Vlast treba da se drži predizbornih obećanja. Međutim, juče predstavljena Vladina Fiskalna strategija je zapravo marketinški pokušaj da se ona predstavi kao ispunjenje predizbornog obećanja pod radnim nazivom “Evropa sad 2”, ocijenio je Mirza Krnić iz Preokreta.
“Jedino što je dobro jeste da su svojim pojavljivanjem sve članice vlasti javno preuzele odgovornost za nepromišljen i visokorizičan korak koji ruši stabilnost penzionog fonda, te dodatno podriva i cio sistem jer ga uvodi u zonu ukupne finansije nestabilnosti. Na drugoj strani, dobijaju se povećanja neto zarada značajno manja od najavljenih, koja će izvjesno biti manja od inflacije koju će ona produkovati usljed odsustva domaće proizvodnje koja bi apsorbovala ovu trenutno gotovo minimalno povećanu kupovnu moć građana”, naveo je Krnić.
Prema njegovim riječima, vladajuća koalicija na ovaj način preuzima matricu “koja nas je već koštala mnogo u skoroj prošlosti, a koja se može sažeti u jednoj rečenici: kupujmo očuvanje na vlasti novcem iz kredita”.
“Naime, bez ukidanja dijela doprinosa za fond PIO, planom budžeta za ovu godinu projektovana razlika između prihoda i rashoda iznosi oko 177 miliona eura. Razlika je primarno nastala zbog povećaja minimalne penzije. Kako su projektovani prihodi od doprinosa za ovu godinu oko 560 miliona, a smanjuju se od oktobra za oko 50%, to znači da bi za iduću godinu to bilo dodatnih 280 miliona razlike, a za ova 3 mjeseca 2024. to je dodatna budžetska rupa od oko 70 miliona, što znači da će ukupan manjak za ovu godinu iznositi oko 250 miliona eura, a za 2025. godinu će to biti minus od skoro 500 miliona eura, s obzirom da će i penzije biti povećane. Ne zaboravimo da ljudi rade 40 godina i da računaju na penziju koja predstavlja određenu sigurnost”, kaže Krnić.
Jasno je, dodaje, da bez povećnog opsega proizvodnje i usluga ovaj budžetski minus će biti nadomještavan iz kredita.
“Ono što je posebno sporno je što se ostavlja poslodavcima da odluče šta će sa 5,5% doprinosa kojih se oni oslobađaju – time Vlada nastavlja da postavlja u diskriminatoran položaj privrednike i zaposlene u privatnom sektoru. Pretpostavka je da će država tu razliku uplatiti zaposlenima, a diletanski se pokušava izmjestiti odgovornost na privatne kompanije. Veliki udar za privredu je povećanje minimalne zarade bez rasta ekonomije i na neki način im se pokušava nadomjestiti time što će sami odlučiti što da rade sa 5,5% kojih se oslobađaju i stvara se pritisak na njih, a i na zaposlene da napuštaju privredu i počnu da rade u državi, u prosjeku mnogo manje nego u privredi, za veću platu”, rekao je Krnić.
Smatra da je sama primjena ove Fiskalne strategije je u praksi krajnje nejasna, “jer smo dobili pitanja bez odgovora”.
“Ukoliko je u nekoj privatnoj kompaniji regres ili zimnica definisan na osnovu minamalne zarade, kako će se obračunavati minimalna zarada, kao 600€ ili 800€? Nije nam poznato da u bilo kojoj državi postoje dvije minimalne zarade. Ukoliko se planira da se za visokoškolce tretira na jedan način, što je sa radnim mjestima za koje nije potrebna visoka stručna sprema, a pokrivaju ih zaposleni koji je imaju?Ostaje neodgovoreno pitanje i što se desilo sa obećanjem o punoj zaposlenosti i o kraćem radnom vremenu? Ne treba zaboraviti ni da su prihodi od turističke sezone manji od očekivanih, a da se ugostiteljima ne povećava porez već zapravo smanjuje sa 21% na 15%, jer je porez od 7% obračunavan samo na hranu od doba kovida kada je privremeno smanjen zbog krize”, naveo je Krnić.
Ističe da bi dodatna zaduženja radi sprovođenja ES2, uz inflaciju koja bi obezvrijedila povećanje zarada, urušila našu ekonomiju.
“Treba nam preokret u ekonomiju u smislu da stvaramo novu vrijednost i na osnovu toga baziramo održiv rast, a ne da populističkim mjerama podrivamo ekonomski sistem njegovanjem uhljebništva i neprestanim nerezonskim zaduživanjem koje ga održavaju”, zaključio je Krnić.