Piše: Andrej Nikolaidis
To što predsjednik Milatović dopušta da ga javno ponižava Aleksandar Vučić nije tek njegov problem. Ponižavajući Milatovića, Vučić ponižava instituciju predsjednika, a time i Crnu Goru. Zato to, uostalom, Vučić i radi.
Ima tu veći problem. Predsjednik Crne Gore dužan je da brani Ustav Crne Gore. A u Ustavu stoji da je službeni jezik u Crnoj Gori – crnogorski. Nije da je jezik u Crnoj Gori srpski, a neki ga, eto, zovu drugačije, kako tvrdi Milatović. Nego Ustav kaže da je crnogorski. A neki, recimo on, zadužen da poštuje Ustav – kažu drugačije.
To kojim jezikom misli da govori Milatović, njegova je stvar. Ali odbrana Ustava nije stvar njegove impresije, nego – njegova obaveza.
Stoga je Milatovićevo samoponiženje pred Vučićem primjer antiustavnog djelovanja.
Osim toga, lingvistički stručnjaci Vučić i Milatović pojma nemaju o čemu pričaju.
Da vidimo šta kažu činjenice.
Po Miloševićevom Ustavu iz 1990, službeni jezik u Srbiji je – srpskohrvatski. Izvolite izvod iz Ustava:
Novi Ustav Srbije donesen je tek 2006. Bio je to takozvani „Koštuničin Ustav“. E, tamo piše da je službeni jezik – srpski. Ali to je, rekosmo, tek 2006.
Kada je rođen predsjednik Milatović, službeni jezik u Crnoj Gori bio je, pogađate, srpskohrvatski – baš kao i u Srbiji. Znate li ko je uveo srpski u crnogorski Ustav? Nije Kralj Aleksandar. Za njegova zemana, jezik koji su djeca učila u školama zvao se „narodni“.
Odgovor vam se neće dopasti. Ali… It is what it is. Srpski jezik je u Crnu Goru uveo DPS – godine 1992. Ta ga je partija definisala kao ustavnu kategoriju.
Gore rečeno znači nekoliko stvari.
Prvo: srpski nije nikakav „prirodni“ ili „nulti, početni“ jezik u Crnoj Gori. Nego je srpski jezik novotarija. Ako ste rođeni u Crnoj Gori prije 1992, po Ustavu i zakonu vaš maternji jezik bio je srpskohrvatski.
Iz toga proizilazi da ne samo da, kako je Vučić nasuvo ribao submisivnog Milatovića, crnogorski nije srpski, nego ni srpski nije srpski. Nego je srpskohrvatski.
Drugo: da je i Vučiću i Milatoviću maternji srpskohrvatski, a ne srpski, kako obmanjuju narod. I jedan i drugi rođeni su dok je srpskohrvatski ustavom bio definisan kao službeni jezik.
Znači, dalje, da po njemu ispada je naš predsjednik Milatović još kao mali, dok se poput Toma Sojera veselo igrao kraj rijeke Zete, govorio srpski, dok su Srbi u Srbiji još govorili srpskohrvatski.
Nažalost, znači i da je Vučić svoj zloglasni govor u Glini, koji je u crno zavio mnoge Srbe, iako je govor bio velikosrpski, održao na srpskohrvatskom jeziku.
Naravno, ni srpskohrvatski nije „prirodno“ ni „nulto“ stanje našeg jezika. Svako imenovanje je politički čin. Kada djetetu date ime – i to je politički čin. Naziv srpskohrvatski bio je rezultat političkog kompromisa jugoslovenske političke elite. Insistiranje na tome da je Crna Gora jedina država sa prostora bivše Jugoslavije koja nema pravo po sebi imenovati vlastiti jezik je asimilatorno i divljačko. A osim toga i uzaludno.
Za kraj. Vučić je jedan od onih ljudi koji se iživljavaju nad konobarima: takav je to tip. To je, dakako, odvratno. Ali: ako ne želite da vas Vučić ponižava, nemojte mu biti posluga.
Milatović, pak, podsjeća na onu djecu koja vazda očajnički pokušavaju da se uklope. Znate onu djecu koja, ako su u društvu metalaca, tvrde da im je Metallica najdraža grupa, iako kući slušaju Zdravka Čolića? Znate onu djecu koja navijaju za Budućnost, ali u društvu „Delija“ viču: „Zvezda, Zvezda“. Onu djecu koja niti puše niti piju, ali radi društva, da ne štrče, povuku tri gutljaja Banatskog rizlinga pa do zore povraćaju.
Ne mora to, bolan, tako.
Prezir koji Vučić pokazuje prema Milatoviću i Spajiću, a naročito Milatoviću, nije emitovao prema Đukanoviću ili Markoviću. A ni prema Krivokapiću. Koji je u Vučićevom parlamentu održao govor koji je završio riječima: sad ću vam na crnogorskom reći – nek je vječna Srbija. I dobio dug aplauz.
Jebi ga, momci. Malo kičme i običnog ljudskog ponosa nikada nikoga nije ubilo.
Nepoštovanje Jakova se ogleda i što mu nevaspitano AV upada u riječ, ne poštuje ga kao čovjeka, kao govornika ni kao državnika. Jakov je trebao, da je smio, reći mu da je nepristojno i seljački nekome upadati u riječ, a onda mu odgovoriti da zbori Crnogorski, a da su Srbi taj jezik nazvali, uz pomoć Vuka Karadžića, srpskim.
Uz pocetak skolske godine.Saznajmo tacne cinjenice o svemu sto utice na nas zivot i misljenje.Hvala autoru
Crna Gora je 2006 godine obnovila nezavisnost ,a u Ustavu te drzave kraljevine/knjazevine Crne Gore ciju je nezavsnost obnovila sluzbeni i narodni jezik su bili srpski.
U skola se ucio srpski jezik i predmet je bio srpski jezik i knjizevnost , bio je predmet srpska istorija itd.
Za vrijeme Jugoslavije kad Crna Gora nije bila nezavisna sluzbeni jezik je bio srpsko-hrvatski ,Jugosloveni su ga zvali srpsko-hrvatski , Hrvati su ba zvali hrvatski ,Srbi i Crnogorci su ga zvali srpski ,Muslimani neko srpski ,neko hrvatski ,neko srpsko-hrvatski itd.
sluzbeni srpski i hrvatski jezici su izmisljeni tek 1989 godine…Do tada se u skolama ucilo Srsko Hrvatski odnosno Hrvatsko Srpski jos od 1850 i tzv Beckog dogovora
Maternji jezik nije uvijek vezan za sluzbeni jezik drzave u kojoj je neko rodjen , kao na primjer kao sto kazete sluzbeni jezik je tada bio srpsko-hrvatski a li nije svima i maternji Albancima u Crnoj Gori maternji je albanski nije srpsko-hrvatski , pisac teksta zivi u Ulcinju medju Albancima valda bi toliko trebao znati. U Crnoj Gori ima i Hrvata njima je maternji hrvatski iako je sluzbeni bio srpsko-hrvatski. Nekom Srbinu rodjenom u Americi dje je sluzbeni jezik engleski ,maternji je srpski. Nekom Srbinu rodjenom u Svajcarskoj maternji je srpski a sluzbeni su njemacki ,italijanski i francuski. Srbima i… Pročitaj više »
Ovom xxy sto mi je marno pseudonim a uposleniku onog odelenja propagande iz Niš, . Kad vam ćoek od struke kaže sto piše o nasem nesvakodnevnom govoru ili jezičini a politikanskoj srpsko hrvatskoj zloupotebi onda se tu nema šta diskutovat. Jedino bih dodao da ovaj jezik u upotrebi u hrvatskoj i u srbiji nije njihov . Bezbeli. Ali dokazivat nekom toplu vodu ,uposleniku koji to valjda i predobro znaa , ne treba. Ovo zbog vecine,. U Crnugoru postoji ili bar je postojao Crnogorski autohtoni jezik. Nedorasli narodi ili izmišljeni niti ime svom knjizevnom jeziku nijesu bili u stanju osmisliti. U… Pročitaj više »
Xxy opet pizdis,ulazis u raspravu sa knjizevnikom nemajuci pojma o cemu pricas.Jedino dobro je sto ste vi nepomenici poceli da citate Aktuelno,iako nikad nauciti necete nista,samo ste destruktivni
Ne ulazim u rasprave nego samo na naslov teksta koji glasi:
I Vučiću i Milatoviću maternji nije srpski, nego srpskohrvatski. Kažu ustavi Srbije i Crne Gore
pitam samo da li to vazi i za Albance u Srbiji i Crnoj Gori ili Madjare , i druge.
Ako su im majke Srpskinje ili Hrvatice svakako da vazi…Pa i djeca Srba koji zene Albanke kazu da im je maternji jezik Albanski…Dakle postoje i srbijanci kojima je maternju jezik albanski..Ta djeca ce sutra opet dovoditi muzeve i zene iz Albanije..
Crna Gora dobila je međunarodni kod za crnogorski jezik u okviru ISO 639 međunarodnog standarda. Odluku je donio Ujedinjeni savjetodavni komitet za kodifikaciju jezika, sa sjedištem u Kongresnoj biblioteci u Washingtonu. Oznaka za crnogorski jezik jei CNR.
Vuciceva majka Angelina je Hrvatica pa je po nekoj logici njegov maternji jezik Hrvatski…Pa i njegov ocuh crni Andlelko je Bosanac iz Cipuljica…Bioloski otac Fahri ga ocigledno nije naucio Albanski