piše: Željko Vukmirović
Politički angažman je sjajno pribježište za kukavice. Ima tih likova, vazda nešto mute, sa stalnim boravkom u toj sredini. Tamo mogu da izigravaju autoritete, upućuju otvorene prijetnje, rješavaju stvari putem ucjena i pristiglih finansija sa strane, odrađuju antidržavnu propagandu, štite i promovišu subverzivno djelovanje, obezbjeđuju konstantnu destabilizaciju države i sve to nazovu ‘ladno, političkim angažmanom.
Sve o tome ponajbolje zna Andrija Mandić. I zna da može da bude jasna i neposredna opasnost i da sve to spakuje baš u taj i takav politički angažman. Neće nas on zamarati uputstvima i nalozima, proruskim ili prosrpskim zamislima, niti smišljenim pokvarenlucima i saldom pričinjene štete. Nikakvo eventualno časno obavljanje preuzetog posla mu ne treba ništa u životu. Samo će zbrisati u sigurno sklonište forme političkog angažmana i bez trunke odgovornosti sasuti u lice Crnogorcima što misli o njima i njihovoj državi. A i o tome kako će on to da uredi.
Zna Rajo. Ima tu još posla.
A nije baš ni da je do sada gubio vrijeme. Trebalo je prodati muda za bubrege, naročitu onu ugroženost Srba u Crnoj Gori i pokupiti sve donacije ili čuvene “jednokratne pomoći” pristigle za promociju srpske kulture. Sa ukusom direktnog usmjerenja protiv države Crne Gore i njenih institucija. Išlo mu je to od ruke. Bez ustručavanja. Vučić je sipao milione. Bar su tako o tome izvještavali neki beogradski mediji koje srpski predsjednik nije imao pod kontrolom. Rajo, pak, nije imao blama. Sve je za Raja samo politički angažman. Od izazivanja incidenata, prijetećih nagovještaja sukoba, promocije ekstremnog nacionalizma i velikosrpskih maštarija, produkcije kriznih situacija. I sve to sa obezbijeđene distance, birane pozadine. Upitna je samo lokacija svojine pozadine. Čak, nije se libio da ostavi svoje ljude na ulici, a on u lokalnom restoranu zamasti bradu svinjskim koljenicama. Poslije mu je samo nešto proradila žuč, ali je i to znao da pretvori u prednost, pa se iz bolničke postelje slikao sa Vučićem. Politički angažman, ništa lično. A ovo sa posteljom shvatite kako god hoćete…
Nije imao problema ni sa ambicioznom balavurdijom koja mu je narušila brojnost birača, niti što je zbog njih nanizao par ozbiljnih izbornih poraza. Još malo blama, još malo predanog antievropskog učinka, još malo čekanja u leglu provjerene bježanije zvane politički angažman i na red je stigla i fora sa vraćanjem kapele Karađorđevića na Lovćen.
‘Oće to kad se napali…
Neće samo da upali. Kukavička posla.
*naslovna fotografija nastala u podgoričkom restoranu ”Kristal” 2015. godine, a kasnije objavljena na društvenim mrežama
U pitanju je CG ako Koljenica nastavi da ovako djeluje bez ikakvog otpora. Vidio sam kako je na CT sletio helikopterom, kao Jadonikije onda, da bi ga dovezli u Vladin dom na onaj popovski komemorativni skup na kojem je iznio plan o kapeli. Bio je tu i srpski ambasadorm da ga ne zaboravim, Sve u svemu, kleronacisti napreduju, treba ih zaustaviti jer će nas ugušiti dimom od tamjana.
Mnogo ste vi umišljeni da ste nešto bitni i da će neko baš vas mudrosere neko nešto da pita..Niti šta množite niti delite, možete samo da bučete.
Poslije nebeskog popa dobismo nebeske vojvodu i pipuna. Lećeli zrakomlatom drug vojvoda i pipun i slećeli ka crnji gavrani na Ivanova korita, a otle mercedesima do vladina doma na Cetinju. Krijući se od ljudi uljegoše u zgradu tu malo boraviše zagadiše prostor a, onda niko ne zna kako, iščileše. Niko ne zna ko je platio, naručio i ko je odobrio korišćenje mupovog zrakomlata u turističke svrhe. Pih….
ajde?!