Bursać: Mandić predlaže zajam za ubistvo Crne Gore

Piše: Dragan Bursać, 

 „I luđih stvari je bilo, pa ne vidim razlog zašto građani ne bi finansirali uklanjanje Mauzoleja-jednog od najsvetijih simbola baš građanske Crne Gore. Što se kaže, kad već pucaju sebi u nogu, neka plate i taj metak, i taj pištolj, i tu šepavu nogu. Po euro svaki i mrtva Crna Gora!“

Sve je loš igrokaz. Ali baš loš. A ide otprilike ovako: prvo je premijer Milojko Spajić zamolio četničkog vojvodu Andriju Mandića, u slobodno vrijeme predsjednika Skupštine da odustane od četničke fiks ideje o kapeli na Lovćenu.

Onda je četnički vojvoda Andrija Mandić, u slobodno vrijeme alternativni istoričar kazao, kako nije riječ o kapeli Karađorđevića, bože sačuvaj, nego je ideja, pazite sad-da svi građani Crne Gore daju po euro za obnovu Njegoševe kapele.

Aha!

A da bi se obnovila kapela-bilo čija-Njegoševa, ludog Ace Palikuće ili Dalaj Lame-šta treba uraditi? Pa treba Mauzolej “spuštiti neđe niže”. Sa tonom dinamita ili nekako kreativnije, manje je bitno, tek Mandić je na zajebanciju, smislio još veću-a to je da građani finansiraju dokidanje Mauzoleja.

Što ne znači da neće tako i biti. I luđih stvari je bilo-od zajma za zapošljavanje do dana današnjeg, pa ne vidim razlog zašto građani ne bi finansirali i uklanjanje jednog od najsvetijih simbola baš građanske Crne Gore. Što se kaže, kad već pucaju sebi u nogu, neka plate i taj metak, i taj pištolj, i tu šepavu nogu. Po euro svaki i Njegoš da te vidi!

Fino.

Nego, koja je uloga Milojka Spajića u nabacivanju na volej Mandićeve umotvorine?

Vidite, u grčkim komedijama postoji taj Ludus, taj lik koji vodi gledatelja kroz radnju, postavljajući često bespotrebna pitanja, kako bi glavni lik objasnio ostalim (a i publici) đe radnja goni.

Aristotel će u svojoj “Poetici” kazati da je komedija, citiram: “podražavanje nižih karaktera, ali ne u punom obujmu onoga što je loše, nego onoga što je ružno, a smiješno je samo dio toga; jer smiješna je neka grješka i rugoba koja ne donosi bola i nije pogubna; na primjer: smiješna maska, to je nešto ružno i nakazno, ali ne boli”.

Tako je Spajić Ludus, koji pita, glupa i nepotrebna pitanja, moli i patetično interveniše, a Mandić je mastermajnd koji objašnjava “da bi narod bolje razumeo” kako reče Vučić. A Mandić objašnjava da će na mjestu Mauzoleja biti kapela i da će je građani finansirati. Milojkova uloga je bila samo ljubazno upitati. Da bi, kažem, narod “razumeo”.

Ali narod ne razume, kako bi se na Jezerskom vrhu pogurala i kapela i mauzolej, zavapiće neko.?

Ne sekirajte se, vojvoda ima i na to odgovor!

“On (mauzolej) ostaje na svom mjestu, jer su to gradili naši preci. Dakle samo ona kapela koju je projektovao i sagradio Njegoš, a tu kapelu bi izgradio narod Crne Gore svih nacionalnosti i ona bi bila svima nama na ponos”, kazao je Mandić.

Je l’ vam jasno?

Nije?

Kako vam nije jasno?

Dakle gore na vrhu će ostati Mauzolej, ali će biti i kapela, koja će biti iznad, ili oko, ili sa strane mauzoleja, ili…

Jebi ga, ne zna niko, osim Mandića, ali tim gore po Mauzolej da se poslužim hegelijanstvom.

Uglavnom, na vrhu nema mjesta za dvoje, Mauzolej će niže u različitim agregatnim stanjima, narod će tu devastaciju finansirati, ponosiće se njome, a uloga Milojka Spajića je bila da pita i moli, kako bi Mandić sve ovo saopštio.

Je l’ vam sad jasno?!

Nije?

Pitajte Milojka Spajića!