Piše: Stanko Radulović
Olimpijske igre su oduvijek svijetu nudile najljepše priče koje se mogu koristiti u brojne edukativne svrhe i koje ako ih shvatimo na pravi način nose poruku o iskonskoj vrijednosti čovječanstva, ali i smisla olimpijskog pokreta.
Sportisti su oduvijek bili najbolji ambasadori i znali su da svojim ponašanjem ispišu najljepše stranice čovječanstva, ali i one druge.
Zato je uvijek mnogo bolje biti na strani Džesija Ovensa i Luca Longa, Ebi D'Agostino i Niki Hamblin nego na strani kraljica dopinga Serene Vilijams i Simon Bajls, ili Lensa Armstronga.
Za osvajanje olimpijskog zlata potrebno je mnogo toga, nekada i previše, da vam se čini da je neizdrživo, a vi pobijedite i kada sudija zaspe i produži trku za još jedan krug i ni to vas ne zaustavi na putu do Olimpa.
Zbog toga je trka na 3.000 metara sa preponama (stiplčez) na Olimpijskim igrama u Los Anđelesu 1932. ušla je u anale kao prva i vjerovatno jedina koja je bila duga 3.460 metara!, a do toga je došlo jer se sudija koji je vodio računa o dužini trke zabrojao.
Umjesto da radi svoj posao njegovu pažnju je za zaokupilo drugo takmičenje koje se istovremeno održavalo, pa je zaboravio da pritisne zvono za poslednji krug.
Trkači su morali da trče krug više, a osvajači medalja bili su Finac Volmari Iso-Holo, Britanac Tomas Tom Ivenson i Amerikanac Džozef Džo Meklaski.
Iso-Holo je prošao prvi kroz oba cilja, tako da nije bilo dileme da je najbolji, međutim, Meklaski bi u normalnim okolnostima (3.000 m) završio na drugoj poziciji ali ga je u dodatnom krugu pretekao Ivenson koji je jedini profitirao od ove greške.
Štetu je pretrpeo i Iso-Holo koji je, prema očevicima imao rezultat za svjetski rekord poslije 3.000 metara, ali je morao da trči još jedan krug zbog zaboravnog sudije, kojeg je više zanimalo takmičenje u skoku s motkom. Četiri godine kasnije, u Berlinu, odbranio je zlatnu medalju.
Volmari Iso-Holo se kao mladić bavio skijanjem, gimnastikom i boksom, a trčati je počeo tek nakon što je otišao u vojsku. Bio je uspješan u nizu disciplina, trčeći sve discipline od 400 metara do maratona.
Po izlasku iz vojske Iso-Hollo je pobijedio na svojim prvim međunarodnim utrkama 1928. godine, kada je trijumfovao na 3000 i 5000 metara na Radničkim olimpijskim igrama.
Inače, Volmari Iso-Holo se kao mladić bavio skijanjem, gimnastikom i boksom.
Pored zlata u stipličizu osvojio je i srebro na 10.000 u Los Anđelesu, a naredne godine Iso-Holo je oborio onaj svetski rekord u trci sa preponama na 3.000 metara, trčeći 9:09,4 u Lahtiju i izborio plasman na Olimpijske igre 1936. godine koje su održane u Berlinu, a na koje je otišao kao velikifavorit.
U Berlinu, Iso-Holo je pobedio u trci na 3.000 metara sa preprekama sa tri sekunde prednosti, i ponovo oborio svjetski rekord od 9:03,8.
U Berlinu Volmari je osvojio i bronzu na 10.000 metara i karijeru završio sa pet olimpijskih medalja.
Nakon Olimpijskih igara 1936. godine, Iso-Holo je obolio od reumatizma, ali se takmičio do 1945. godine na manjim takmičenjima, pošto su atletika i sport bili njegov život.
Inače Volmari Iso-Holo rođen je 5. januara 1907. godine, mada mu je u svim sportskim arhivama kao datum bio zapisan 1. maj. Do zabune je vjerovatno došlo zamjenom brojeva datuma i mjeseca, a čuveni atletičar umro je 1969. kada je imao 62 godine.