Nema više našega JANKA DŽAMADANA – ‘oće li i imena CRNOGORSKOGA nestati brzijeh dana?! (III)

Piše:

Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ,

iz Građanah (svrh Oberah) – Riječka nahija, atar Prijestolnice Cetinje

Kako je tema ova osobeno kompleksna, povelika i zahtjevna, ako nekoga zanima autorovo šire, podrobnije razmatranje, posebice imajući u vidu uvriježeno mišljenje – da je jezik živa stvar koja se mijenja i stalno evoluira – može pročitati moje štivo (u pet nastavaka):

Jedan sasma drugojači stav (od ”naučnjačkoga”) glede crnogorskoga jezika

Preporuka se ponajviše odnosi na analizu specifičnih povjesnih i drugih okolnosti, koje su doprinijele – da se crnogorski jezik, u potonjih 100 i više  godina, ”razvijao” na atipičan način, odnosno – da se radilo o očito nenaravnom, počesto šokantnom, i dakako – doslovice nasilnom načinu njegovoga mijenjanja.

Upravo zato, nije bilo u pitanju evoluiranje u smislu usavršavanja – no nestajanja našega jezika!

Ukoliko u vezi sa konkretnim, u prva dva dijela štiva navedenim, najblaže rečeno – zapostavljenim domaćim riječima, neko od čitatelja smatra da su u pitanju lokalizmi etc., neka izvoli potanko prebiskati i odgovorno proučiti 31 rječnik crnogorskoga narodnoga, govornoga jezika – čiji spisak nizdol opetovano prilažem.

Liše u slučaju prvonavedenoga, redosljed rječnika opredjeljuju godine njihovoga objavljivanja.

• Milorad Taki Latković, GRAĐA ZA CRNOGORSKI RJEČNIK – drugo dopunjeno i dorađeno izdanje (Izdavač: autor, Cetinje, 2015.)
• Vesna Lipovac-Radulović, ROMANIZMI U CRNOJ GORI – Jugoistočni dio Boke Kotorske (Obod – Pobjeda, Cetinje – Titograd, 1981.)
• Milija Stanić, USKOČKI REČNIK, I – II (Naučna knjiga, Beograd, 1990.)
• Miloš Vujićić, RJEČNIK GOVORA PROŠĆENJA (CANU, Podgorica, 1995.)
• Vesna Lipovac-Radulović, ROMANIZMI U CRNOJ GORI – Budva i Paštrovići (MBM-plas, Novi Sad, 1997.)
• Drago Ćupić i Željko Ćupić, REČNIK GOVORA ZAGARAČA (SANU i Institut za srpski jezik, Beograd, 1997.)
• Branko L. Šoć, ROMANIZMI I GRECIZMI U CRNOGORSKOM JEZIKU – Kontinentalni dio Crne Gore (Centralna narodna biblioteka ”Đurđe Crnojević”, Cetinje, 2002.)
• Ibrahim Hadžić, ROŽAJSKI RJEČNIK – građa za diferencijalni rječnik narodnog govora rožajskog kraja (Centar za kulturu, Rožaje, 2003.)
• Jovan K. Koprivica, REČNIK GOVORA BANJANA, GRAHOVA i OPUTNIH RUDINA (CANU, Podgorica, 2006.)
• Adnan Čirgić, RJEČNIK GOVORA PODGORIČKIH MUSLIMANA (ICJK, Cetinje, 2007.)
• Branko L. Šoć, ROMANIZMI I GRECIZMI U CRNOGORSKOM JEZIKU – prošireno izdanje (Centralna narodna biblioteka ”Đurđe Crnojević”, Cetinje, 2008.)
• Adnan Čirgić, RJEČNIK NJEGUŠKOGA GOVORA (Matica crnogorska, Podgorica, 2009.)
• Čedomir Bogićević, CRNOGORSKI PRAVNO ISTORIJSKI RJEČNIK (Službeni list Crne Gore, Podgorica, 2010.)
• Jelena Bašanović-Čečović, RJEČNIK GOVORA ZETE (CANU, Podgorica, 2010.)
• Ljubomir Đoković, RJEČNIK NIKŠIĆKOG KRAJA (CANU, Podgorica, 2010.)
• Danijela Ristić, RJEČNIK GOVORA OKOLINE KOLAŠINA (CANU, Podgorica, 2010.)
• Branko Jokić, RJEČNIK VELIČKOGA GOVORA (Institut za crnogorski jezik i književnost – ICJK, Podgorica, 2012.)
• Dušan Otašević, NJEGUŠKI RJEČNIK (ICJK, Podgorica, 2012.)
• Ibrahim Hadžić, RJEČNIK ROŽAJSKOGA GOVORA – Građa za rječnik narodnoga govora s jezičkim karakteristikama stanovništva (ICJK, Podgorica, 2013.)
• Ibrahim Reković, RJEČNIK PLAVSKO-GUSINJSKOGA GOVORA (ICJK, Podgorica, 2013.)
• Dragoljub Petrović, Ivana Ćelić i Jelena Kapustina, REČNIK KUČA (SANU, Beograd, 2013.)
• Milan Brajević, PROMENADA KROZ NARODNU LEKSIKU CRNE GORE – Zbirka zaboravljenih i manje upotrebljavanih riječi (Pobjeda, Podgorica, 2014.)
• Ana Ž. Tešić, ROMANIZMI U NARODNIM GOVORIMA STARE CRNE GORE I BRDA – doktorska disertacija (Univerzitet u Beogradu – Filološki fakultet, 2016.)
• Božidar Ilijin Miličić, RJEČNIK KNJIŽEVNOGA DJELA NOVAKA KILIBARDE (FCJK, Cetinje, 2016.)
• Milan Brajević, IZ NARODNIH GOVORA CRNE GORE (Nova Pobjeda, Podgorica, 2018.)
• Dragan V. Liješević, JEZIČKO SVJEDOČANSTVO NESTALIH VREMENA – Rječnik budvanskog narodnog jezika (Iv Consulting DOO, Budva, 2018.)
• Milan Brajević i Dragan Mitov Đurović, IZ PANJEGA BJELOPAVLIĆKIH – Riječi za priśećanje. Da ih ne preumimo. (JU Centar za kulturu Danilovgrad, Danilovgrad, 2018.)
• Miloš Skender, RJEČNIK PAŠTROVSKOGA GOVORA (FCJK, Cetinje, 2019.)
• Sead Gano Šlaković, RJEČNIK OSMANSKE LEKSIKE BARSKOGA KRAJA – II izmijenjeno i dopunjeno izdanje (FCJK, Cetinje, 2019.)
• Jelena Bašanović Čečović, RJEČNIK GOVORA OKOLINE BIJELOG POLJA – Vraneška dolina (CANU, Podgorica, 2020.)
• Draško Došljak, RJEČNIK GORNJOBIHORSKOG GOVORA (Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, Podgorica, 2020.)

Meni je uspjelo doći do rječnika ozgor navedenih, a vjerovatno da postoji još objavljenih i poput ovih zjelo (vrlo) ozbiljno urađenih.

____________________

Z A K LJ U Č A K

Niti imam namjeru, niti imam pravo druge ubjeđivati, iliti pokušavati nekomu kako da zbori nametati, ali – Crnogorcima sve tri naše vjere (Posrbice me ne zanimaju) – imam: i namjeru zamjerati, i pravo i ‘oću svoj nedvosmislen stav javno iskazati:

OGROMNA VIŠINA CRNOGORACA

NE ZBORI PO CRNOGORSKI

Imajući u vidu otkud su u Crnu Goru pristigli jezički uplivi, tj. s kojega, kakve povjesnice i čijega prostora su uvezene prekobrojne tuđice, koje su Crnogorci usvojili – sušto je odavno prijeđen onaj kritični prag ili procenat počinjene štete, što je crnogorski jezik sasvijem promijenilo – opredijelilo, najtačnije rečeno – nagrdilo, bez pardona tvrdim:

OGROMNA VIŠINA CRNOGORACA

ZBORI PO OPANKOŠETAČKI

Taman je tako.

Ni manje – ni više.

Komu pravo – komu krivo.

Protivu činjenica se ne može.

Pa, neka se dostina na mene naijede.

Smatram da za to 49% krivice pripada ”vrlim pedagozima” po školama – a, bogomi, 51% ide na dušu uže i šire famelje svakojega pojedinca.

No, o čemu ja to?!

Višina iz moje svojte, i uopšte iz okruženja u doba mojega đetinstva i mladalaštva, koji me (liše mi uže famelje) prije 50 i koju godinu crnogorskim riječima naučiše, koje ka’ primjere ovđe navedoh (i brojnim drugim) – u međuvremenu tuđice usvojiše.

Tužno je i ponižavajuće što je ovo povodljivi narod kojemu je, po svakojem pitanju(!) – vazda ono tuđe-izvanjsko:

• bez mane;

• pravo iliti pravilno;

• civilizovano i savremeno;

• prefinjenije i nekako uzvišenije –

a sve domaće:

• s greškom;

• krivo iliti pogrešno;

• zaostalo i prevaziđeno;

• seljačko i nekako kulturno nije.

Primjer koji slijedi je mimo ijednoga primjera:

Narod koji je svoje đedove i babe prepolovio i poprilično odbačio, a tuđe ”dede” i ”bake” u svakodnevni jezik (po: kuća, ulica, televizija(!), …) ubačio – zaslužuje: prezir, gađenje i na sprdnju dizanje.

Stavljam na stanu to što mi svakoji put dođe da se isbljujem; kad nesretnje Crnogorce da reču čujem:

• ”deda” – to me asocira na žgoljavog međeda;

a kad reču:

• ”baka” – pričini mi se neka jadnjikava svraka.

Ko se svojega stidi i odriče – taj i takav treba i mora da se istraži.

Do tadijer i po tadijer, ovakvomu narodu – pečobrazni i zli tutor treba.

Ali, blagoš nama, za tutora imamo ”nebeski narod” – koji dolazi sa neba.

____________________

Elem:

Na nebesima Beograde,

Crnogoraca (većinom ekavaca) punani grade,

koji u tebi crnogorsku staroslavnu, 950-ogodišnju, crvenu zastavu ostrašćeno gađaju i pale, krvnički psuju i koje se gade,

glede na to:

• da si (liše novina, knjiga, udžbenika, stripova, televizija, …) glavni izvoznik prehrambenih artikala u Crnu Goru;
• da si (i) na taj način tamo-tvojim riječima (tijeh proizvoda imenima) demantova’ onu Ljupčetovu bojazan iz 1878.;

pošto ovdašnji protivucrnogorski klerofašistički banditi na vlasti, za tvoj interes – do konca oposle njihovu nesojsku rabotu nestanka Crne Gore, śetova’ bih te i upozorio:

• da ti ne bi bilo pošteno da sebi dozvoliš i da tu poslušničko-podaničku pogan i srbočetnički šljam (skupa sa njihovim glasačima Posrbicama i Srbaljima-Uteklicama) – zapostaviš, zaboraviš i gladne ostaviš.

Dakle, njima koji na sami spomen imena tvoga bale od više miline – po samoposlugah marvenih šilji najgrđe klase: ”sena” i ”deteline”.

Neka zasluženu ”detelinu” pasu i ”seno” preživaju.

Neka Vucibatinovići u ekavskom trebovanju uživaju.

____________________

Dočim:

Bijeli grade,

koji po bijelim, mekim, čistim oblacima ploviš, i koji taman u skladu s takvijem, rajskijem okruženjem odvazda spram Crne Gore (negda Duklje – Zete) sve i samo na polzu (korist) sebe/tebe sama: ”bratski”, ”časno”, ”čojski” i ”pošteno” tvoriš –

ako Crnogorcima ovđe nabrojani rječnici nimalo ne pomognu, i ukoliko se u vezi sa jezikom kojim zbore – pod hitno (individualno i kolektivno; svojevoljno i oficijelno) u glavu žestoko ne kape, i tijem spas nacionalni ne ugrabe – imam ti još nešto za reći:

Beograde,

Evo ti se po prvi put u svojemu življenju molim, a znaš lijepo koliko te ”volim”:

Ne propušti otud ovamo slati travuljine razne – i to uzvištale.

Nek’ se Crnogorci obilato napapaju – nek’ orno brstiti navale.

Mnim na sve one sunarodnike moje, koji prihvatiše termine tvoje – i koji se tako dobrano počkaše na riječi naše, i na pretke svoje !!!