Aktuelni crnogorski izazovi i putevi njihovog rješavanja

Piše: Doc. dr Dragan V. Žarković, dipl.ing.građ

Današnja crnogorska politička i državnička stvarnost izgleda najnepredvidivije od kada je Crna Gora postala nezavisna i međunarodno priznata država. Svakodnebvno svjedočimo da  se već neskriveno i sa najviših instanci sinhronizovano sa proxi uticajima iz vana, donose štetne deklaracije, kandiduju za budućnost opasne inicijative  i organizuju javni događaji, koji direktno ugrožavaju: državni suverenitet, nacionalnu posebnost i crnogorsko građansko biće.

Kada su krenuli ovi po Crnu Goru zlokobni procesi, grupa intelektualaca, javnih ličnosti, poštovaoca crnogorske nacionalne ideje pripadnika svih vjera i narodnosti, su osnovali Crnogorsku evropsku partiju. Znali smo i tada da naš rad neće biti lak. Ideje koje smo promovisali kao temeljne partijske principe i iza kojih smo hrabro stali od početka, u direktnoj su suprotnosti sa strukturama koje trenutno vladaju našom jedinom Domovinom. Uticaj vjekovima prisutnih stranih subjekata, veoma vidljivih u: obavještajno-propagandnim, vojno-policijskim, naučno-obrazovnim, a posebno crkveno-vjerskim strukturama, danas je najizraženiji od 2006 godine. Posebno zabrinjava što je u osnovi tih uticaja anticrnogorstvo u svakom smislu i što se njihov spektar djelovanja, u državnim institucijama neprestano širi i jača.

Stoga je Crnogorska evropska partija – nastala na državotvornoj, suverenističkoj i evroatlanskoj ideji na direktnom udaru ovih struktura. Dodatno te strukture imaju interes da ne postojimo kao Partija, jer pored činjenice da smo crnogorska i evropska, zanju da smo i građanska partija. Znaju da funkcionišemo i djelujemo na istorijskim postulatima starocrnogorske u biti evropske demokratije, utemeljeni na istorijskoj istini našeg milenijumskog kontinuiteta državnosti i kontinuiranoj borbi za slobodu i nezavisnost ne samo crnogorskog nego svih naroda koji su živjeli i žive u Crnoj Gori, što je suprotno njihovoj usiljenoj propagandi i kvazipovijesti.

Zbog ovih premisa, Crnogorsku evropsku partiju vide kao svoga ljutog protivnika svi oni koji imaju direktno drugačije programske platforme. Ali isto tako važno je naglasiti da smo smetnja i onima koji programski i deklarativno imaju iste ili slične ciljeve kao i mi, ali oni nemaju interes da se prikazuje potpuna punoća postjugoslovenske istine, zbog njihovih ranijih drugačijih političkih  ciljeva i rezultata.

Stoga je razumno postaviti logično pitanje: Ima li uopšte Crnogorska evropska partija, političkih saveznika i ko mogu biti naši saveznici?

Kada se objektivno pogleda aktuelna crnogorska scena, naši iskreni saveznici jedino mogu biti iskrene crnogorske patriote, istinski crnogorski sinovi i šćeri svih nacija i vjera, koji se esencijalno zalažu za učvršćivanje milenijumskog trajanja naše jedine Države.

Na osnovu današnjeg rasporeda i međusobnih odnosa političkih snaga nameće se nedvosmislen zaključak da Crnogorska evropska partija drugih prijatelja i saveznika nema liše iskrenih patriota ma đe se trenutno nalazili.

Stoga je presudno važan zadatak okupiti u jedinstven front sve iskrene rodoljube, dokazati im da Crnogorska evrpopska partija nije isto što i druge političke partije, ne samo u svojem ideološko, političkom i procrnogorskom opredjeljenju, već da te podrazumijevajuće ideale se i ne pomišljaju prodavati i predavati za lične funkcionerske privelegije.

Ono što su radile prethodne i  što sada rade aktuelne garniture vlasti, novoj političkoj stranci mora biti apsolutno strano. Puki populizam, a suštinski neiskrena često i prevarna politika koja je njihova bazična osnova djelovanja, radi prostog i pukog vladanja u cilju ostvarenja ličnih a ne opštih i nacionalnih interesa, se mora razotkrivati kako se ovakvi politički izbori ubuduće nebi događali.

I upravo zbog prethodne činjenice, naš narod je odavno počeo da sumnja da je  kod nas uopšte moguće bavljenje politikom, a da ona nije prevashodno u ličnom interesu. To je veliki i dodatni problem, jer apstinentsko biračko tijelo je u očiglednom porastu, a treba pri tom znati i ovo: to apstinentsko tijelo po svojoj strukturi, obrazovanju i vrednosnim principima ne pripada sferi interesno-propangadističkih inostranih struktura, koji vjekovima na ovaj ili sličan način podmićuje i usmjerava taj svoj podanički puk, u cilju urušavanja crnogorske nacije, Države i imena, a za ostvarenje interesa drugih, dakle tuđih, tobože njihovih nacija, država i njihovih uvezenih nama tuđih imena. Dakle apstinenti su dominantno ona društvena grupa koja ima izražene: kritičku svijest, nezavisnost biranja i ličnu nepotkupljivost. Sljedstveno to je najprogresivniji dio našega društva. I nadalje, takav dio društva apatično  prepušta drugom – slabijem dijelu društva da kreira i usmjerava društvene tokove u smjeru koji to ne želi ovaj progresivniji dio. Ključan zadatak je kako te tokove preokrenuti, kako stimulisati razočarane, progresivne mlađe generacije i ubijediti ih da će njihov glas biti uvažen a pritom i njima i svima ostalima od direktne koristi?

Na međunarodnom planu razvoji tekućih kriza i negativnih procesa generišu mobilnost krupnih međunarodnih činilaca na prevashodno njihovom rješavanju, pa je stoga pitanje opstanka jedne male nacije i jedne male države za njih najčešće sekundarno pitanje. Posebno je to sekundarno pitanje na fonu tekućeg crnogorskog narodnog nijemog i nezainteresovanog posmatranja građana.

Staro i nepromijenjeno pravilo svjetske politike važi i danas: ne reaguj i ne uplići se tamo, dok je narod u kućama a nije na ulicama!

Znajući za ovo pravilo na sceni su i najizraženiji maligni uticaji sa sjeveroistoka. Oni užurbano rade da izvrše svoj politički program i ostvare svoj uticaj nad nama, na milenijumima strateški važnoj jadranskoj obali. U primjeni su perfidne metode: prividno  mirnim putem ostvariti svoj uticaj jačanjem unutrašnjeg suštinski anticrnogorskog, po karakteru kvinslinškog podmićenog i podplaćenog pokreta.

Kada se sve ovo sagleda i analizira, postavlja se pitanje da li je uopšte moguće, a ako jeste, na koji način  spriječiti postojeći anticrnogorski i antievropski dirigovani proces veoma sofisticirano uparavljan i kontrolisan iz vana?

U kontekstu brojnih nepovoljnosti kojima smo okruženi, ono što mene čini nepokolebljivim optimistom je činjenica da je naše glavno oružje i moć, neupitna istina koju čvrsto držimo u rukama.

Poznato je da istina uvijek pobijedi i dovede do Njegoševskog toržestva pravde. Ali da bi istina kojom se služimo ušla makar u većinu crnogorskih domova i glava, potrebno je da promijenimo taktiku našeg političkog djelovanja. Potrebno je da se počnemo okupljati na crnogorskim trgovima i bulevarima. I to svaki put kada iznutra i iz vana udaraju na našu Domovinu, na naš jezik, na našu crkvu, na našu istoriju, na naše nacionalne simbole, na naše pretke i na njihova groblja.

Jednom riječju: vazda na okup kada se vrijeđa naše ime crnogorsko!

Braćo i sestre Crnogorci svih vjera i nacija: ostavimo svoje lične sujete i omraze. Zanemarimo stare naše pizme i sitne zađevice koje svi pamtimo i kojih smo svi prepuni. Na tim osjećajima i matricama po ko zna po koji put u našoj istoriji nas dijele, svađaju i vode u propast. Na te perfidnosti izvanjci su vječno uzimali ono što je bilo naše, ubjeđivali nas kao što nas i sada  ubjeđuju da postanemo i da se proglasimo za ono što uistinu znamo da nijesmo.

Generacije naših predaka su propatile, porodice su nestajale, goreli su domovi predaka, da ne idem dalje, počev od Mletačkih rusko-austrijskih i Obrenovićevskih zavjera, preko Karađorđevskih dekreta i diktatura, sve do Miloševićevko-Vučićevih memoranduma, svetova i specijalnih ratova.

Svjedočimo i danas kako nas svađaju međusobno, svađaju nas i sa susjedima koji su nam opraštali i oprostili grjehove koje smo izvršavali po nalogu tih istih uz pomoć vječno prisutne unutarcrnogorske izdaje, plaćane i podmićivane iz vana.

Decenijsko izmišljanje i ponavljanje teza o navodnoj ugroženosti onih koji su radili protiv svoje Države i nacije, preko prevarnih obećanja o pomirenju i njihovom smirenju, nakon rješavanja navodno neriješenog crkvenog pitanja, bi koja već po redu u nizu prevara?

Ne – oni idu uvijek dalje. Uzimaju sve što se uzeti može. Baš kao prije jednog vijeka ići će do razura crnogorskog nacionalnog i građanskog bića. Popis stanovništva čak u njihovoj režiji, kojim obećavahu većinu Srba u Crnoj Gori, pošto im ne upje, sada ne pominju i ne obznanjuju. Ali smišljen je drugi plan: bilateralnim sporazumom suprotno Ustavu hoće se na silu, uvozom stotinak hiljada petokolonaša, dovesti nepopravljivo stanje da garđani iz druge države rješavaju pitanja u našoj. Istovremeno crnogorce u njihovoj državi se grubo i na prečac asimiluju i brišu iz evidencija. Zlokobni i prevarni naum pod parolom da se ovim želimo samo navodno odužiti (ne kažu za što?), tkz »generacijama crnogoraca poreklom«.

Nema sumnje na političkoj agendi Crne Gore je zavjerenička srbijansko-ruska platforma dirigovana sa stola vladajućih elita Beograda i Moskve, kao njihov prioritetan strateški cilj.

Crnogorska evropska partija ima u rukama istovremeno i hendikep i privelegiju, jer nam je jedino oružje neotuđivo pravo na zaštitu: istina i pravda. Ne bilo koje istina i pravda, nego istina i pravda za koju su nesebično davali živote generacije naših predaka, s nadom da su oni posljednji koji to čine, u ime poklona slobode novim pokoljenjima-svojim tek rođenim sinovima i budućim unucima.

Ali naša privelegija u koju vjerujemno, neće biti dovoljna ukoliko ličnim odricanjem i ličnim angažovanjem ne stanemo javno i vidno u njenu odbranu. Ne smijemo dozvoliti da naša istina i naša pravda – naše pravo da se zovemo imenom svojijem, koje je vjekovima bilo ime naših slavnih predaka dozivi sudbinu ustanika božićnih. Okupimo se u jedinstveni front, čuvajući svakog našeg člana od Amerike preko Crne Gore do Australije. U tome rukovodstvo partije mora biti spremno da prihvata i različita mišljenja i drugačije pristupe njegujući demokratski centralizam kao instrument upravljanja Partijom.

Crnogorska evropska partija mora dokazati na djelu da se jače zalaže za očuvanje i razvoj crnogorskog nacionalnog i duhovnog identiteta i kulturnih tradicija svih naroda i etničkih grupa, od zalaganja naše političke konkurencije, koja se danas ne slučajno ukrupnjava i prestrojava.  Moramo bez ostatka i beskompromisno, javno i vidno stajati na branik odbrane nezavisnosti Crne Gore kao neprestanog cilja naših predaka dostignutog istorijskom viševjekovnom borbom crnogorskog i svih drugih manjinskih naroda za svoju vlastitu državu.

Pred nama su krupni izazovi, stoga će trebati i mudrosti i odlučnosti i diplomatije i pregalaštva da se uspije u političkoj borbi sa protivnicima  i njihovim neupotredivo jačim resursima od naših.

Na rukovodstvu prije svega, ali i na svim članovima je krupno breme koje će trebati iznijeti do cilja. A naš cilj je odbrana i neuporedivo snažnije utemeljenje građanske Crne Gore, odbrana njenog multietničkog i multivjerskog bića, zaštita njene Ustavom definisane državnosti i međunarodno ovjerene  suverenosti. Naša istorija a i međunarodna iskustva nedvosmisleno dokazuju da slobodna i suverena  država i njena nacija,  elementarni su preduslovi  razvoja i prosperiteta svake etničke i vjerske zajednice i svakog njenog građanina.

Naša stalna ne samo parola nego osnova bitisnja je:

Sve za Crnu Goru, Crnu Goru ni za što!

Autor je član predsjedništva Crnogorske evropske partije