Sinoć je u crkvi Santa Maria in Punta održan koncert Simona Trpčeskog, jednog od vodećih pijanista današnjice, čime je na veličanstven način završen muzički program XXXVIII festivala Grad Teatar.
Publika je imala priliku da uživa u njegovim virtuoznim izvedbama, koje su izazvale ovacije i ostavile snažan utisak na sve prisutne.
Trpčeski je koncert započeo sa „Mazurkama op. 24“ Frederika Šopena, kroz koje je na prefinjen način prenio suptilnost i emotivnu dubinu ovog velikog kompozitora.
Nakon Šopena, Trpčeski je izveo „Holberg svitu“ Edvarda Griga, predstavljajući pet plesnih stavova – Preludijum, Sarabandu, Gavotu, Ariju i Rigoidon. Njegova interpretacija Grigove muzike odisala je elegancijom i dinamikom, vjerno prenoseći duh norveškog kompozitora i njegovu povezanost sa baroknim formama.
U nastavku, publika je imala priliku da uživa u Pletnjevovoj transkripciji „Krcka Oraščića“ od Čajkovskog, koja je izazvala posebno oduševljenje. Trpčeski je maestralno izveo svaki stav – od Marša i Igre šećerne vile, preko Tarantele i Intermezza, do Ruske igre Trepak i Kineskog plesa, da bi završio sa veličanstvenim Andante Maestoso.
U završnici zvaničnog dijela programa, Trpčeski je izveo „Sonatu br. 7“ Sergeja Prokofjeva. Njegova interpretacija ovog djela bila je izuzetna, oslikavajući složene emocije i tehničke izazove koje Prokofjev postavlja pred izvođača. Trpčeski je pokazao nevjerovatnu tehničku virtuoznost, dok je istovremeno prenio duboku emotivnu poruku kompozitora.
Nakon ovacija i gromoglasnog aplauza, Trpčeski se više puta vraćao na bis. Prvo je ponovo izveo dio Prokofjeva, potvrđujući svoju posvećenost ovom kompozitoru, a zatim je oduševio publiku izvedbama Betovenovih djela. Na kraju, u znak zahvalnosti i posebnog omaža publici, izveo je fragmente iz „Makedonissima“, podsjećajući prisutne na svoje korijene i ističući svoju povezanost sa makedonskom narodnom muzikom.
Trpčeski: Život mi je muzika, muzika mi je život
Trpčeski je nakon koncerta izjavio da je ovaj koncert posvetio svojim roditeljima.
„Sjetio sam se nekih prekrasnih momenata. Kad dolazite na neko mjesto gdje niste bili dugo, a nešto vam je ostalo kao uspomena, onda vam je zaista drago da se sjetite toga. A mi smo ovdje u Budvi imali jedan prekrasan doručak kad sam bio srednjoškolac i kada sam svirao upravo u ovoj crkvi“, kazao je Trpčeski i dodao da živi za muziku.
„Život mi je muzika, muzika mi je život. Volim da podijelim svoje emocije sa publikom i drago mi je što smo zajedno večeras na festivalu Grad teatar doživjeli ove emocije.“
Iako je „Krcko Oraščić“ više zimski repertoar, jer se i radnja dešava zimi, publika je ovacijama nagradila ovo maestralno izvođenje, i to pred kraj ljeta. Trpčeski je naglasio da, bez obzira na godišnje doba, riječ je o remek-djelu.
„Ja sam ga ponovio nakon više od dvadeset godina i zaista je riječ o remek-djelu Čajkovskog, ali i o remek-djelu Mihaila Pletnjeva, vrhunskog legendarnog muzičara iz Rusije, s kojim sam imao čast da sviram. Htio sam da ga vratim u repertoar i mislim da pokazuje ne samo muzikalnost pijaniste, već i prilično zahtjevne tehničke momente. Što se tiče Betovena, to je vjerovatno trebalo biti dio programa. Volim tu kompoziciju i zato sam je i htio odsvirati. A nakon toga dese se spontani momenti. Znate, koncert je jedna magija koja se dešava i drago mi je da me publika darovala prelijepom energijom, jer to je dodatna inspiracija za muzičara na sceni.“