ZAVRŠENI RADOVI NA OBEZBJEĐIVANJU ŽIČARE K7: Najutvrđeniji stub u državi pokazao svu zlonamjernost ”medijske mafije”

Završeni su radovi na obezbjeđenju stuba na žičari K7 na Bjelasici zahvaljući Ski rizortu Kolašin 1450. Sada je stub ove žičare obezbijeđen po najsavremenijim standardima, a o kolikom obimu poslova se radi najbolje govore fotografije sa gradilišta. Temelju stuba su sada obezbijeđeni na 21 metra dubine, i spadaju u najutvrđenije u državi.  Nakon što se zemljšte urušilo usljed vremenskih neprilika, privatni investitori su na vrijeme reagovali i obezbijedili čitav prostor, a zatim angažovali stručnjake iz ove oblasti kako bi se izvršile sve potrebne analize i izradio Glavni projekat zaštitnog zida. Stručno izrađeni Glavni projekat pored ostalog za potpunu dugoročnu sigurnost predvidio je postavljanje 21 šipa kako bi se zaštitio cijeli okolni prostor.

Kao odgovorna kompanija, investitor je hitno reagovao kako bi se izbjeglo ugrožavanje bezbjednosti stuba žičare, i nakon podnošenja zahtjeva i dobijanja saglasnosti Skijališta Crne Gore, angažovana je kompaniju UCC Montecop, da u hitnim radovima izvrši šipovanje i zaštitu stuba, po prethodno izrađenom Glavnom projektu.

I ovaj slučaj je pokazao svu zlonamjernost medijskog taloga Vijesti i njihovog kolašinskog pera Dragane Šćepanović. Šćepanovićeva je ”golim okom” procijenila, pa to i insinuirala u tekstu, da je za urušavanje zemljišta oko stuba kriv investitor. Jer u neobrazovanjem ograničenom umu Šćepanovićeve, samo investitor može biti kriv, čak i u poslovima koje nije radio.

Medijska hajka koncerna Vijesti, poznatijeg kao ”medijska mafija” na Bjelasicu i ulaganja u razvoj skijališta i turizma odavno je počela, uprkos brojnim dokazima da pisanja koja se mogu pročitati u tom tabloidu nijesu tačna. Slučaj žičare K7 je posljednji u nizu neistina koje je plasirala Šćepanović, sada već u očajničkom pohodu jer Kolašinci sve manje vjeruju njoj, a sve više svojim očima.

Da Šćepanovićeva gubi kontrolu nad samom sobom,  postalo je jasno svima nakon što je lažno optužila da hotel na Bjelasici zagađuje vodu, što je demantovao Institut za javno zdravlje. Podsjećamo, Šćepanovićeva je objavila seriju tekstova o tome kako hotel na Bjelasici zagađuje vodu, a da dramaturgija bude još veća i gnijev javnosti jači, navedeno je kako postoji prijetnja od zagađenja kolašinskog vodovoda. Potpuno je jasna namjera da, prvenstveno u Kolašinu, izazove otpor prema investicijama na Bjelasici, iako joj je iz Ski rizorta Kolašin 1450 precizno odgovoreno da hotel posluje u skladu sa propisima i evropskim stadardima u ovoj oblasti.

Dopisnica je objavila neistinite navode iako je imala podatke da gradnja na Bjelasici ne može ugroziti vodoizvorište Mušovića rijeku, sa kojeg se snabdijeva vodom kolašinski vodovod, što je dokazala studija koju je finansirala EU, a o kojoj je dopisnica izvještavala. To joj nije smetalo da lažno optuži hotel, ali se ubrzo našla u sopstvenim medijskim fekalijama kada je demantovao Institut za javno zdravlje.

Kolašincima je još uvijek svježe sjećanje na izvješatavanje Šćepanovićeve o prostornom planiranju kada su joj glavni sagovornici bili navodni „turisti“ iz Srbije, za koje do danas nije utvrđeno da stvarno postoje, osim u njenoj glavi. Tako su nam imaginarni sprski skijaši preko dopisnice držali slovo o prostornom planiranju, kao i bjelosvjetske nevladine organizacije koje su našle značajan prostor u tekstovima Šćepanovćeve. Svima je zajednički imenitelj protivljenje razvoju turizma na Bjelasici.

Dug je spisak tekstova kojima je dopisnica Šćepanović pokušala da targetira investitore,  a da u tome sve više gubi kompas, najbolje govori posljednji slučaj sa ururšavanjem zemljišta oko žičare K7. Nedostatak znanja, obrazovanja i iskustva, Šćepanovićeva nadomiješta fabrikovanjem lažnih tekstova protiv investicija na Bjelasici, iako je realnost stalno demantuje. Ostaje pitanje koliko je dopisnica u dodiru sa realnošću, ako joj svaki tekst doživi fijasko.

L.P.Đ.