Sudbonosni apostolski izbori

Piše: Slavko Mandić

Gužva na nebu ovih dana. Špartaju po visini i dubini apostoli vidno uznemireni. Nikad ih takve nijesam vidio. Neđe ispod sjevernjače, na putu ka dolje, udario jedan apostol u drugoga. Srećom oblak u pantalonama našao se tik uz njihovo lebdeće prevozno sredstvo i prigrlio oba da se smire i odmore na njegovim plećima. Jedan je po hijerarhiji baron, niža plemićka titula čak i na nebeskom svodu. Ime mu je Spaso a drugoga zovu Raso. Na oblaku reže jedan na drugoga. A grlili su se  i bili primjer ljubavi u apostolskoj zajednici godinama unazad. Zbližili su se kad ih je pozvao Amfi, tadašnji prvi komunikator sa bogom i saopštio im da će oni biti noseći stub šire nebeske zajednice. Kazao im je da slušaju glas velikocrkvenog klana i da će im tako svaka pomoć biti obezbijeđena.

Kad bi izašli da prošetaju Mliječnim putem Spaso i Raso obarali su svakoga s nogu. Bili su par. Ne onaj na koji se pomisli na prvi pogled. Mada su se držali za ruke. No to je, potvrdilo je istraživačko novinarstvo, pravilo u apostolskoj zajednici, koje se mora poštovati. Izazivali su ljubomoru kod mnogih. I to samo zato što su bili miljenici prvog komunikatora, što im je u perspektivi bio bliži i lakši put do samoga boga.

Ali, ne leži vraže. Potraja to tako godinu ili najduže dvije. I puče apostolska tikva. Odjeknu nebom poput strašnog groma. Za to vrijeme ode neđe, ko zna đe, i Amfi, prvi strateg, božji komunikolog i arhitekta pripremljenog sunovrata koju su činili, pod njegovom dirigentskom palicom, apostoli u svojoj apostolskoj zajednici.

Tužno je bilo gledati kako jedan na drugoga reže. I zavijaju jedan na drugoga. I jedan drugome svašta zbore. Onaj slučajni, što nije bio predviđen da rukovodi zajednicom, odluči da se suprotstavi ovome koji je namjestio utakmicu raznovrsnim falsifikatima i dobio šansu da bude neprikosnoveni vladar.

Nećeš moći, kliknu Raso na puce od božje svemoći. Zaškripaše kočnice. Spaso skliznu s oblaka, a na njega se složi neveliki broj njegovih apostolčića. To su oni kojima je davao i šakom i kapom i vodio ih u Monako i San Trope. Ovome manjeg rasta ostadoše reslovi. Ne tako mali, kako se mislilo, pa ako zatreba, u toj borbi koja treba da uslijedi, a već traje, jer je dugo tinjalo, viđe će se kojem će se nebeskom carstvu prikloniti.

Zna to ovaj drugi, u čijim rukama je pronađena knjiga o čuvenom prevarantu i lažovu baronu Minhauzenu. Ovaj čudotvorac letio je na topovskom đuletu kad je trebalo osvajati neprijateljsku tvrđavu, i vraćati se drugim đuletom tamo odakle je prvim poletio.

Spaso je razumio da je njegovo spasenje upravo u liku Minhauzena. Osokoljen ovim neprocjenjivo vrijednim saznanjem izvadio je pero i kartu  i nasložio nekoliko vanvremenskih ideja. Od gore do gore napraviće da više ne bude apostolskih gužvi i da se do nebeskih zvijezda stiže lako i brzo. Njih nekoliko koji su promovisali ovu sjajnu ideju zapljeskaše kao Vučićev Marko. Oglasi se i Minhauzen. Nije mogao da vjeruje da ima i onih koji ga mogu preteći u kreativnoj lažilovki. Ali kako je on bio prilično plemenit prevarant, nije mu bilo žao što se klatno pomjerilo naprijed i što je došao bolji i glasovitiji lažac od njega.

Na oblacima će iznići lebdeće naselje. Bazeni, vile, centri, sportski sadržaji, džipovi. Napraviće i more. Neka se nađe. Neće škoditi. I to sve za godinu, dvije. Ma kad neko minhauzeniše, neka bar bude što uvjerljivije. Jer, ne treba zaboraviti, ubrzo će apostolski veleizbori. Ko od ova dva apostola otpane, otpanuo je za vjeki vjekova.

I jedan i drugi to znaju. Zato su zajahali na topovsko đule i tamo i ovamo. A u međuvremenu, da pripomogne, zemaljskom roblju dolje, moćna Ignjac dala je autobuse da ih vozaju dok ne zaokruže.

A potom marš u torove i sve ispočetka.