Rezolucija o suncokretovom ulju

Piše: Slavko Mandić

Ne vjerujem da će Crna Gora usvojiti Rezoluciju o Jasenovcu, kazao je prošle sedmice arhitekta šovinističke sage i kreator izražene mržnje prema Crnoj Gori i Crnogorcima Aleksandar Vučić. A ako ipak usvoji, izviniću se, kazao je srbijanski Minhauzen. Potvrdio je da nikoga u Crnoj Gori nije pitao što će se dešavati oko Jasenovca i oće li mu crnogorski Srbi pomoći da opere šporki obraz zbog krvave Srebrenice. Slagao je, kao što je to radio decenijama bez prestanka. Takav je to kov i tu je stvoritelj ostao nemoćan.

Nije Aco Srbin samo pitao nekoga od vlastitih poltrona. On je zadužio njegove pantagane da po svaku cijenu uvuku Crnu Goru u ovu manitu rabotu. I da nas posvađaju sa iskrenim prijateljima i dobrotvorima Hrvatima, čija nam je pomoć pri ulasku u NATO bila od višestrukog značaja. A nakon toga i kroz zajedničko krčenje puta ka ulasku u Evropsku Uniju.

Vučić je za taj bijedni naum imao dovoljno izvođača, prljavih kao što je on i kompletna njegova svita.

Njegov podgorički proizvod, četnički vojvoda, parlamentarni predvodnik ucijenjene koalicione vlasti i samog premijera hitro je krenuo u realizaciju zadatog. Svakome je dodijelio svoju domaću zadaću, tako da je pitanje usvajanja Deklaracije o Jasenovcu bilo realni proizvod  izvrnute svijesti jedne nazadne politike.

Aco Srbin nije imao snage ni kuraži da se sukobi sa Hrvatima ni verbalno a ni kroz besmislenu deklaraciju, zbog čega je posegao sa crnogorskim poltronima. Među njima je našao gomilu nedostojnog materijala, koja ni danas ne razumije o čemu se to u Jasenovcu radilo. I kakva to veza postoji  između Jasenovca i Crne Gore? Postalo je jasno da je Vučić napravio žestok pritisak na vlast u Crnoj Gori da usvoji pomenutu deklaraciju. I to se dogodilo, unatoč jakom otporu NVO sektora i intelektualne crnogorske svijesti. Ustala je i crnogorska opozicija, ali je klero ruku, skrivenih  iza kačavenda i pahomija, moralnih proizvoda bilo više. Ne previše, ali dovoljno da osramote Crnu Goru i usvajanjem Deklaracije o Jasenovcu bace ljagu na vlastiti obraz, čast i tradicionalno poštenje o kojem vjekovi svjedoče.

Da bi bio siguran u prolaz ovog besmislenog dokumenta, Aco Srbin je priupitao nedostojnog Spajića što će se dešavati po tom pitanju? Kako je sam kazao, odgovor je bio da nema razloga za brigu,jer će Crna Gora sa sigurnošću zabosti prst  u  oko susjedu. I pored IBAR-a koji naša država ne bi dobila da nije bilo Hrvatske. I pored još mnogo čega što je nama bilo od pomoći na trasi  gradnje puta koji u Evropu vodi. Ali, kad si prodana duša i kad ti obraz ne smeta, kad si poltron i šaka jada, kad ti je tuđe od svojega bliže, što se drugo može očekivati.

Laž je srpski nacionalni interes, nedvosmisleno je saopštio otac nacije, Dobrica Ćosić. I to se potvrdilo bezbroj puta do sad. Pa i u ovom slučaju. Vučiću je prirodno da slaže. Ako to ne bi učinio, porazio bi sebe. Istina bi ga dokrajčila. Zna to Aco Srbin i zašto mu je važno slagati.

Srbijanski autokrata je poručio crnogorskim uslugarima da su lažovi. Jasno i glasno. Ovi su to prihvatili kao prijateljski gest i poklon silnika kome se u zube ne gleda. Istina, Spajić je pokušao malo da se drzne i da kaže Vučku da ćemo mi sebi krojiti put i ići kojim želimo, suvereno i kako već to treba, ali i on i njegov vlastiti politički vlasnik znaju da to tako neće biti. Jer ako se odluči za takvu priču, onda nema suncekrotovog ulja. Pa ti vidi bato. Moćeš samo lešo. Nema priganja. A ima li što slađe no kad ti pršti dok glođeš slane jagnjeće koske, ili koljenice na suncokretovo? Nema, razumije se.

Zato Vučka treba odobrovoljit. Da makar da ulje ovima koji su za njega. Naš poljopivredni Joko nije uspio da pribavi ovaj strateški proizvod niđe drugo. Zato danas nemamo. A mogli smo i posijat suncokret. Što bi nam se desilo da jesmo? Tada ne bi od Vučka zavisili. Ali Joko nit umije niti zna. A ni drugi Jokaši u prepunoj neznavenoj vladi. Osim ministra pravde koji ispade čoek ipo. A nije se vjerovalo.

Autogeni Vučić umiri crnogorsku braću. Biće ulja, ne brinite, povika u glas. I krenuše  opet šleperi da ovjekovječe moć s jedne i nemoć s druge strane.

Stid nas uvatila pod svoje. Daj čvaraka Vučko rode, i masti svinjske. Zar nijesmo braća.
Oprostismo ti što su nas vaši ubijali i mučili 1918. godine i učinili nad nama najstrašniji genocid koji civilizacija pamti. A mi vam branili odstupnicu dok ste nam vi spremali sramotni pogrom.

Baksu ulja Vučko, i sve je zaboravljeno. I reči što ti od nas još treba. Biće izvršeno, nema da se śekiraš.