Piše: Januš Bugajski
Iako Zapadni Balkan nije na listi prioriteta mogućeg Trampovog predsjedništva, njegova izolacionistička i transakcijska politika mogu ugroziti krhki mir u regionu. Dok je predsjednik Bajden napravio previše ustupaka Beogradu i dozvolio mu da uznemiri svoje susjede, Tramp će još vjerovatnije prihvatiti dominantnu ulogu Srbije i smanjiti podršku suverenitetu Kosova, Bosne i Hercegovine i Crne Gore.
Tokom Trampovog prvog mandata, Bijela kuća je imenovala diplomate sa srpskim vezama, a posebno Ričarda Grenela, specijalnog izaslanika za Srbiju i mirovne pregovore sa Kosovom. Trampove veze sa Beogradom su od tada ojačale jer njegov zet Džared Kušner gradi hotelski kompleks u centru Beograda i oslanjaće se na prijateljsku Vučićevu vladu da garantuje njegove investicije. Srpski nacionalisti se očigledno zalažu za pobjedu Trampa, a Grenel je dobio priznanja od srpske vlade, koja od njega očekuje da pomogne Trampu u oblikovanju balkanske politike.
Tramp će vjerovatno favorizovati sporazum sa Beogradom tako što će dozvoliti sjevernim zajednicama Kosova da se pridruže Srbiji, dok tvrdi da je konačno riješio sukob. Alternativno, Trampovo povlačenje preostalih američkih snaga sa Kosova moglo bi da podstakne srpsku vojnu intervenciju da ponovo zauzme to područje. Srbija troši 2,3% svog bruto domaćeg proizvoda na vojsku i postala je najjača vojna sila u regionu sa ruskom, kineskom i zapadnom opremom, a Vučić se spremao za takvu mogućnost.
Plan za podjelu Kosova predložili su Trampovi izaslanici tokom njegovog prvog mandata i to bi moglo postati važan dio buduće balkanske politike. Pošto se čini da su Trampovi zvaničnici spremni da ustupe nekoliko regiona Ukrajine Rusiji u zamjenu za prekid vatre, oni to mogu iskoristiti kao model za Kosovo i Bosnu i Hercegovinu. Ne treba potcjenjivati njihovu naivnost i nevjericu kada ignorišu kako podjela Kosova može da izazove međuetničke sukobe, raseljavanje, nasilne promjene granica i dalje regionalne ratove.
U takvom scenariju, Trampovo oklijevanje da rasporedi američke trupe učinilo bi situaciju još nestabilnijom i destruktivnijom. Njegove šire odluke o odnosima SAD sa evropskim NATO-om direktno će uticati na vojnu poziciju SAD i pravila angažovanja na Zapadnom Balkanu. Iako je Tramp zaprijetio da će napustiti NATO, u praksi bi jednostavno mogao da oslabi alijansu bez formalnog izlaska. U zamjenu za američku vojnu posvećenost, Tramp će očekivati da sve evropske zemlje značajno povećaju svoje izdatke za odbranu. Takođe će tražiti stratešku preorijentaciju od Evrope ka Dalekom istoku, pošto nekoliko njegovih savjetnika vidi Kinu kao najveću prijetnju Americi.
Iako će Vašington najvjerovatnije zadržati svoj nuklearni štit nad Evropom, uključujući vazdušne baze i pomorsku flotu, preostale kopnene snage će biti evakuisane. Zaista, Amerika više neće davati najveći dio borbene moći kontinenta. A to će imati značajan uticaj na Zapadni Balkan, gdje članice NATO-a ili zemlje kandidati više ne mogu da se oslanjaju na Vašington u vremenima krize. Ovo je posebno ozbiljno jer sve zemlje NATO-a u regionu troše manje od 2% na odbranu i stoga bi bile isključene iz Trampovih kriterijuma za pružanje vojne podrške.
Tramp bi najvjerovatnije zaustavio svako dalje širenje NATO-a, bilo da se radi o Ukrajini, Gruziji, Bosni i Hercegovini ili Kosovu. Štaviše, njegovi gorki odnosi sa Briselom dovešće do nesuglasica između SAD i EU oko balkanske politike, što bi Moskva i Beograd mogli da iskoriste. Još je manje vjerovatno da će sama EU prihvatiti nove članice iz regiona ako su upletene u sve veće unutrašnje i spoljne sukobe zbog opadanja američkog interesa i posvećenosti.
Nova visoka predstavnica EU za spoljne poslove Kaja Kalas, bivša premijerka Estonije, snažno je antimoskovska i vjerovatno će se sukobiti sa Trampovim Stejt departmentom. Takođe će imati protivnike u Njemačkoj i Francuskoj koji strahuju od eskalacije sporova sa Moskvom. U suštini, Tramp će pokušati da preda Evropu Evropljanima tako da Amerika više ne mora da plaća ili brani kontinent. Ali bez vodećeg američkog vojnog i diplomatskog prisustva, EU bi se mogla pokazati previše slaba i fragmentirana da obuzda ambicije Beograda ili spriječi dalju oružanu konfrontaciju u regionu. NATO bez SAD ostaje razjedinjeni geopolitički akter sa ograničenim vojnim sposobnostima, a njegova kohezija će biti na ozbiljnom iskušenju na Zapadnom Balkanu tokom drugog Trampovog predsjedavanja.