Piše: Dragan Bursać
“Svi mi griješimo. Samo to treba javno kazati, pogotovo ako ste aktivni sudionik nečega što se zvalo četnička, svetosavska kontrarevolucija. A još više ako je vaša partija URA bila ta koje je svako zdravorazumsko i dobronamjerno biće koje je željelo dobro građanskoj Crnoj Gori etiketirala kao “Milovog plaćenika“ i korupcionaša. Pa ste onda vi naknadnom pameću postali dobri, iskreni i pametni, a ljudi koji su upozoravali na četničko zlo u zadnje četiri godine ostaše budale? Nije nego!“
Ovo je tekst o jednom antiprincipu sa kojiim imam lični problem. Riječ je o licemjerju koje me, iskren da budem, tangira i trigeruje više od ustaštva i četništva zajedno. Naime i jedno i drugo su manifestne sile jednog te istog zla, dok je licemjerstvo upakovano u fine oblande i valere relativizacije, a koje vrijeme samo otupljuje.
A evo o čemu se radi.
Građanka Marović vs ministarka Jovana
Građanka Crne Gore, Jovana Marović je napisala na svom FB zidu poruku sljedeće sadržine:
“Izađe mi ovo u ‘FB memories’, a pošto će śutra biti navalica oslobodilačkih pjesama, samo da kažem: 30. avgust je stvarno mogao biti prekretnica da je iko htio pošteno. Ovako śutra slavimo 4 godine otkad su gori zaśeli da rade sve što je i DPS radio. Vječna❤️“
Što je zaista sjajna poruka građanke Marović da nije jednog ali koje sreću kvari. Naime, Jovana Marović je bila ministarka u vladi Dritana Abazovića, istog onog koji ima partiju URU, istog onog koji je kao Krivokapićev litijaški nasljednik i Vučićev vazal doslovno gurnuo Crnu Goru u Temeljni ugovor, najveću kulturno-povijesnu izdaju ove zemlje. Ma šta ministarka, Jovana je bila potpredsjednica te iste vlade!
A to nam hoće kazati da se Jovana Marović promijenila u ove četiri godine i to je sjajno. Vidjela je kako stvari stoje, vidjela je da prividno crno nije crno, niti je bijelo bijelo. Ljudi pogriješe, pa se isprave, priznaju grešku…
Samo to treba javno kazati, pogotovo ako ste aktivni sudionik nečega što se zvalo četnička, svetosavska kontrarevolucija. A još više ako je vaša partija URA bila ta koje je svako zdravorazumsko i dobronamjerno biće koje je željelo dobro građanskoj Crnoj Gori etiketirala kao “Milovog plaćenika“ i korupcionaša. Pa ste onda vi naknadnom pameću postali dobri, iskreni i pametni, a ljudi koji su upozoravali na četničko zlo u zadnje četiri godine ostaše budale? Nije nego!
Ili ovako. Uz doslovno tri klika na Googlu stoji da je Marovićeva u maju 2022. na sastanku sa ambasadorom Holandije, Joostom Reitjesom.
kazala ovo:
“Odlučne reforme u oblasti borbe protiv korupcje i organizovanog kriminala su imperativ ove Vlade, a prvi učinci na tom polju predstavljaju iskorak ka boljim i mjerljivijim rezultatima u oblasti vladavine prava“.
Pogriješi čovjek, istina, ali kako od “iskoraka ka boljim rezultatima“ za samo dvije godine dođosmo do kritizerstva te iste vlasti? To je već pitanje za Jovanu Marović.
Vrijeme leti
I eto, zaista, prođoše četiri godine.
Crna Gora je uz pomoć idiota, korisnih idiota te intencionalnih četnika, od briselskih vrata stigla do beogradskog podruma, a mnogi koji su kao korisni idioti sudjelovali u ovom zlu u međuvremenu su proprali biografije i postali veliki borci protiv srbizacije Crne Gore.
Ponavljam, to je sve lijepo, samo nije lijepo prodavati “kore na rende“ i glumiti potpunu neinformisanost, samo zato što vam je nešto prije četiri godine na pogon zapadnih ambasada, eko-ublehaša, beogradske raje i ostalih dokonjaka bilo fancy.
Kod mene se ne slavi 30. avgust
Zaista, Jovana, śutra u mojoj blizini niko ništa neće slaviti jer su gori došli na vlast, za tvoje okruženje ne znam. Ono što znam jeste da čovjek bira svoje društvo-u kafani, na poslu, a posebno u politici. Ponavljam, svima se u životu greške dešavaju, tvoj istup iz neočetničkog kola je za svaku pohvala, ali nema licemerjne potrebe da se opštim mjestima o “zajedničkim greškama“ zasipamo na društvenim mrežama.
Pogotovo ako svi, ama baš svi znamo da bez podrške srednjaša ni Krivokapićeva, a posebno ni Abazovićeva vlada ne bi bile na poziciji moći, niti bi dovele Crnu Goru u poziciju srpskog vazala.
Odista, većina građana Crne Gore nema niti rezervnu državu, a niti rezervno mišljenje. Što se za pojedine aktiviste sa naknadnom pameću i pomjerenom pozicijom ne može kazati.