piše Aleksandar Radoman
Ko nije vjerovao, sinoć se u sramnoj podgoričkoj skupštini mogao uvjeriti da je Crna Gora okupirana teritorija. Doduše, ne kao 1916. ili 1918. čizmom. Ova je okupacija unekoliko perfidnija jer je hibridna. Tako Crna Gora danas formalno ima svoju skupštinu, no njene se odluke formulišu na Happy televiziji, a u Skupštini samo tehnički izglasavaju.
Ima Crna Gora formalno i svoju vladu, no ključne se odluke ne donose u Karađorđevoj, već u Beogradu. Ima Crna Gora i Ustavni sud, no većinu u njemu ne obavezuje Ustav, nego direktive prelata Beogradske patrijaršije.Imenovala je Crna Gora – u susret dobijanju pozitivnog IBAR-a – i VDT-a koji tužilaštvo koristi za politički odstrijel onih koji odbijaju služiti ideologiji velikosrpskog fašizma. Ima Crna Gora i svoja javna preduzeća, na čijem su čelu oni koji ih ili namjerno uništavaju ili ciljno podređuju energetskim i ekonomskim interesima Beograda ili Banjaluke.U sramnoj podgoričkoj skupštini sinoć je Vučićev Ljubo Vuksanović s pozicije predśednika toga doma izgovorio jednu istinu i jednu laž, promovišući ideju jednog naroda, uz koju kao budali šamar lijepo pašu i jedan vođa i jedno carstvo.
Rekao je Mandić, približno tačno, da se sinoć Crna Gora vratila u 19. vijek, misleći pritom očito ne na onu trasu 19. vijeka koju je obilježila borba za slobodu i voljnost, no na onu koja je svako malo neke Crnogorce (dio Crmničana, dio Bjelopavlića, dio Kuča…) nagnavala da umjesto Cetinja i ideala nezavisnosti biraju Skadar i poklonjenje imperijalnim gospodarima.
Samo što se danas taj Skadar pošenuo na śever pa stigao do Beograda, a i ozbiljnu imperiju kakvo je bilo Osmansko Carstvo zamijenila je njena blijeda mini kopija u liku Srpskoga sveta. To što danas radi Vučićev Ljubo Vuksanović u Crnoj Gori preko okupacionog guvernera Spajića i u srpskom i u crnogorskom i u bosanskom i u hrvatskom jednako se i bez ostatka može nazvati samo izdajom. Služiti interesima tuđe zemlje a na štetu svoje, uostalom, univerzalni je fenomen, u svakoj uređenoj zemlji na svijetu jasno prepoznatljiv i sankcionisan, ma koliko se jalova salonska crnogorska politička i intelektualna pamet snebivala da ga detektuje u domaćem dvorištu.No Vučićev je Ljubo Vuksanović izgovorio i jednu laž, pozvavši se na “narodnu volju” i ustvrdivši da su on i njegova neofašistička grupacija – većina. Ne, gospodo, vi (još) nijeste većina. Na posljednjim parlamentarnim izborima fan klub Ratka Mladića (bivši DF+SNP) osvojio je oko 20 % glasova.
Nema te matematičke operacije koja od petine može učiniti većinu. Ali ako nema matematičke, postoji ona pučističko-obavještajna koju čini sinergija okupiranih institucija i bezbjednosnih službi, po modelu – nekom uspi, a nekoga ucijeni.
Zato danas program fan kluba Ratka Mladića svesrdno realizuju Demokrate i PES, DF-ova braća po velikosrpskoj materi, iako su svoje birače pridobili na posve drugim pričama, sa očima izvan svakog “nacionalizma”.
Da u ovom trenutku nijesu većina, jasno je i Vučićevoj ergeli i zato ovoliko žurbe da navrat-nanos izmijene Zakon o državljanstvu i time trajno obezbijede većinu za projekat transformacije Crne Gore u svetosavsku talibaniju, carstvo duhovne bijede, fanatične mržnje prema Drugosti, siromaštva i zavisnosti od Velikoga brata i njegove milostinje.
Rentiranjem svojih poslanika za prljave poslove otvorene provokacije članice EU koja je svesrdno podržavala put Crne Gore u EU, okupacioni guverner Milojko Spajić potpisao je početak kraja svoje političke karijere, samo što mu to, dok mu još ramena bride od briselskog tapšanja, izgleda još niko nije javio.
Od juče nema više ni najmanje dileme je li PES proevropska ili ravnogorska stranka. Svojim sramotnim (većinskim) glasanjem u skupštini stavili su svaku tačku na tu dilemu.Rubikon je pređen i više nema natrag, ali ovaj sramni igrokaz mora pod hitno probuditi samodovoljnu opoziciju, usnuli civilni sektor i akademsku zajednicu, što pasivno polažu nade u čudesnu transformaciju prvo Bečića, potom Dritana, pa Spajića a ovih dana i Milatovića.
Neka ne njeguju zaludne nade jer nema među ovim Vučićevim pitomcima nijedan Savle kadar da se preođene u apostola Pavla. Sljedeća kota koju merači parlamentarna većina pod kontrolom Aleksandra Vučića jeste Zakon o državljanstvu. Dozvolimo li da ovoj pučističkoj rulji i ta kota dopadne šaka, džabe će biti sva naknadna pamet i kuknjava jer nakon meke okupacije može uslijediti samo – anšlus.
A nikad se nijednoj okupaciji niko nije odupro uglađenim tviter objavama, lijepim manirima i probranim govorima. Ultima je da se dozovemo pameti i svim legitimnim metodama otpora ovu okupacionu pestokupljevinu oćeramo u mračne kutke povijesti beščašća.