Od haotičnog djetinjstva i hakerskih dana do globalne slave kao osnivač Vikiliksa, kako je Asanž transformisao način na koji svijet gleda na transparentnost vlasti.
Džulijan Asanž, osnivač Vikiliksa, u sudu SAD na Sjevernim Marijanskim Ostrvima je priznao krivicu za dio optužbi koje su mu stavljane na teret u zamjenu za slobodu.
Sud mu je kao kaznu odredio vrijeme koje je već proveo u britanskom pritvoru. Ovaj značajan razvoj događaja uslijedio je nakon višegodišnje pravne borbe, u kojoj je Asanž pokušavao da izbjegne izručenje Sjedinjenim Američkim Državama.
Rani život i obrazovanje
Džulijan Asanž je rođen 3. jula 1971. godine u Taunsvilu u Australiji. Roditelji, Kristin Hokins, aktivistkinja i slikarka i Džon Šipton, građevinski radnik i aktivista, razveli su se prije njegovog rođenja.
Kada je imao godinu dana, majka se udala za Breta Asanža, glumca sa kojim je vodila malu pozorišnu trupu i koga je Džulijan smatrao svojim ocem, pa je i uzeo njegovo prezime – Asanž. Često su se selili zbog prirode posla, tako da je Džulijan promijenio gotovo trideset škola.
Kasnije je studirao fiziku, matematiku i programiranje na univerzitetima Kvinslend i Melburn, ali nije diplomirao.
Interesovanje za računare razvio je u ranoj mladosti, a kao tinejdžer je postao haker pod pseudonimom Mendax.
Zbog hakerskih aktivnosti, međutim, priveden je 1991. godine, ali je izbjegao zatvorsku kaznu, uz uslov da ne ponavlja slična djela.
Osnivanje Vikiliksa
Asanž je 2006. godine osnovao Vikiliks, organizaciju posvećenu objavljivanju povjerljivih dokumenata i borbi protiv korupcije i zloupotrebe vlasti.
Vikiliks je postao svjetski poznat 2010. godine, kada je objavio niz povjerljivih dokumenata u vezi sa ratovima u Iraku i Avganistanu, kao i diplomatske depeše SAD.
Ti dokumenti su otkrili brojne kontroverzne informacije, uključujući i sumnje u ratne zločine i korupciju, što je izazvalo burne reakcije širom svijeta.
Pravne bitke i azil
Nakon objavljivanja dokumenata, Asanž se suočio sa pravnim problemima.
U Švedskoj je 2010. godine optužen za silovanje, što je negirao, tvrdeći da je riječ o politički motivisanim optužbama.Da bi izbjegao izručenje Švedskoj, poslije čega bi gotovo izvjesno bio izručen u SAD gdje bi ga čekala dugogodišnja zatvorska kazna, zatražio je azil u ambasadi Ekvadora u Londonu, gdje je ostao od 2012. do 2019. godine.
Hapšenje i zatvor
Britanska policija je u aprilu 2019. godine, nakon što je Ekvador povukao njegov azil, uhapsila Asanža u ambasadi.
Suočio se sa optužbama u Velikoj Britaniji za kršenje uslova kaucije, dok se istovremeno borio protiv izručenja u SAD. Američke vlasti su ga optuživale za hakovanje i objavljivanje povjerljivih dokumenata što je, tvrde, ugrožavalo nacionalnu bezbjednost.
Sloboda i priznanje
Asanž je u srijedu, 26. juna 2024. godine, oslobođen nakon što je priznao krivicu za dio optužbi, uključujući manipulaciju povjerljivim informacijama, što nosi manju kaznu u poređenju sa optužbama za špijunažu s kojima se suočavao.
Sporazum mu je omogućio da izbjegne izručenje u SAD i potencijalnu dugogodišnju kaznu zatvora.
Vrijeme koje je proveo u britanskom zatvoru uračunato je u njegovu kaznu, te je iz suda izašao kao slobodan čovjek i odmah otputovao u Australiju.
Suđenje je održano u Sajpanu, glavnom gradu Sjevernih Marijanskih Ostrva. Grad je izabran kao neutralna teritorija koja je pod suverenitetom Sjedinjenih Američkih Država, ali je geografski udaljena od kontinentalnog dijela SAD.
Asanž je dan ranije doputovao u Sajpan, poslije puštanja iz zatvora u Velikoj Britaniji u kojem je proveo pet godina.
Naslijeđe i uticaj
Džulijan Asanž je postao simbol borbe za transparentnost i slobodu informacija. Njegove akcije su pokrenule svjetsku debatu o pravima građana na informacije i zloupotrebi vlasti. Iako kontroverzan, njegov rad je otkrio mnoge nepravilnosti i zloupotrebe, te je ostavio dubok trag u istoriji novinarstva i aktivizma.
Odlukom suda, odnosno sporazumom sa Asanžom, stavljena je tačka na jedan od najznačajnijih i najdramatičnijih pravnih slučajeva u posljednjih nekoliko decenija.