Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte utvrdio je prije par dana, na drugoj sjednici, kojoj je predsjedavao predsjednik Vlade Milojko Spajić, Plan privatizacije za 2024. godinu.
Na sjednici je konstatovano da za određena privredna društva u većinskom vlasništvu države ima boljih rješenja od privatizacije.
”Ne bismo u ovoj godini išli na privatizacije, ovo što je do sada bilo, nije zadovoljavajuće”, kazao je Spajić, naveli su saopštenju iz Vlade.
To znači da je Savjet za privatizaciju za pola godine održao svega jednu sjednicu, da bi tek onda utvrdio plan privatizacije u kome se kaže da privatizacije nema do kraja godine iako je realno do tog perioda ostalo svega četiri mjeseca, jer su u avgustu kolektivni odmori.
To je kratak period da se pripremi obimna dokumentacija i odradi čitav posao oko privatizacije. Kako Savjet u prvoj polovini godine nije radio ništa, svi projekti koji bi bili eventualno planirani za privatizaciju su zakasnili za ovu godinu. Da bi prikrio svoj, ali i nerad Savjeta, Spajić je pribjegao oprobanom receptu – populizmu, pa se pohvalio da ”neće biti privatizacija državnih preduzeća u 2024. godini”, jer je svjestan da za to vremena nema.
Ovakva odluka Savjeta dolazi svega par dana nakon što je lično on dogovorio sa Žarkom Rakčevićem da država uplati avansno, što je nezakonito, iz Fonda za zdravstveno osiguranje Institutu Simo Milošević pet miliona eura naših para, a Rakčević da „beskamatnu pozajmnicu“ Institutu u istom iznosu. I dok država nije osigurala svoje ulaganje, niti je poznato šta će za to dobiti, Rakčević će, kako se spekuliše, naplatiti svoju „pozajmnicu“ kolateralom na nekretnine u Institutu.
U Crnoj Gori niko nije naivan toliko, a Spajić posebno, da vjeruje u altruizam Žarka Rakčevića, a šta će sve ovaj privrednik dobiti zauzvrat pokazaće vrijeme. Da li se i ovo može podvesti pod svojevrsnu privatizaciju, jer je defintivno da će Rakčević osigurati svoja ulaganja u najveći crnogorski institut te vrste.
Portal Aktuelno je jedini medij koji je pisao o ovom „poslu“ a kako je Spajić zaobišao procedure i da li je prekršio zakone, moraće se odrediti i nadležni državni organi.
Pored toga, u jeku je privatizacija, odnosno davanja u zakup pogona Željezare, još jednog propalog projekta na koje je Elektroprivreda Crne Gore, kao državna firma, „bacila“ 20 miliona eura. Ili što bi rekli bivši opoziconari „koliko je to škola, bolnica, vrtića…“
Odluka Savjeta dolazi i nakon namjere Vlade Crne Gore da bez saglasnosti Skupštine Crne Gore raspolaže državnom imovinom vrijednom do 300 miliona eura. To faktički znači da Vlada neće pitati parlament ukoliko bude htjela da proda akcije Elektroprivrede Crne Gore, kao najvećeg državnog preduzeća, zlatne koke naše privrede, ali ni ostalih u većinskom vlasništvu države poput Plantaža, CGES-a, CEDIS-a, Luke Bar…
I na kraju ostaje tehničko pitanje – za šta konkretno primaju naknade članovi Savjeta za privatizaciju?
L.P.Đ.