Neočetnička šubaromanija

Piše: Slavko Mandić

Napredan je i najdarovitiji mladi političar na području Crne Gore, prozborio je vođa svih četnika u Crnoj Gori. Da ne bude zabune, glavni kompletiranim bradonjama stoluje u Beogradu i zove se Aca. Ovaj je skraćena varijanta i poslušnik kakvog bi svako u svoje jato htio. Njegovo ime od milja je Koljenica. Iz nekog razloga, o kome ne bih, nađenuše mu ime. Poprska ga popivoda po tjemenu, prozbori nešto na svetosavskom, i stvar bješe gotova. E pa taj Koljenica, kad se policija rastrčala po Podgorici da ga nađe, jer je nešto nedostojno činio, prije no što se pojaviše, ustade na „junačke“ noge i dočeka ih kako dolikuje i priliči prepanutoj svijesti. Oni ga za ruke pa sa njim đe su mislili. Današnji jogunista, a ondašnji mirotvorije ni da dune ni da vatru sune. Ni riječ. U stavu mirno, bez đavoljeg pokreta. Da ovi što su došli gest ne shvate pogrešno. Pa da se ne dovate vaspitnih palica. Zna Koljenica što je dobro za njegovu čapru.  Čudan (s)tvor. Takvoga majka nije rađala. I neće.

E pa on takav uze da odbrani  najdarovitijeg mladog „gospodina“. Uzor mu je i znao je da ovaj imitira njega i obnaša uspješno sve ono što je on mukotrpno promicao, pridonosio kroz tridesetogodišnje studije. Iz velikočetništva sve same desetke. I još dodatne opisne ocjene. Jer to što je Šubara mogao, nije niko na ovom bijelom i okrsnom svijetu.  Na glavi mu šubara prkosi. Sjajnih manira i bespogovornog vaspitanja. Mladost  kakvu priželjkuju evropski standardi, jer takav, dokazano je, može značajno da doprinese uzdignuću i sveopštem razvoju svakog društva. Pa i ovog našeg razularenog i bezdušnog klerošovinizma kao razvojnu kategoriju savremene ideologeme.

E da je tako, a znamo da nije!

Ponosni tvorac simbioze svakodnevne sramote,  ustajali četnik – imendanska Koljenica prvovjenčana, prkosno demonstrira oduševljenje uspješno izgrađenim popovskim proizvodom, Šubarom drugovjenčanom. Razumijevajući značaj političkog preobražaja i sveukupne apsorpcija kulture, tradicije i istorije u opštu kolektivnu izopačenost jedne (ne)svijesti, Koljenica je nastavio da veliča Šubaru i uzdiže ga do prostora na kome stoluju nebeski Srbi. Zato je posve prirodno od ovog mladog čovjeka, pa čak i pohvalno, viđet istrenirano nevaspitanje, prostotu i primitivizam. Njegov srednji prst podignut nacionalnoj himni, dok je uz njega stoja preśednik države, s jedne strane, i visoki državni s druge, dokaz su bijedne društvene slike, populističke vladavine neočetništva. To je nova storija o starim bijednim fašistoidnim emancipatorima, pohlepnim likovima vrhunskih značajnika Crkve Srbije, Kačavende, Pahomija iz ovog vremena, i Mace Vukojevića, krvnika, egzekutora četničke crne trojke. Pop koljač osuđen je na smrt i strijeljan 1945. godine. Srpska pravoslavna crkva je popa koljača proglasila za svetitelja 2005. godine. Homoseksualci, od kojih je nekmai suđeno zbog pedofilstva i silovanja dječaka, danas visoko stoluju. Kačevenda i Pahomije su jedni od njih. Na taj način Crkva Srbije najbolje govori o sebi samoj.

Prevarant i bjegunac od istine, kukavica u suštini, Šubara je i ovoga puta pobjegao nakon izrečene prijetnje Crnogorcima. Taj „umnjak“ u naramku Koljenice žestoko se uplašio reakcija javnosti. Ovoga puta nijesu  mu govor mržnje i prijetnje onima koji ne misle kao on mogle  proći kako je mislio. Taj prostak i siledžija, taj junoša četničke Koljenice, na Grahovcu je snagu crpio u popovskim poštropavanjima mutne vode. Ali, čim se spuštio u Nikšić, bila je to opet ona šaka jada, niotkud i nizašto dovedena. Osim da posluži četničkom tragikomičnjaku, svjesnom da su oko njega sve sami „talenti“, davno izmješteni iz ljudske civilizacije.

Uzajamni mrzitelji, koalicioni fotelja partneri, sad treba da se odluče. Oće li glasat za njegovu smjenu i biti Evropa ili će nastaviti da budu ono što uistinu jesu, klero šovinisti u najblažem smislu riječi? Teško je reći. Velika je dilema. Viđela je ova družina što fotelja znači. Možeš da činiš što god oćeš. I da hapsiš na kraju. Da voziš i da te voze. Da trošiš koliko oćeš i đe oćeš. Da kupuješ i da ti se daje. Da duvaniš šleperima i da ti dovodde rashodovane trajekte za velike novce. Svašta možeš. Zato je bolje prećutati ovo. Pušti neka drugi čine obračun sa poganima.