Rusija je efektno demontirala i zamijenila Vagnerovu grupu u godini kada su plaćenici šokirali svijet pobunom protiv vlade predsjednika Vladimira Putina, rekli su stručnjaci za Bi-Bi-Si.
Jevgenij Prigožin – pokojni vođa paravojnih snaga – prešao je granicu sa Ukrajinom 23. juna 2023. i zauzeo južni grad Rostov posle višemjesečnih tenzija sa vojnim rukovodstvom u Moskvi.
Njegove trupe su tada počele kratko napredovanje prema prijestonici, ne nailazeći praktično ni na kakav otpor. „Marš za pravdu“, kako ga je nazvao Prigožin, naglo je prekinut sledećeg dana.
Samo dva mjeseca kasnije, Prigožinov avion se srušio i on je poginuo zajedno sa nekoliko drugih visokorangiranih članova Vagnera, što je dovelo u sumnju budućnost grupe.
Dr. Sorcha MacLeod, član Radne grupe UN za plaćenike i predavač na Univerzitetu u Kopenhagenu, rekao je da su se bivše Vagnerove trupe raspršile po ruskoj teritoriji.
„Vagner možda više ne postoji u istom obliku kao što je nekada postojao, ali verzija – ili čak više verzija – nastavlja da postoji“, rekla je ona za Bi-Bi-Si. „Došlo je do svojevrsne fragmentacije unutar ruske države, tako da nema sveukupno odgovorne osobe.
„Grupa Vagner je bila nevjerovatno važna za Rusiju geopolitički i ekonomski, tako da nikada ne bi nestala, kako su neki ljudi tvrdili“, dodala je ona.
Godinama su Prigožinove trupe bile dragocjeno i nepobitno oruđe za ruske operacije u Africi i Siriji. Ali tek u Ukrajini – dok su se konvencionalne snage Moskve borile da savladaju odbranu Kijeva – Prigožin i Vagner su došli u oči javnosti.
Krajem 2022. i početkom 2023. Vagner je bio ključan za nekoliko pobjeda Rusije na bojnom polju. Njegove snage, sastavljene uglavnom od bivših zatvorenika, uspjele su da zauzmu istočni grad Soledar prije nego što su se ukopale u mašinu za mljevenje mesa u Bahmutu u mjesecima žestokih borbi.
Prema američkom Savjetu za nacionalnu bezbjednost, Vagner je na vrhuncu svoje aktivnosti imao oko 50.000 plaćenika u Ukrajini.
Eksperti kažu da su Vagnerove operacije u Ukrajini sada preuzele druge ruske državne i paravojne jedinice. Bivši komandant Vagnera nedavno je rekao za ruski BBC da je plaćenicima naređeno da se „pridruže Ministarstvu odbrane“ ili da nestanu.
Britanski obavještajni zvaničnici sugerišu da su neke od pješadijskih jedinica grupe apsorbovane u Rosgvardiju, Nacionalnu gardu. Jedinicu, osnovanu 2016. godine, nazivaju Putinovom „privatnom vojskom“ i predvodi je njegov bivši tjelohranitelj Viktor Zolotov.
Britansko ministarstvo odbrane saopštilo je da će djelovi Vagner grupe biti stavljeni pod kontrolu Nacionalne garde od oktobra 2023. godine. Bivše Vagnerove trupe, poznate kao “dobrovoljačka udruženja”, trebalo je da budu raspoređene na šestomjesečne ugovore u Ukrajini i na devetomjesečne ugovore u Africi, navodi se u saopštenju.
Činilo se da je Anton Jelizarov – dugogodišnji Vagnerov saradnik za koga se kaže da je komandovao krvavim operacijama plaćenika u Bahmutu – nekoliko dana kasnije potvrdio integraciju. U video snimku objavljenom na Telegram kanalu koji je povezan sa Vagnerom, on je rekao da je bio prisutan prilikom uspostavljanja kampa u kojem bi Vagnerovi vojnici radili “u korist Rusije” i udružili snage sa jedinicama Nacionalne garde kako bi formirali novu formaciju.
Britanski zvaničnici su rekli da je uključivanje bivših Vagnerovih jurišnika u Dobrovoljački korpus Rosgvardije najverovatnije ukazivalo na to da je Vagner uspješno potčinjen Rosgvardiji i da je ruska država povećala kontrolu nad Vagnerovom grupom.
Druge bivše Vagnerove snage potpisale su za borbu sa vladarom Vladimira Putina u Čečeniji – Ramzanom Kadirovim – i njegovim trupama Ahmata, pokazalo je nedavno istraživanje Bi-Bi-Sija u Rusiji.
Opipljiv primjer propadanja grupe bilo je uklanjanje njenog logotipa sa višespratnice koju je zauzela u drugom najvećem ruskom gradu, Sankt Peterburgu.
U danima nakon pobune, Prigožin se navodno dogovorio sa Putinom da fokusira operacije svoje grupe na Afriku, podržavajući režime i obezbjeđujući resurse za Rusiju.
Nakon Prigožinove smrti, zamjenik ministra odbrane Junus-Bek Jevkurov je, kako se izvještava, obišao afričke prijestonice i uvjeravao zvaničnike da se usluge koje pruža grupa neće smanjiti.
Ranije ovog mjeseca, istraživački centar Poljski institut za međunarodne poslove (PISM) primijetio je da nakon Prigožinove smrti „pažnja ruske države u [Africi] ne samo da nije opala, već je zapravo porasla“.
U februaru, Bi-Bi-Si je došao do dokumenata koji pokazuju da Moskva nudi „paket za opstanak režima” u zamjenu za pristup strateški važnim mineralnim resursima – pristup koji je ranije favorizovala Vagner grupa.
Plan je ponudila takozvana ruska „ekspediciona grupa“ pod nadimkom Afrički korpus i kojom je komandovao bivši general GRU Andrej Averjanov. Prethodno je vodio tajne operacije specijalizovane za ciljana ubistva i destabilizaciju stranih vlada.
Stručnjaci su za BBC rekli da je Afrički korpus efektivno zamijenio Vagnera u zapadnoj Africi. Na Telegramu, jedinica se hvalila da regrutima nudi plate do 110.000 rubalja mjesečno (1.250 dolara; 990 funti) i službu „pod vođstvom kompetentnih komandanata sa velikim borbenim iskustvom“.
U januaru je objavila svoje prvo raspoređivanje 100 vojnika u Burkinu Faso. Još 100 je navodno stiglo u Niger u aprilu.
Ruslan Trad, bezbjednosni analitičar u Atlantskom savetu, rekao je za Bi-Bi-Si da je Vagner zapravo postao Afrički korpus i da sada obavlja sve funkcije vojnog obavještajnog i ministarstva odbrane.
„U Africi ovi vojnici rade skoro istu stvar – čuvaju trgovačke puteve, obezbjeđuju resurse koje Moskva koristi da izbjegne sankcije i još mnogo toga – kao i služe lokalnim huntama i usmjeravaju tok migranata“, primijetio je on.
PISM je primijetio da će Afrički korpus biti raspoređen „otvorenije“ od Vagnera na kontinentu kako bi zamijenio zapadni – a posebno francuski – uticaj u Africi.
BBC Russian je izvijestio da Vagner sada posluje samo u Centralnoafričkoj Republici (CAR) u sjenci svog nekadašnjeg oblika, navodno pod kontrolom Prigožinovog sina Pavela.
„Moskva je nasljedniku dala zeleno svijetlo da nastavi posao svog oca u Africi, pod uslovom da to nije u suprotnosti sa interesima Rusije“, rekao je za BBC ruski izvor koji je ranije radio sa Jevgenijem Prigožinom.
Prošle nedelje, Mond je izvijestio da je oko 1.500 Vagnerovih vojnika podržavalo lokalne bezbjednosne snage u napadima na područja pod kontrolom pobunjenika.
Međutim, PISM je primijetio da ukupni značaj CAR u strateškom razmišljanju Moskve „opada“.
Dr. Meklaud je sugerisao da je Vagnerov prvobitni cilj u CAR-u bio da pruži „dokaz koncepta“ da bi plaćeničke grupe mogle da se koriste „kao uspješan protivteroristički akter“, cilj za koji Moskva sada može da smatra da je postignut.
Međutim, dodala je da je Vagner “potpuno upleten” u ZAR, što otežava njegovu zamenu novim, razvojnim Afričkim korpusom.
Uprkos prijetnji koju je predstavljala Prigožinova pobuna, nedeljna godišnjica prošla je uglavnom bez incidenata u Rusiji.
Dan Storijev iz grupe za praćenje OVD-Info rekao je za Bi-Bi-Si da su Prigožinovo nasljeđe naslijedili prvenstveno oni koji su povezani sa Kremljom.
„Generalno gledano, Vagnerova pobuna nije dobila mnogo, ako je uopšte imala, stvarnu podršku građana da, na primjer, održi masovne skupove na godišnjicu – možda zato što nije sadržala pravu antiratnu poruku“, primijetio je on.
„U Rusiji postoje ljudi koji organizuju proteste, ali oni su fokusirani na antiratni aktivizam i nemaju nikakve veze sa Prigožinom.“