Zašto se ministar Odović boji napraviti izložbu SVIH konkursnih radova: lokacija pokraj Mosta ”Millennium”? Začem bi izložba pođekomu (više negoli njemu) stvorila jezu? (III)

Piše:

Miodrag D. BAJKOVIĆ,

univ. dipl. inž. arh.

Očito je da članovi-izvanjci nijesu imali priliku saznati ni djeličak onoga o čemu pisah u prethodnom, drugom dijelu teksta – što dokazuje izbor ”najboljih” radova.

U ozbiljnim i civilizovanim državama, dočekali bi ih odgovorni i od autoriteta domaćini, koji ne bi preskočili da svojim gostima potanko održe uvodno slovo – i nametnu stručne, urbanističke kriterijume!

Sama arhitektura je već, pomeđu svega ostaloga – stvar afiniteta.

Kad su članovi-izvanjci uviđeli da su okruženi neznavenim i neozbiljnim osobama, tačnije rečeno – laicima (ni na ovom mjestu ne mislim na gospodina Šćepanovića, koji nije iz urbanističke struke), i kad su shvatili da su došli u zemlju laicizma, a ne urbanizma – hitro su skontali da svoju rabotu trebaju u samo tri dana otaljati, i odolen što prije odlepršati.

Napominjem:

Vjerovatno su članovi Žirija od samoga začetka pred očima imali pobjednički rad, koji se nespornom snagom svojih kubusa (a la moćnih bunkera) izdvojio i nametnuo, što im je olakšalo rabotu, pa su – odlučivši da romantičarsko-utopistički ”ispoštuju” rijeku i njezino neljubazno korito – izabrali projekat koji je na ukupnom Konkursom zahvaćenom prostoru:

• kao u zrcalu (za mene) obrnuto iliti naopačke lociran;
• poput suterena sekundarnoga sadržaja dijelom ukopan,
• i – ima ”Trg umjetnosti” podosta od glavnih pješačkih tokova udaljen, tj. tamo neđe podalje formiran.

Prije odlaska iz zemlje laika, četvoro izvanjaca zasobom ostaviše pobjednički rad i, kao rezultat takvoga odabira (uz udio domaćina) – buduće višeslojne posljedice po stanovnike Podgorice.

Ali, to se njih po svijetu bijelomu više ne dotiče.

Nas, koji ostadosmo na ovom prostoru dalje živjeti, liše svega onoga što sam prije dva i po mjeseca napisao – dotiče se i sljedeće:

Conference Center – Nigeria (Henning Larsen – pobjednički konkursni projekat, 2011.)

Muzej savremene umjetnosti Crne Gore, Prirodnjački muzej Crne Gore, Kuća arhitekture (A-FACT – pobjednički konkursni projekat, 2024.)

Iako je bio u saznanju da je među pet čuvenih imena za učešće na Konkursu pozvan i atelje Henning Larsen-a (1925-2013), pobjednički autorski tim iz Italije se drznuo da inspiraciju za ”svoju kreaciju” nađe u prepoznatljivom, inventivnom, moćnom radu ovog danskog arhitekte, kojim je 2011. godine pobijedio u Nigeriji.

Molim, neka svaki čitalac izvoli i, uporedivši ozgor prikazano – sam procijeni: ima li kod ”mlađega” rada elemenata koji ukazuju na imitaciju s tendencijom plagiranja?!

Ako članovi Žirija nijesu znali za ”nigerijski projekat” – potom ih je jedinonagrađeni autorski tim dooobro za nos potegnuo, a ukoliko jesu – izborom prvonagrađenoga rada s pravom realizacije – postupili su: nedopustivo neodgovorno!

Ipak, postoji ogromna, ključna razlika pomeđu ova dva projekta koja, naravno – apsolutno ide u prilog radu u Nigeriji.

Naime, Conference Cetner – Nigeria nalazi se na uzvišenju i predstavlja uspio spoj oblikovanja ljudskih ruku i onoga što je Kreator prirode stvorio – pa je humanim pristupom autora, poštujući značaj i sadržaj zgrade: ulaz u njezino prizemlje omogućio sa svake strane, tj. prizemna etaža je otvorena iliti transparentna i dostupna cijelim svojim obodom.

To je Kuća u koju se ulazi, a ne Bunker u koji se silazi !!!

Budući Bunker savremene umjetnosti Crne Gore (na priloženom renderu u sredini + preostala dva bunkera) svojim zadnjim djelovima, dakle – prema gradu i glavnim, prilaznim pješačkim tokovima, biće ukopan u zemlju, odnosno – naši bunkeri su sabijeni, nabijeni i zabijeni u korito Morače.

Na kraju krajeva:

Zašto muzejske zgrade od nacionalnoga značaja (Muzej savremene umjetnosti Crne Gore i Prirodnjački muzej Crne Gore), kao i Kuća arhitekture – ne mogu biti: povrh zemlje izgrađene i vidljive, tj. ”normalne” kuće koje, ukoliko kao arhitektura imaju ”karakter” – same sebe na svaku stranu dično pokazuju?!

____________________

Kakav je to značajan gradski trg (mnim na zabačeni ”Trg umjetnosti” kod jedinonagrađenoga rada), koji će izdalje biti saglediv samo s relativno udaljenoga mosta, i naspramne obale rijeke, tj. u konkretnom slučaju – zapadne strane grada (od ”preko Morače”)?!

Idući iz centra grada, budući ”Trg umjetnosti” uspjeće nam tamo neđe dolje opaziti, ali tek kad od najbliže raskrsnice prijeđemo 150-ak metara.

Na ”trgu” ćemo se zateći i u muzeje uljeći nakon silaska u korito rijeke, tačnije – pošto iscrpljeni sporad opreza da se ne spotaknemo i naglavačke bušimo, jer pred noge gledati moramo – u prethodnom dijelu teksta navedenih 6,50 m visinske razlike savladamo.

Tijeh 6,50 m znači da:

ukupna dužina rampi (a la serpentine) mora biti oko 110 m, pa do (kao najpovoljnijih 5% nagiba) 130 m;

što opetovano znači da:

basamaci ili skale moraju imati oko 45 stepenika.

Zamislite roditelje kako đečinjim kolicima cik-cak rampama (serpentinama), ili dugačkom jednokrakom rampom put Mosta ”Millennium”: u korito do ”trga” silaze, i – iz korita od ”trga” naviše izlaze.

Isto važi kad su mala đeca i starije osobe u pitanju, kao i osobe sa otežanim kretanjem, ili sa invaliditetom.

____________________

O ogromnim zemljanim radovima (ne zborim o podzemnoj garaži koja je obavezna), odnosno – silnom iskopu i brutalnom krljanju lijeve strane korita rijeke da bi se:

• izgradile ove tri bunkerčine;
• formirale neophodne rampe i skale pomeđu njih (za silazak na kotu + 39,50 mnv);
• obezbijedila denivelacija (6,50 m) na preostalim bočnim stranama prve i treće bunkerčine;
• izravnao teren i dobio prostor poviše rijeke, tj. platforma za dugačko šetalište i ”trg” (prošireni dio šetališta),

kao i o basnoslovnim materijalnim sredstvima potrebnim za sve to (najmanje 50% većim nego u slučaju da se gradi isključivo povrh zemlje, tj. bez ukopavanja) – nema smisla zboriti.

No, veli se:

Zašto: jednostavno, logično, poštujući prirodu (organski) i racionalno – ako već može: komplikovano, naopako, nakaradno, ”pomalo” maloumno, neorganski i rasipnički neodgovorno?!

Śetićete se ovih mojih riječi kad budete gledali (i slušali) kako buldožeri i bageri-rovokopači mjesecima teško ranjavaju ovaj prostor u centru Glavnoga grada Podgorica.

Nećete se moći načuditi, a, molim, pazite – biće u pitanju jedna, prva od tri faze (ako za preostale dvije tamo nekad bude novčanih sredstava), tj. izgradnja samo Bunkera savremene umjetnosti Crne Gore.

Nadalje:

Autori nijesu bili baš nešto specijalno ponešeni iliti usredotočeni na očuvanje postojećega zelenoga fonda.

Prešegali su fini dio postojećih stabala, pa po budućim krovovima bunkera usadili nove biljke i biljčice, koje zarad debljine supstrata:

• NIKAD ne mogu toliko izrasti koliko je postojeće drveće;

• NIKAD neće moći nadomjestiti ono što još uvijek na toj lokaciji kao ”zelenu privilegiju” imamo.

”Prirodo, tebe fala za dar – ma ti ga mi nećemo.”

Pitam se:

Kad i zašto članovi Žirija odustadoše od kriterijuma koji je Konkursnim zadatkom najavljen među fundamentalnima za ocjenu projekta?!

Da ne zaboravim:

Sve navedeno treba učinjeti, a da pritom veći dio važnih odaja, tj. funkcionalnih cjelina u budućim bunkerima (jasno, ovđe ne mislim na galerijski prostor): neće imati normalnu – direktnu dnevnu svjetlost !!!

”Mediteransko Sunce, tebe fala za svjetlost, ali – mi ti više volimo našu pomraku uz ekošteriku.”

Dakako, nijesu autori krivi što im je sve u kumbulj prošlo – no neodgovorni članovi Žirija !!!

____________________

I, ključno:

Kako dvornji izgledi budućih zgrada nacionalnih institucija države Crne Gore (Muzeja savremene umjetnosti Crne Gore i Prirodnjačkoga muzeja Crne Gore), kao i Kuće arhitekture – estetski podražavaju, tj. svojom osnovnom strukturom očito imitiraju arhitekturu stvorenu na nekoj drugoj lokaciji za jednu drugu državu – potom je to: sramota i zastiđe za Crnu Goru, i – ponižavajuće za našu naciju !!!

I potonje je dio straha ministra Odovića i tri domaća člana Žirija od: izložbe i stručne tribine, tj. analiza, zapažanja, upoređivanja, komentara, pitanja i kritike ukupne javnosti, a posebice urbanističko-arhitektonske struke.

____________________

P.S.

Da je živ arhitekt Olivier Levasseur, i da postoji bojazan od njegovoga dolaska lađama, tj. gusarskom flotom vodenim putom: od Madagaskara do lokacije pokraj Mosta ”Millennium”, pa da su članovi Žirija iz bezbjednosnih razloga odlučili izabrati dobro tvrde i poluukopane bunkere – ni po jada.

Ja bih u tom slučaju razumio.

Ali, ”La Buse” (”Lešinar” – kako je glasio nadimak ovog francuskog arhitekte, i jednog od najpoznatijih vođa pirata svih vremena) odavno nije među živijema – tako da iz korita rijeke ne postoji mogućnost pucanja iz topova sa njegovih brodova – u cilju pljačkanja prepariranih vukova, vrijednih slika i lijepih kipova.

____________________

Nastaviće se …