okretanju javnom finansiranju izbora, govorimo o potrebi da zaštitimo našu demokratiju i spriječimo milijardere i njihove komitete za političku akciju da kupuju izbore. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Kada govorimo o prisiljavanju bogatih da plaćaju pravičan porez, mi naprosto kažemo da je vrijeme da se pozabavimo neviđenim nivoom nejednakosti prihoda i imovine koji trenutno postoji i ukinemo regresivni poreski sistem koji milijarderima omogućava poresku stopu nižu od one koju plaćaju medicinske sestre ili vozači kamiona. Da li vam to stvarno zvuči radikalno?
Da zaključim: ono za šta se borimo nije radikalna agenda. To je zdravorazumska agenda koju podržava velika većina Amerikanaca.
Dozvolite mi da vam kažem šta jeste radikalno. To je republikanska stranka koja hoće još poreskih olakšica za milijardere i ogromna rezanja zdravstvenog i socijalnog osiguranja, da dopusti zagađivačima da unište našu planetu, a farmaceutskim kompanijama da nam naplaćuju koliko im volja.
To je radikalno.
Pa šta da uradimo povodom toga?
Hajde da u sledećih nekoliko mjeseci radimo prekovremeno da pobijedimo Trampa i postaramo se da Kamala Haris i Tim Valc budu izabrani. Učinimo sve što možemo da podržimo progresivne kandidate širom zemlje – a ima ih mnogo.
A onda, jutro poslije pobjede, hajde da ubrzamo napore da obrazujemo i organizujemo američki narod da sprovede plan koji odgovara svima, a ne samo 1 procentu.