Samit na marginama

piše: Željko Vukmirović

To je bar lako. Pravi odgovor o tome kako su Spajke i Rajo, kao dokazani politički gubitnici, postali nosioci projekta ponižavanja Crne Gore predstavlja mačji kašalj. Ništa lakše. Samo treba preći nešto puta do margina naše svakodnevice.

Prvo se Spajke malo iživljavao kao ministar. Skapulao je državu u “tajno i organizovano” zaduženje, na tome je kasnije baš svojski poradio, razvalio nacionalnog avio prevoznika u korist tuđeg regionalnog monopola, nezakonito osnovao državnu kompaniju koja je proizvela materijalne gubitke od nekoliko stotina hiljada eura, troškario milione za reprezentaciju, a onda i izblamirao državu izvaljujući laži kao predsjednički kandidat. Za običnu marionetu je ustanovljen tek kad je srpski predsjednik Vučić provalio da više štete po Crnu Goru može da napravi kao premijer nego kao predsjednik Crne Gore, pa shodno tome ga promovisao u najobičnijeg lažova puštajući s lanca službu svoje države da raskrinka ponuđenu Spajketovu verziju o državljanstvu, te ponešto o ličnim profitima ostvarenim za vrijeme ministrovanja. Nešto kasnije, dao mu je priliku da se iščupa ucjenjujući ga saradnjom sa svojom instalacijom prosrpskog i proruskog kadra. Ovo se može smatrati jednom od najgalantnijih kombinacija koje je srpski autokrata ikada izveo. Spajke je tek zadražo onaj manir izvaljivanja laži, tu i tamo.

Sa druge strane, Rajo se zadugo iživljavao kao četnički vojvoda. To mu se, valjda, mnogo dopalo. Mada, ako ćemo pošteno, to sa zvanjem vojvode je od početka bilo obavijeno čudesnim velom misterije i nikad nije ustanovljeno što se tim povodom zaista dogodilo. Svejedno, Rajo je svoju četničku priču cijedio kao suvu drenovinu. Imao je svoje trenutke i sa ratnim drugovima, uličnom Vrhovnom komandom, spremanjem uniformi, prijetnjama sukobima i sličnim dogodovštinama koje će uvijek znalački znati da spakuje u opravdanje političkog angažmana, a nikako kao stvarno htijenje. Danas slobodni šaptač Asanž provalio je Raja još 2008. godine, objavljujući Vikiliks dokument pod nazivom “Prozapadni srpski nacionalista u Crnoj Gori”, kada je ovaj bio riješen da ubijedi svoje članstvo da podrži ulazak Crne Gore u NATO. Svoj rijedak trgovački dar Rajo je finiširao obezbjeđujući milionske prilive novca iz političkog vrha Srbije na temu “ugroženosti Srba” koja nikada nije odgonetnuta. Slovi za čovjeka koji je nakon niza izbornih poraza najviše profitirao upravo zahvaljujući svom sluganstvu prema srpskom predsjedniku Vučiću, ponajprije ucjenjujući trenutnog premijera Spajića. Slikao se nedavno u Evropskom parlamentu što se može smatrati najvećim dometom njegove internacionalne karijere.

Ipak, prapočetak priče o Spajketu i Raju svoje porijeklo potražuje u pećinskom dogovoru pod pokroviteljstvom srpske crkve, na marginama podno Vražjih grmova, kada su i smišljeni originalni planovi o urušavanju države Crne Gore.

Spajke je oduvijek važio za marginalca. Pojavio se u tom svijetlu, a onda i postarao da svojim uslužnim odlukama bude ponižen i marginalizovan. Rajo je, pak, morao da pređe veliki put ispunjen porazima i zakuca svoju političku marginalizaciju bespogovorno slijedeći ponajprije tuđe interese. Pa, on ako što zakuči…

Tako su se našli.

Ovaj Samit na marginama je samo naša stvarnost.