Piše: Stanko Radulović
Živio je četiri dana manje od 101 godine, umalo u tri vijeka i svojim rezultatima i načinom života obilježio olimpijski pokret i sve što Olimpijske igre podrazumjevaju.
Gimnastičar Leon Štukelj do danas je ostao najuspješniji jugoslovenski sportista sa pet osvojenih olimpijskih medalja i duhom kojim je plijenio i kada je imao 100 godina.
Na velikim takmičenjima, u pojedinačnoj i ekipnoj konkurenciji, osvojio je čak 20 medalja, od čega šest na Olimpijskim igrama (jedna ekipno), dvije zlatne u Parizu 1924. godine, zlato i dvije bronze četiri godine kasnije u Amsterdamu i srebro 1936. u Berlinu.
https://twitter.com/Olympics/status/1385639675583422465?ref_src=twsrc%5Etfw%7Ctwcamp%5Etweetembed%7Ctwterm%5E1385644599281061888%7Ctwgr%5Ee2ee006921c59a0804bb4dc43ee460efd0d249ea%7Ctwcon%5Es2_&ref_url=https%3A%2F%2Fsportklub.n1info.rs%2Folimpijske-igre%2Fleon-stukelj-najuspesniji-jugoslovenski-olimpijac-ex-yu-legende%2F
Ekipnu bronzu 1928. u Amsterdamu osvojio je ekipnom višeboju u timu su bili Josip Primožič, Stene Degranc, Anton Malaj, Edvard Antosijevič, Dragutin Cioti, Boris Gregorka i Janezom Porenta.
Olimpijske igre su se nakon 100 godina ponovo vratile u Pariz, a legendarni Leon Štukelj je tačno prije jednog vijeka zablistao baš u Parizu 1924. godine, iako je lako moglo da se desi da se na najvećoj smotri sportista i ne pojavi, iako je na Svjetskom prvenstvu u gimnastici dvije godine ranije osvojio šest medalja, od kojih su tri bile zlatne.
Gimnastičari su u Pariz otputovali poslednjem trenutku jer je vodnik jugoslovenskih sokolova Miroslav Ambrožič bio protiv odlaska na skupo i “tako loše takmičenje kao što su Olimpijske igre”.
Leon Štukelj, Slovenac, osvajač prve zlatne medalje za Jugoslaviju na Olimpijskim igrama pic.twitter.com/OqhkYv9ugp
— agw (@agw72718633) March 24, 2021
Ipak, gimnastičari, svi iz Slovenije, krenuli su u Francusku i zahvaljujući Štukelju zlatnim slovima za sva vremena ispisali istoriju jugoslovenskog sporta.
A te Olimpijske igre u Parizu 1924. godine bile su nova prilika da Štukelj pokaže svoj vanserijski gimnastičarski kvalitet.
Odlazak jugoslovenskih gimnastičara u Pariz bio je do poslednjeg momenta neizvjestan, otpor njihovom odlasku u Pariz javio se baš u njihovim redovima.
Iako je Leon Štukelj važio za velikog favorita u borbi za olimpijske medalje, Miroslav Ambrožič, vodnik jugoslovenskih sokola, što bi odgovaralo današnjem saveznom treneru i selektoru, bio je veliki protivnik odlaska gimnastičara na “tako loše takmičenje kao što su Olimpijske igre, koje uz to iziskuju i velike troškove”.
Na sreću, Ambrožič je nadglasan zahvaljujući agilnosti Viktora Murnika, velikog pobornika učešća na Olimpijskim igrama, pa su gimnastičari Kraljevine SHS otputovali u Pariz.
Tada 26-godišnji student prava Leon Štukelj zablistao je u Parizu. Bio je izuzetan u višeboju i na vratilu i zahvaljujući sjajno izvedenim vježbama osvojio je titulu olimpijskog šampiona u tim disciplinama. Bile su to prve olimpijske medalje i to zlatne za nekadašnju Jugoslaviju.
Leon je živio za sport do poslednjeg trenutka svog života i redovno vježbao, do 8. novembra 1999. godine, kada je preminuo četiri dana prije 101. rođendana.
Iako su ga na našim mprostorima često zaboravljali, valjda zato što je Slovenac, devedesetih godina prošlog vijeka bio izuzetno uvažavan od strane Svhetske gimnastičke federacije i Međunarodnog olimpijskog komiteta.
Kao izuzetno cjenjen sportista i sportski radnik i najstariji živi olimpijski šampion 1996. godine bio počasni gost na Olimpijskim igrama u Atlanti, upravo na onim na kojim su Amerikanci odlučili da Muhamed Ali (Kasijus Klej) zapali olimpijski plamen.
Na Olimpijskim igrama rame uz rame Ali i Štukel, dvije sportske veličine koji su svaki na svoj način obilježili istoriju svjetskog sporta.
Ali neponovljivim borbenim duhom, a Leon mirnoćom, i nevjerovantom predanošću sportskom načinu života i vježbanja duha i tijela.
Kao član sokolskog pokreta Štukelj se u mladosti bavio, i to veoma uspješno, atletikom i plivanjem, ali je snove ispunio na gimnastičkim spravama.