Apostolske ikebane

piše: Željko Vukmirović

Lako je ostacima Demokratskog fronta na vlasti. Oni uvijek imaju neku raspoloživu ikebanu da postave kad zaškripi, da joj obezbjede prostor da se javi kad im ne ide, da prospu neku provokaciju i da zauzmu malo mjesta u lokalu. Imaju i svoje verzije prosrpskih i proruskih interesa, a imaju i uvijek dovoljno primitivnog raspoloženja da nekog od rukovodećih maloumnika plasiraju u epicentar javnih, društvenih dešavanja.

Sasvim druga stvar je sa pokretom Evropa sad. Tu tek imamo posla sa istinskom dekoracijom. I tek tu nas čeka podsjećanje da ono prvobitno apostolsko imenovanje nije bilo bez neke.

Sa predsjednikom Milatovićem stvari su pojednostavljene. On ima svoj strah od Crnogoraca i svoje planove sa Srbima. Tako se i ponaša. Samim tim, nikakva bezbrižna šetnja crnogorskom prijestonicom ne dolazi u obzir. Popišaj se na obezbjeđenje. Uostalom, već ga je upravo njegovo obezbjeđenje svojevremeno od gologa straha i saplitalo i izguralo i izblamiralo sasvim dovoljno da se više ne upušta u takve avanture. I nema tog protokola niti domaćinskog poštovanja niti elementarnog vaspitanja koje će da poništi taj strah.

Sa premijerom Spajićem su, gle čuda, stvari zaista pojednostavljene. On, pak, nema veze sa Crnogorcima i ima svoje planove sa Srbima. Tako se i ponaša. Samim tim, njegov politički angažman nije nikakva enigma, već samo angažman koji ga je pronašao. Popišaj se na Singapur. Sve ostalo će da srede svi oni koji su njega pronašli. Uostalom, Srbi su mu sredili da ne postane predsjednik, a ovdašnji Srbi mu sređuju da što duže potraje kao premijer. Čisto zbog procjene objektivno veće mogućnosti u činjenju štete po Crnu Goru. I nema tog protokola niti domaćinskog poštovanja niti elementarnog vaspitanja koji može da naruši jednu umišljenost dovedenu do stanja neprepoznavanja količine sopstvene oholosti.

Zato, valja podsjetiti na apostolsku ninicu koja je izninala pomenute asove trenutne crnogorske političke stvarnosti. Prema hrišćanskom vjerovanju apostoli su putujući propovjednici koji se ne nigdje ne zadržavaju duže od dana. Ako negdje ostanu duže, pa još zatraže i novac, vjeruje se da je to dovoljan razlog da budu prepoznati kao lažni proroci.

U slučaju Milatovića i Spajića sve najgore sumnje su višestruko potvrđene. Dok im ona čuvena uvodna fora sa “tajno i organizovano” diše za vratom i par godina kasnije.

Jedan diplomatski skandal koji nije uspio da prođe ispod radara je tek logičan slijed praktično prikazanog diletantizma. Tek da ne zaboravimo sa kakvim asovima sujete imamo posla.

A i kakve su to tek ikebane.