Na pripremama je jedan od mlađih fudbalera Andrija Bulatović, sluša stručni štab i starije igrače, nosi rekvizite, pa sve to sa vršnjacima iz „generacije 2006“ i mlađim drugovima slaže poslije napornog radnog dana.
To nije nikakva novina, to je usud svih mladića koji su u prvom timu. I nikome ne pada teško, znaju da im je to obaveza i da će ih na nekim narednim pripremama zamijeniti neko novi.
Međutim, na terenu je ravnopravan sa svima – još uvijek 17-godišnji vezista Andrija Bulatović „radi“ sjajne pripreme, iz dana u dan pokazuje svoj talenat i potencijal, dokazuje da je pravi igrač za naš klub…
“Za mene je dolazak u najveći klub u Crnoj Gori još jedan stepenik dalje u mojoj karijeri”, govori nam dječak koji je prošao sve mlađe reprezentatitvne selekcije.
Mladi Bulatović iza sebe već ima godinu i po prvoligaškog fudbala, a imao je i ponude iz inostranstva…
“Osjećao sam da ću najviše napredovati u klubu kao što je Budućnost, ekipi koja igra uvijek na pobjedu i koja ima pobjednički mentalitet. Većinu momaka iz tima znam od ranije, ali kompletna ekipa me primila fenomenalno i stvarno sam svima zahvalan. Iskreno, osjećam se kao da sam par godina tu”, poručio je Bulatović, koji potvrđuje da se najviše druži sa cimerom Bodinom Tomaševićem, ali i ostalim mlađim momcima.
Novi plavo – bijeli broj 30 je rođen u Kolašinu, ponikao je u matičnom Gorštaku, a preko Koma, Berana i Rudara je stigao do najveće scene u domaćem takmičenju.
Budućnost mu je negdje bila suđena, baš kao i njegovom ocu Olegu Bulatoviću, koji je od 1995. do 1997. godine nosio dres Budućnosti i špartao uz desnu aut liniju.
“Ponosan sam na činjenicu što igram u istom klubu za koji je nastupao moj otac. To je i obaveza više. Vrlo dobro znam šta Budućnost predstavlja svima u Podgorici, ali i Crnoj Gori i svjestan sam veličine i značaja grba koji nosim. Vjerujem da ću ostaviti veći trag u klubu od oca, a šansu da se dokažem kako ja, tako i moji saigrači imaćemo brzo – u 1. kolu kvalifikacija za Ligu konferencija”.
Bulatović se podgoričkoj publici predstavio sjajnim golom za Budućnosti sa tridesetak metara, a na pripremama u Sloveniji takođe „tuče“ iz svih pozicija…
“Najbolji osjećaj do sada u fudbalskoj karijeri mi je taj pogodak pod Goricom. To je naš najveći stadion, budi posebnu emociju, a taj osjećaj želim da doživim ponovo u dresu Budućnosti. Navijači od mene mogu da očekuju da ću u svakom trenutku igrati i raditi do posljednjeg atoma snage”.
Član supertalentovane generacije 2006 crnogorskog fudbala i jedan od najtalentovanijih vezista u državi koristi svaki trenutak na terenu u pozitivnom smislu – u prijateljskoj utakmici protiv Mornara (4:2) je potpisao gol i asistenciju, dok je u porazu od Maribora (3:1) imao dvije izgledne situacije…
“Mislim da smo protiv Maribora odigrali jednu zrelu utakmicu u svakom smislu, izgledali smo odlično, ali nažalost nismo uspjeli da iskoristimo šanse koje smo imali – prvi sam ja moramo bolje da reagujem makar u jednoj šansi, kada mi je Ivanović sjajno namjestio zicer situaciju”, samokritičan je 17-godišnji Bulatović, koji vjeruje da će stvari izgledati još bolje u sjutrašnjem prijateljskom susretu sa Zaglebjem (17.00)…
“Bio bih zadovoljan da ponovimo igru i želju iz prve utakmice, a uz nešto bolju realizaciju mislim da bismo mogli da ostvarimo dobar rezultat”.
Dani na pripremama su monotoni – trening ujutru, odmor, trening popodne, uz rijetko koje slobodno jutro ili podne kada bude organizovano druženje – sve je posvećeno što boljoj pripremi i uigravanju, a ekipa je maksimalno fokusirana na 1. kolo kvalifikacija za Ligu konferencija.
Protivnik je Mališeva sa Kosova, prvi meč je 11. jula u 17.00 sati vjerovatno u Podujevu, revanš je 18. jula pod Goricom u 21.00 sati…
“Dane provodimo radno, zbog toga smo tu, želimo da u Evropi izgledamo što bolje. Naravno, pričamo o dvomeču sa Mališevom, spremamo se od prvog dana za te utakmice, poštujemo ih, ali vjerujemo da možemo da prođemo dalje”, jasan je Andrija Bulatović.