piše: Željko Vukmirović
“Srpski svet” je stvarno u užasnoj gužvi ovih dana. Kako u Beogradu, tako i u Podgorici. Ukratko, svjesni da im ta produkcija raspolaže ozbiljnim propustima, te da ni približno ne privlači očekivanu pažnju, neki od glavnih aktera posegli su za novokomponovanim Danom zastave i, bez naročitog iznenađenja, novim spomenikom Draži Mihajloviću. Samo što im ta priča vazda stane u tek puko odrađivanje utvrđenih reklamnih obaveza. I ništa više od toga.
Mada, projekat “srpski svet” je, bar do sada, iziskivao mnogo materijalnog i radnog ulaganja, te zaista predstavljao najobimniji posao i investiciju ikada sprovedenu u regionu.
I isplatilo se. Kako Vučiću u stvaranju apsolutističke vladavine, tako i njegovom uslužnom timu iz Crne Gore za sve godine sakupljenih političkih poraza. Vlast u Srbiji je bila skoncentrisana na rasprodaju sopstvene zemlje i praktičnom ohrabrivanju podrivanja crnogorske, dok su ovdašnje beogradske marionete maksimalno poradile na čerupanju sopstvenog državnog budžeta.
Zato, bez raspoloživih noviteta, malo Draže i malo mahanja srpskom zastavom nameće se kao sasvim upriličena djelatnost. Sve ostale ponude iz paket aranžmana “srpski svet” su ionako već završile kao priče za laku noć, nesvarljive i za kokoške. Toj nesvarljivosti u velikoj mjeri su doprinijeli upravo beogradski gradonačelnik Šapić sa svojom forom o spomeniku Draži na lokaciji Terazije, kao i predsjednik crnogorske Skupštine Mandić koji se stvarno trpeljivo načekao da konačno uputi čestitku za srpski Dan zastave. I tako potpiše dugo planiranu smicalicu za sve Crnogorce. Njima, naravno, nikad nije čestitao ništa. To se posebno odnosi na Dan nezavisnosti. Samo to ne…
U oba slučaja, prilično jadno i neinventivno, angažmani i beogradskog i ovdašnjeg pregaoca “srpskog sveta” predstavljaju potvrdu slike političkih davljenika koji u elementarnom srpskom nacionalističkom gradivu uhljebljenički potražuju tek podršku za svoja bića smještena u foteljašku udobnost. I to je sve. To ih bar ne košta ništa. Taman kao i opcija “dogodine u Prizrenu” na koju uvijek mogu da zaigraju. Daleko od Prizrena i bilo kog vremenskog okvira. Sa teritorijalnim kapacitetom je već sasvim drugačija priča.
“Srpski svet” se ovih dana očigledno suočava sa curenjem vremena i prostora.
Šapić će još i da se izvuče. Frka je sa Mandićem. Njemu, pak, sa podgoričkim izborima predstoji sasvim novo poslovno poglavlje. A tim povodom nijedan novi Dražin spomenik, nijedna lokacija na Terazijama, nijedan obećani Prizren i nijedna srpska zastava ne mogu pomoći. Što je oposlio, oposlio je…
Još samo da mu Crnogorci čestitaju.