Piše: Stanko Radulović
Već smo zbog silnih dopinga i brojnih skandala na takmičenjima počeli da gubiomo nadu u smisao održavanja Olimpijskih igara, a onda su se na zvjezdanom nebu pojavile čuedesne dame, Amerikanka Ebi D'Agostino i Novozelanđanka Niki Hamblin, koje su pred milijardama gledalaca očitale lekciju svjetskim političarima i pred najboljim svjetskim sportistima pokazali kako izgleda pravi olimpijski duh koji je pokrenuo brojna neraskidiva prijateljstva proteklih skoro 13 decenija od kada su utemeljene moderne Olimpijske igre.
Naime, nakon sudara ove dvije predivne dame našle su se na tartan stazi stadiona u Riju i umjesto da započne mučna svađa, što bi mnogi uradili, američka atletičarka, koja je prva ustala, vratila se i pomogla koleginici da i ona nastavi trku, iako je tim gestom izgubila svaku šansu da se izbori za plasman u finale trke na 5.000 metara.
At the #Olympics, it's not always about winning.
.@abbey_dags @NikkiHamblin pic.twitter.com/P6f9UufM92— The Olympic Games (@Olympics) August 16, 2016
Zajedno su nastavile da trče, ali u finišu se dogodio još jedan detalj koji je sve oduševio. Naime, Ebi je prilikom pada povrijedila koljeno, pa je tek pred kraj trke osjetila jake bolove i nije mogla dalje.
Međutim, vrijeme je bilo da i Novozelađanka uzvrati istom mjerom, pomogla je Ebi da zajednu prođu kroz cilj…
Događaji sa trke na 5.000 metara nisu mogli nikoga da ostave ravnodušnim, pa je reagovao i Međunarodni olimpijski komitet (MOK) koji je poručio Ebi i Niki da su nevjerovatnim olimpijskim gestom stekle diplomu iz discipline HUMANOST KOJA IH DIREKTNO VODI U BESMRTNOST, A TIME I U FINALE TRKE NA OLIMPIJSKIH IGARA, UKOLIKO ZA TO BUDU ZDRAVSTVENO SPOSOBNE.
Dvije djevojke se do kvalifikacione trke na 5.000 metara u Riju nikad nisu upoznale, a ova nevjerovatna priča sa olimpijskog sportskog borilišta trebala bi da posluži sportistima širom svijeta kao putokaz i u životu i sportu.
Jesu Olimpijske igre i Majkl Felps, i Jusein Bolt, i bjesomučna jurnjava za rekordima i pomjeranjem granice ljudskih mogućnosti, ali je sport prije svega izuzetna prilika za duhovnu nadogradnju, a Olimpijske igre prilika za sticanje novih prijateljstava iz raznih krajeva svijeta, kao što je u ovom slučaju prijateljstvo za cio život koje su na atletskoj stazi izgradile Ebi D'Agostino i Niki Hamblin.
SAD i Novi Zeland su udaljene hiljadama kilometara i prilikom rođenja bile su zaista male šanse da se Ebi i Niki sretnu, a one su na Olimpijskim igarama u Riju ispisale vjerovatno jednu od najljepših priča u istoriji Igara i postaće snažna inspiracija generacijama sportista i umjetnika u godinama koje dolaze.
“Ova djevojka pokazala je pravi olimpijski duh. Nikad prije nisam je upoznala, a sada sam shvatila da radi o nevjerovatnoj osobi. Kad sam pala prvi put, osjetila sam ruku na svom ramenu i pogled kojim mi govori: ?Ustaj, ovo su Olimpijske igre, ovo moramo završiti’. Ona je meni prva pomogla, a kasnije sam i ja njoj pokušala, ali gležanj joj je bio gadno povrijeđen. Nakon toga sam nastavila trčati i nisam vjerovala da je i ona nastavila. Kad sam vidjela da i dalje trči, bila sam oduševljena. Nikad u životu neću zaboraviti ovaj trenutak. Kad me za 20 godina neko pita o Riju, ovo će biti moja priča”, jkazala je poslije trke Niki Hamblin.
Reagovala je i Hitna pomoć i povrijeđenu Ebi smjestila u invalidska kolica, kojima je i prošla kroz cilj. Trke su završile na 15. odnosno 16. mjestu, što u ovoj priči nije ni bitno.
Hamblin je učestvovala u finalu, D'Agostino nije, povreda je bila jača, ali su njih dvije ispisale stranice olimpijske istorije koje će biti inspiracijama generacija.