Ne mogu komentarisati statove SAD, pojedinih zemalja EU ili zvaničnika vezano za podršku „Otvorenom Balkanu“. Ali je ponekad povjerenje u lijepo upakovane ideje takvo da ne postoji ispravna percepcija kako će biti sprovedene. Evo pogledajte kakva su očekivanja pojedine zemlje imale od Putina u posljednih 30, 10 godina ili od 2014. Dobro je biti optimista i vjerovati da ako mi sarađujemo sve će biti sjajno, ali to može biti zloupotrijebljeno od pravih predatora – kaže u razgovoru za Pobjedu glavni savjetnik premijera Češke Tomaš Pojar.
Jedna od najuticajnijih političkih ličnosti u toj zemlji ističe da ulazimo u novo razdoblje i EU više neće biti ista nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Često čujemo poruke iz Evropske unije da Crna Gora i ostale zemlje regiona mogu sarađivati poput Češke, Slovačke, Mađarske i Poljske kojima je povezivanje u Višegradsku grupu mnogo pomoglo na putu ka EU. Kako to ostvariti u regionu kada lider Srbije Aleksandar Vučić vodi politiku koja ne počiva na evropskim vrijednostima, već nudi komšijama „Otvoreni Balkan“, koji počiva na nacionalizmu?
Susjedi bi trebalo da pomažu jedni drugima, ali uvijek morate imati na umu šta su intencije vaših susjeda i drugih režima, zato ponekad saradnja može biti veoma izazovna ili nemoguća. Naravno da treba težiti stabilnosti, ali susjedi se moraju ponašati kako treba i ne bi trebalo imati predatorske namjere prema komšijama. Zemlja mora biti veoma pažljiva kada se upušta u različite oblike saradnje jer nekada i dobre ideje mogu biti zloupotrijebljene i onda nijesu najbolji način da se napreduje. To može biti slučaj sa „Otvorenim Balkanom“ u kojem će veliki predatori zloupotrijebiti ovu inicijativu protiv manjih i slabijih.
To ste dobro objasnili, ali zašto onda ova inicijativa ima podršku i SAD, ali i djelova EU?
Ja stvarno ne mogu komentarisati stavove SAD, pojedinih zemalja EU ili zvaničnika. Ali je ponekad povjerenje u lijepo upakovane ideje takvo da ne postoji ispravna percepcija kako će biti sprovedene. Evo pogledajte kakva su očekivanja pojedine zemlje imale od Putina u posljednih 30, 10 godina ili od 2014. Dobro je biti optimista i vjerovati da ako mi sarađujemo sve će biti sjajno, ali to može biti zloupotrijebljeno od pravih predatora. Znači, dobro je vjerovati da će se sve dobro završiti, ali tu vjeru moramo prilagoditi realnosti. To je teško i nijesmo se često tako ponašali.
Kakvi su odnosi Crne Gore i Češke, gdje ima prostora za unapređenje?
Naši odnosi su dobri, nijesmo susjedi, pa da se našalim, zato i nemamo problema. Ali nemamo ni ekonomskih mogućnosti kao susjedi i zato treba unaprijediti trgovinske odnose. Nema puno investicija između dvije zemlje, a voljeli bismo da vidimo više čeških turista u Crnoj Gori i crnogorskih ovdje. Ali, generalno, odnosi su pozitivni i naše vlade moraju otvarati nove šanse za intenziviranje saradnje. Razgovarali smo o saradnji u odbrani, IT sektoru, povezivanju investitora i što je više kontakta među različitim institucijama više će i biti saradnje.
Šta se dešava sa ratom u Ukrajini, kakva su Vaša predviđanja, da li se nazire kraj sukobu?
Ne znam da li se rat bliži kraju, niti kada bi taj kraj mogao doći. Biće komplikovano, i biće dugo, vi to na Balkanu najbolje znate. Dug je put do kraja rata ili mirovnih pregovora. Ukrajinici se dobro drže i ne brane samo sebe, već brane i sve nas i zato ćemo ih i dalje podržavati i finansijski i politički. U isto vrijeme je veoma teška situacija za ukrajinsku ekonomiju i narod. Sve što se dešava ima ogroman uticaj i na ekonomju Rusije, ali i ekonomiju cijele Evrope. Vidite šta se dešava sa cijenama energenata, prijeti nam recesija i svaki rat će se skupo platiti. Ali, mi nijesmo izabrali rat, već je taj izbor napravio Putin. Zato se moramo suočiti sa stvarnošću, želimo da budemo na strani pobjednika i želimo da to bude Ukrajina. Ali, Evropa više neće biti ista, nakon 24. februara čeka nas neka druga Evropa. I ja smatram da Česi vide 24. februar isto onako kao kada je pao Berlinski zid i komunizam se srušio. Znači, imali smo ovo razdoblje od trideset godina iz kojeg izlazimo i ulazimo u neko novo, ali svakako će u istorijskim knjigama biti napisano Evropa prije i Evropa poslije invazije.
Crna Gora i cijeli region Zapadnog Balkana je pod jakim malignim ruskim uticajem. Da li zbog toga očekujete sukobe i nestablnost u našem regionu?
Ne znam, ali tvrdim da je opasnost uvijek prisutna. Svakako je u interesu Rusije da dođe do eskalacije sukoba na evropskom kontinentu, a Balkan je područuje koje Putin dobro poznaje, pogotovo kako da manipuliše i igra svoje igrice, stabilnost mu nije interes i konstantno traži mjesta na Balkanu gdje će izazvati nestabilnost.
Kompletna Evropa se suočava sa porastom nacionalizma, ali u Crnoj Gori imamo šizofrenu situaciju gdje se odvija u isto vrjeme i klerikalizacija društva i Crkva Srbije se nameće kao politički akter koji postavlja ministre i ima ogroman uticaj na vladu? I što je najgore, takva crkva ima podršku Evropske unije, kako je moguća takva situacija?
Ta vlada je oformljena na osnovu izborne volje. To je proizvod izbornih rezultata koje je prihvatila i Evropska unija. Znači, EU mora da sarađuje sa onima koje su izabrali građani, to je osnova evropske politike. Na crnogorskim građanima je da biraju ko će da vlada njihovom zemljom. Da smo vidjeli da su izbori bili neregularni, što nije bio slučaj, vjerovatno bi reagovali. EU je sarađivala sa vladom koja je izabrana na osnovu izborne volje.
Ali EU je sarađivala sa Crkvom Srbije kao političkim akterom u jednoj sekularnoj državi?
Ja to ne mogu komentarisati, ali mogu reći da takav uticaj crkve nećete vidjeti u češkom društvu i crkva ovdje uopšte nema tako istaknutu ulogu. U nekim drugim državama crkve su takođe veoma slabe, ali po svijetu imamo i drugih primjera i to u zapadnim društvima gdje crkve igraju veoma bitnu ulogu u društvu. Svakako, u Evropi to nije slučaj. Ali, svakako, ne mogu objasniti kako je do toga došlo u Crnoj Gori.
Sastanak EU koji će se baviti Makronovim prijedlogom o evropskoj političkoj zajednici će biti održan 6. oktobra u Pragu. O čemu ćete razgovarati i da li će biti priče o proširenju?
To će biti prilika da se sastanu premijeri i predsjednici evropskih država, razgovaraće, neće biti nikakvih zaključaka. Diskutovaće se o važnim temama za sve – od sigurnosti do energetskih pitanja i Ukrajine. To je pozitivan pokušaj, forum za neformalne sastanke, bilateralne sastanke i da otvoreno razgovaramo jedni sa drugima. Moramo pričati o svemu i onda kada se slažemo i onda kada se ne slažemo. To je svakako bolje nego da stavljamo probleme pod tepih i izbjegavamo jedni druge. Vidjećamo kako će to proći i nakon toga ćemo odlučiti da li je vrijedjelo to okupljanje i da li ćemo ga ponoviti narednog puta. Da vidimo, to je bila Makronova ideja koju bi trebalo istražiti tokom češkog presjedavanja.
Da li je taj Makronov prijedlog neka vrsta alternative proširenju?
To nije zamjena za proširenje i zavisi o kojoj državi pričamo. Predsjednik Đukanović će imati priliku da neformalno razgovara sa liderima EU kao što je to puno puta činio u dugoj karijeri. Biće tamo zemalja koje su članice EU, koje to žele da postanu, onih koje to nikada nijesu željele, ali i onih koje su napustile EU. Nadamo se da će učestvovati i Velika Britanija. Tema proširenja neće biti na stolu, ali će biti priče o ekonomiji, stabilnosti i svakako će u razgovorima biti pomenuta ta tema.
Kada će Crna Gora ući u tu novu EU, kako ste je nazvali. Ima li za nas šanse ili je Hrvatska uhvatila posljednji voz?
Mislim da Hrvatska nije posljednja, siguran sam da će se EU širiti, ali ne znam kada će to biti. To su vrlo iscrpni birokratski procesi harmonizacije koji su politički komplikovani u nekim članicama. Ali, ono što nam se čini nerealistično danas, može sjutra biti ostvarljivo. Nikad ne bih odustajao, nego bih napredovao ka tom cilju. Vrlo su izazovna vremena, pogledajte gdje je danas Ukrajina, niko nije mogao očekivati ove odnose EU i Ukrajine dok je tamo rat, ko je očekivao da će Finska i Švedska postati članice NATO-a. Tako da budućnost može biti veoma dinamična, i to dvojako – i pozitivno i negativno. I nije samo do onih koji trebaju da uđu nego i do same Evropske unije. Ti pregovori će biti komplikovani, ali nije vrijeme za odustajanje. Ako je politička volja tu, mnogo je više potencijala i šansi da se otvore ta vrata.