Vučićev regrut koji sanja svoj fudbalski klub po ugledu na gazdu

Piše: Stanko Radulović

Politički mentori na ovim prostorima su česta pojava, tako je huligan sa sjeverne šipke stadiona podno tenka Aleksandar Vučić mentora imao najprije u Željku Ražnatoviću Arkanu, potom u velikosrbinu hrvatskog porijekla Vojislavu Šešelju. Kada je u pitanju Milan Knežević prvi mentor mu je bio Crnogorac koji je evoluirao u velikosrbina Predrag Bulatović, a sada mu je to crkva u kojoj se redovno moli nekadašnja Arkanova podrepna buva.

I dok je Vučić kroz vrijeme evoluirao i stekao svoje podrepne buve, kod Milana Kneževića taj razvoj ide znatno sporije, tako da je on već 15 godine najradije sakriven ispod suknje nekog od političkih moćnika… Najčešće suknje Aleksandra Vučića.

Zajedničko dvojici političkih bubašvaba je da su regrutovani u istom brlogu na stadionu podno tenka i da su stasavali u toj jazbini prepunoj kriminalaca, a svima njima od Arkana do Milana je ishodište i profesor čika Sloba…

I kao što Kneževićev mentor, predsjednik svega i svačega u Srbiji, a ponajviše mafije, organizovanog kriminala i korupcije Vučić ima svoj klub (Crvena zvezda) sa kojim se igra i koji mu služi za dokazivanje moći, ali i pranje novca, tako i Milanče od Mojanovića želi da izgradi svoj klub sa kojim će u budućnosti eventualno da izgradi finansijsku imperiju i dokazuje moć. Makar među Zećanima.

A sve je počelo sa čika Slobom koji je na stadion podno tenka najprije doveo Arkana, tamo ga instalirao za glavnog huligana i svoju podrepnu buvu. Čika Sloba je godinama narodne pare sipao u Crvenu zvezdu koja je političkim privilegijama i uslugama pokupovala nekoliko tada najznačajnijih fudbalera – Dejana Savićevića, Sinišu Mihajlovića, Darka Pančeva… i za uzvrat se na stadionu podno tenka pjevalo Slobo slobodo i Slobodane mili brate…

Slobodan Milošević je želio da od Crne Gore napravi 27. izbornu jedinicu, ali je u tome spriječen, a Milan Knežević je dobio Opštinu Zeta i sad u svom malom opštinskom brlogu planira da pravi fudbalskog ”giganta” po ugledu na Aleksandra Vučića. Metode su im iste, što ne čudi s obzirom da im je ishodište isto, a imaju i zajedničke mentorske pretke.

I bez obzira koliko se obojica trudili nikada neće stići svog prvog lidera čika Slobu koji je Crvenu zvezdu doveo do titule prvaka Evrope. Arkan je kasnije dokazao moć kada je od Obilića napravio prvaka SR Jugoslavije, a Vučić se vratio na stadion na kojem su ga kao dječaka šamarali i vukli za uši, kako bi u vrtiću gdje je učio huliganizam sada postao najveći baja.

I sve dok je na sceni predsjednik svega i svačega u Srbiji, Milanče od Mojanovića ne može kao ni Arkan da priviri liderstvu na stadionu podno tenka, pa se zadovoljava malom igračkicom sa „Trešnjice“.

Na žalost veljesrpskih ideologa i dva kluba koja su odabrana da budu promoteri ”srpskog sveta” u fudbalskoj Crnoj Gori – Zeta i Budva uhvaćeni su sa prstima u pekmezu već na samom startu i morali su da se vrate u brlog trećeg ranga takmičenja jer ni utakmicu, u kojoj je postojalo milion različitih scenarija, nijesu umjeli ljudski da namjeste, a da to ne bude toliko očigledno.

Nijesu ni Terzić i Vučić u svojim prvim mešetarskim radovima znali to da urade kako valja, pa im se cio svijet smijao nakon utakmice OFK Beograd – Crvena zvezda 2:6 (2:0), ali ima vremena naučiće…

Zajedničko Vučiću i Kneževiću je i deponija. I dok Vučić sanja o evropskoj Crvenoj zvezdi, Knežević makar o balkanski vrijednoj Zeti, obojici će se snovi završiti na deponiji kao u „pjesničkom uratku“ Milana Kneževića „Deponija snova“. Ta deponije snova postaće jednog dana smetlište na kojem će završiti kao što su na smetlištu istorije svoje mjesto pronašli i čika Sloba, Arkan i Predrag Bulatović.