Piše:
Miodrag D. BAJKOVIĆ, u. d. i. a.
Glede otkupljenih radova neću potrošiti previše riječi, jer oni to ne zaslužuju.
Nijesu zaslužili ni da prikažem neki njihov prilog-render, ali – bilo bi itekako poželjno i važno viđeti ih na izložbi i stručnoj tribini.
Napisaću samo sljedeće:
- (fig.) tu je (posred lokacije) jedan ”dinosaurus”, i to a la onaj najveći koji je ikad živio: Titanosaur – Patagotitan mayorum; glava mu je obrnuta put śevera, a rep put juga i Bulevara ”Ivana Crnojevića”; kako se u svojoj gromoradnosti osilio, sam je sebi dovoljan, pa niđe ništa okolo sebe ne brenuje – njega okolica prosto ne zanima; bahato je zapośeo i ”potrošio” konkursom zadati prostor – kao da Podgorica u rezervi ima još 19 tako vrijednih slobodnih prostora; inače, sami ”dinosaurus”, posmatran izdvojeno kao grdosija, ima nešto u sebi, ali – ovđe je bilo neophodno najprije: osmisliti ogromno toga prečeg, i ostvariti puno važnijeg izvanka (introvertnog) sebe – nakon čega bi ovaj ”dinosaurus” trenutačno ”izumro”;
- (fig.) tu su (na rubu rječnog korita) neprestano otvoreni ”kljunovi” jedne guske i nekoliko pataka; njihovi vratovi i tijela dijelom su u zemlju zabijena; pitam se: zar tako naivno prepojednostavljeno treba da izgleda otkupljena arhitektura Muzeja savremene umjetnosti (itd.) jedne evropske države i nacije(?); od Ulice ”Vaka Đurovića” i Bulevara ”Ivana Crnojevića” do tijeh ”kljunova”, planiran je ogroman ”pašnjak”, koji bi komotno mogao poslužiti za ispašu živoga (stoke), čije bi neposredno posmatranje učinjelo šetnju zanimljivom, tj. motivisalo pješaka da, od uličnih trotoara i raskrsnice ulica – uopšte pruži nogu i dopre do tijeh ”kljunova” poviše Morače;
- (bez fig.) tu je (posred lokacije) i projekat za koji ću uporabiti riječ koja nije akademska, ali je adekvatna da iskažem nivo iliti vrijednost prikazanog ”umijeća”: u pitanju je ”bruka” od projekta(!); znači, i takav je rad Žiri, odnosno – država Crna Gora otkupila.
Ozgor opisano i tvrđeno čini još jedan dio straha ministra Odovića i tri domaća člana Žirija od: javne izložbe i stručne tribine.
____________________
Molim, svrnite vašu pozornost na sljedeće:
Članovi Žirija su tokom jednog jedinog radnog dana (takvo otkrito priznanje stoji u njihovom zvaničnom Izvještaju) uspjeli, čak, 48 konkursnih radova:
- ”detaljno” pregledati,
- ”ozbiljno” analizirati, i
- 26 autorskih timova proglasiti za nedovoljno pismene u struci, iliti – neznalice!
Malo drugojače rečeno:
Već prvog dana, nakon (Pitagorina nauka tako tvrdi) u prośeku ni 10 minuta (netto) potrošenih za:
- ”odgovorno sagledavanje”,
- ”tekstualnih obrazloženja iščitavanje”,
- ”analiziranje” – ”zadubljivanje”, ”upoređivanje” i ”diskutovanje”
članova Žirija u vezi sa SVAKIM pojedinačnim projektom (što će reći: ”s pet na devet’‘ opošljeno) – jednom nepristojnom i neodgovornom formulacijom, tj. jednim drskim i ponižavajućim zaključkom koji glasi:
”nijesu zadovoljili kriterijume koji se tiču suštinskih aspekata projektantskog pristupa”
26 radova je proglašeno za arhitektonski otpad!
Samo da mi neko ne kaže da se citiranim nije (baš) tako mislilo.
Slova smo davno naučili.
Čitati znademo.
Jasno napisano rastumačiti ispravno umijemo.
Da mi je znati:
Koje su tačno bili uspostavili oficijelne: ”suštinske aspekte projektanskog pristupa”?!
Kako se radi o najvažnijem i najzahtjevnijem konkursu koji je ikad na našem prostoru raspisan, i o kućama od nacionalnog značaja – dako jednog dana, ovdašnjim članovima Žirija bude bastalo da njihove: ”kriterijume” i ”suštinske aspekte” – metnu na papir, tj. potanko opišu, podrobno stručno obrazlože, i – javno objave!
____________________
UVAŽENI ČITAOCI,
Imajući u vidu ubjeđenje članova Žirija, posebice stručan stav Novice Mitrovića, predśednika Žirija kao najodgovornijeg – želim vam pokazati da (ovog puta ukratko) vidite:
kako izgleda 1/26 dio toga (najprije urbanističkog, a potom i) arhitektonskog otpada – koji je nastao kao izbrušeni produkt neznavenog ”projektanskog pristupa”.
Autori: arh. Miodrag D. Bajković i arh. Ivan S. Asanović
Dozvolite da iz našeg rada izdvojim jedan detalj, za koji vjerujem da je članovima Žirija (ako su ga uopšte zapazili i tekstualno obrazloženje pročitali) bio u domenu: ”španskog sela”.
Crna Gora je prostor susreta kultura-umjetnosti Zapada i Istoka.
Fontana (guvno – skulptura), koja se vidi u sredini prethodnog i groplanu narednog rendera, postavljena na ”Trgu umjetnosti” pred pročeljem Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore – simboliše spoj navedenih civilizacijskih korpusa.
Dvije ”kocke” – obložene tablama oksidiranog bakra, i položene na osu zapad-istok – u međusobnoj su simetrično-dinamičnoj ravnoteži.
Tako upućene jedna na drugu, oblikovno ih objedinjava kružna forma vodom ispunjenog guvna, koje predstavlja hrišćanski i islamski kulturni-umjetnički i prostorni – mediteranski krug.
Fontana (guvno – skulptura) svojim bareljefima na površini vertikalne, pješaku-prolazniku najdostupnije strane pojedine ”kocke” – virtualno priča osobenu priču iz povjesnice umjetnosti na tlu Crne Gore.
Iz dana u dan, iz noći u noć, uz najtiši mogući žubor njezine vode (kad kiše miruju i vjetrovi utihnu) – ona namjerniku šapćući priča o našoj:
…, predromanici, Zetskoj sakralnoj graditeljskoj školi romaničkih upliva, fresko slikarstvu, islamskoj umjetnosti – arhitekturi, baroknom slikarstvu, secesiji, kubizmu – modernizmu, i postmodernizmu.
Nastavak priče, tj. poglavlje o savremenoj crnogorskoj umjetnosti, nalazi se u neposrednoj blizini – u Muzeju savremene umjetnosti Crne Gore (slijede renderi zgrade MSUCG).
Glede prikazanog ne postoji lično nezadovoljstvo što naš rad zamalo nije ostvario sjajan, ili barem solidan rezultat.
Naime, nas dvojica nijesmo igrali u finalu – pa da mi je krivo što nijesmo pobijedili.
Ruku na srce, biti u društvu i izravnat sa onakvim finalistima – ne bi nam bila nikakva počast.
Nijesmo zaigrali ni u polufinalu – pa da mi je krivo što nijesmo ušli u finale.
Nijesmo doprli ni do četvrtfinala – pa da nosim žal što nijesmo izborili polufinale.
Mi, čak, nijesmo ”viđeli” ni osminu finala!
Izgubili smo već u kvalifikacijama, jer:
”nijesmo zadovoljili kriterijume koji se tiču suštinskih aspekata projektantskog pristupa” !!!
Zaključak:
Naš projekat kod Žirija nije imao ama nikakve šanse!
Za članove i predśednika Žirija, kolega i ja smo napravili rad na nivou ”duple nule” (”00”)!
To je jednostavno tako, i – molim lijepo!
Ali, prije no što na ovu temu zavazda stavim tačku – tek toliko da se za ubuduće zna:
Ukoliko neko nije kolegijalno naredan i stručno sposoban, odnosno – nema dovoljno znanja, da tokom svojeg predśednikovanja: barem pokuša odgovorno sagledati i, nakon iščitavanja tekstualnog obrazloženja, zbiljski razumjeti nečiji konkursni rad – POTOM MORA OZBILJNO POVESTI RAČUNA, I UZ DUŽNO POŠTOVANJE DOBRO PAZITI KAKO – u ime članova zvaničnog Žirija (i skupa s njima), javno iskazuje i potpisuje, tj. ocjenjuje vrijednost ”duple nule”, jer i ”00” ima svoju vrijednost – a njezini autori šačicu urbanističkog znanja, i zericu arhitektonskog umijeća !!!
____________________
Zašto uopšte pisah o Konkursu pokraj Mosta ”Millennium”?
Kratak rimovan odgovor glasi:
Eto, kad već nema više nas,
barem neko da (po)digne glas!
Lokacija ova, pa još kako – zaslužuje spas!
Naravno, reaguje se ukoliko se raspolaže stručnim argumentima.
Crnogorskoj javnosti sam u dva teksta (3 + 4 nastavka) svoje argumente iznio u opsegu i na način koliko i kako dozvoljava ovakav medij.
____________________
O koncu:
Aktualnost ideje priređivanja izložbe i organizovanja stručne tribine neće tako hitro zastarjeti.
Kao moralna obaveza to ostaje budućem ministru, koji će uskoro zamijeniti Janka Odovića.
Za navedene manifestacije, kulture i struke – nije pozno sve dok se na ovoj lokaciji (s brutalnim namjerama) ne pojave buldožeri i bageri-rovokopači, i ulože nemilosrdno mijenjati, iliti devastirati: prirodni pejzaž.
Od trenutka kad, spram pobjedničkog projekta, kamen temeljac bude položen – započeće nepopravljivo stvaranje: ”kulturnog pejzaža”.
POSTOVANJE ZA IDEJU,ESTETIKU,SVRSISHODNOST I AMBIJENTALNU UKLOPLJENOST
Pitajte popove jedan ima 13 julsku nagradu
Drago mi je da je neko digao glas, pobunio se i skrenuo pažnju kako se ekipa koja je organizovala konkirs sa žirijem posprdala sa strukom i Podgoricom. Obrukali su se za vazda!
Naravno niko od drugih kolega arhitekata se nije javio da prokomentariše konkurs. Čak ni ona pljuvačica Boro Vukićević slova nije napisao o konkirsu.
Svi se boje da se ne zamjere pa da ih poslije ne htjednu zvat da na neku večer posvećenu arhitekturi đe će da im govorit “serdare” a ovi njima “vojvodo”.