Eloksirani ministar Mujović

Piše: Neven Mitrović

Ministar Saša Mujović je, za razliku od ostale cirkusantske ekipe iz Vlade Milojka Spajića, djelovao ozbiljno i stručno – sve dok nije pokazao zašto mu je mjesto upravo tamo gdje sad sjedi. Ušao je kao “nestranački ekspert” u Vladu, provladini mediji su o njemu pisali bajke i basne, zauzeo je “čvrst” stav o profesionilzmu u energetskom sektoru i onda – buć!

Prvo je pristao na nečasnu rabotu – dok je ministar Milović bio na službenom putu, izbačen je iz PES-a. Jer mu nijesu smjeli pogledati u oči. Da bi kompezovali popularnog ministra – Mujović je ušao u Predsjedništvo i tako zamijenio kolegu koji je, za razliku od njega, bio u predizbornoj kampanji, učestvovao u emisijima, predizbornim skupovima, svađao se sa narodom po društvenim mrežama, bio meta napada….

Oni koji bolje znaju reći će – klasični Mujović. Neki se i danas sjećaju ko je organizovao skup profesora i uglednika iz te branše u Voco hotelu u Donjoj Gorici sa tadašnjim premijerom Duškom Markovićem, u predvečerje parlamenetarnih izbora 2020. Saša se sigurno neće sjetiti, jer bi se po javnim nastupima reklo da je on čak između Mila i Momira izabrao Momira. Ili Branka Kostića protiv Momira. Toliki je on prekaljeni borac protiv režima bio, danas bi se stekao utisak iz sve nervoznijih reagovanja na opravdane kritike.

Pristao je da mu Marina Jočić iz kola srpskih sestara vodi Solar EPCG, kao što je pristao da CEDIS vodi Vladimir Čađenović, vjerovatno najnesposobniji od cijele plejade nesposobnih Demokrata. U konkurenciji u kojoj su Vladimir Martinović, Petko, Ćeman ili Stijepović – trebalo je zaslužiti tu titulu. Na stranu što je Čađenović nesposoban – neka ga tamo đe je u partiji, tu mu je i mjesto. Problem je što CEDIS već sada pravi desetine miliona eura duga, koje će građani platiti preko veće cijene struje. I za to neće biti kriv on, nego Mujović.

Mujović je pristao i da mu urednik FB stranice mesare iz Nikšića bude u bordu direktora EPCG, koja vrijedi dvije milijarde eura i treba da pravi 100 miliona profita. Ali momak je iz PES-a. Isto tako pristao je da Mićo Đukanović bude gazda EPCG, a Mijo Lekić RUP-a. Sve gore od gorega.

Najgore od njega tek slijedi – štetni ugovor koji je napravio sa Elektrotrivredom RS po kojem je oprostio desetine miliona eura “braći” preko Drine koja nijesu plaćala potopljeno zemljište Nikšiću 30 godina, a on sad traži samo od 1.1.2024. godine.

Skandalima nikad kraja – sad će Željezara koja je plaćena 20 miliona eura i u kojoj planduje 500 aktivista Nove srpske demokratije i prima po 1000 eura, da proizvodi eloskiranu bravariju?! Ako je i od Mujovića – mnogo je. Nema evropske agencije koja ne bi razmotrila njegovo procesuiranje, jer stvara nelojalnu konkurenciju firmama koje se bave ovim poslom pošteno, plaćaju poreze i posluju na tržištu. Kakva je njihova šansa sad, kad država stoji iza ovog biznisa, kupila je hale, plaća radnike, a firma ne plaća poreze?!

Mujović zaboravlja da je zadužen da Željezara radi svoj osnovni posao, ako može. Ako ne može, zna što treba da radi. Osorne reakacije po modelu ”ja znam najbolje” će ga dovesti brzo do onoga što je suština njegove prirode – nesposobnost sa ogromnom dozom arogancije i pretjerane ambicije. Takvi završe obično drmusajući obične ljude na ulici sa rečenicom “znaš li ko sam ja”.

U idućem tekstu ćemo malo detaljnije o poslovima kojima se čine usluge Crkvi Srbije i o tome ko su sve veze ministra Mujovića u svetosavskom svEtu, a za koje on misli da ih ne znamo.