Nakon što je preksinoć za potpredsjednika Skupštine uzabran Mirsad Nurković iz Bošnjačke stranke reagovao je Admir Adrović, osnivač Bošnjačkog demokratskog pokreta koji tvrdi da je vjerni sljedbenik politike SDP-a na krilima BS-a izabran za četvrtog pomoćnika četničkog vojvode Andrije Mandića.
“Put političke nedosljednosti novoizabranog potpredsjednika Skupštine Mirsada Nurkovića je put isključivo zaštite ličnih interesa što u najboljoj mjeri korespondira sa aktuelnom politikom rukovodstva Bošnjačke stranke. Nurković je, kako navodi u pismu koje je ne tako davne 2017. godine uputio tadašnjem predsjendiku SDP-a Ranku Krivokapiću „svoje punoljetstvo dočekao kao socijaldemokrata i od svojih 43 godine, 27 proveo i formirao se kao socijaldemokrata i da hoću ja drugačije ne umijem niti mogu da razmišljam nego upravo kao socijaldemokrata””, navodi Adrović.
Prema njegovim riječima kao dugogodišnji funkcioner SDP-a obavljao je različite partijske, ali i državne funkcije, između ostalih i pozicije koje navodi u svojoj zvaničnoj biografiji, a to su: vd direktora Uprave za šume i direktora Uprave za nekretnine.
“Godine 2017. godine dogodio kraj osamnaestogodišnje koalicije između DPS i SDP, pa je Nurković, kako opet navodi u svom pismu, odlučio napustiti partiju iz ličnih razloga, ali da njegovo napuštanje SDP-a nije napuštanje programskih ciljeva partije i nije proizvod ljutnje ili bilo kakvog nezadovoljstva partijom ili ljudima iz partije.
Samo nekoliko dana nakon toga Nurković je pristupuo Bošnjačkoj stranci i od tada počinje njegov meteorski uspon kako u stranci, tako i u državnim institucijama gdje je dogurao do mjesta četvrtog potpredsjednika Skupštine Crne Gore. Nije ni trepnuo okom, ali je Mirsadu bitno da bude jedan od budućih šest pomoćnika četničkom vojvodi Andriji Mandiću. Čak ne smeta ni to što je izabran glasovima poslanika ex DF-a- Nove srpske demokratije i DNP-a Milana Kneževića”, kaže Adrović.
No, dodaje, nije to zbog Mirsada, to je vjerovatno isključivo zbog „odbrane principa BS i isključive zaštite interesa bošnjačkog naroda u Crnoj Gori“ koje BS želi predstaviti javnosti.
“Sigurno je već krenula realizacija svih onih silnih infrastrkturnih projekata koje su nam obećala BS i bez kojih sigurno ona ne bi ušla u 44. rekonstruisanu Vladu. Principi su principi, pa tako Mirsadu i njegovom partijskom šefu nije zasmetalo što je Mandić bio protiv Rezolucije o Srebrenici, što je u tom istom parlamentu poručio Bošnjacima da ako krenu na Crkvu, oni će na njihove kuće, ne smeta ni to što u Podgorici dočekuje Milorada Dodika na dan kada se obilježava godišnjaca od zločina u Štrpcima. Na kraju, ako je Ervin mogao otići pod skute dr Novaka Kilibarde, zašto ne bi i Mirsad pod skute vojvode Mandića, kad se već isplati. Nije to zbog njih, već „isključivo zbog Bošnjaka“”, zaključio je Adrović.
BS je prepoznala ključni problem Bošnjaka u Crnoj Gori, a to je iseljavanje iz ekonomskih razloga. Zato su se ulaskom u Vladu pridružili onima koji takođe daju priritet ovom problemu i pristupaju njegovom rješavanju. Kritičari te odluke iznose neke argumente koji se moraju prevazići ako se želi ići naprijed.