Piše: Vukašin Perović
Nije mi bila jasna moja emocija prema državi u kojoj živim.
Zašto ne razumijem one koji vole tuđu državu a mrze svoju?
Zašto toliko prezirem izdajnike Crne Gore?
Zašto je mene sramota kad nesoji sramote Crnu Goru?
Zašto oni koji napadaju Crnu Goru, ustvari jurišaju na mene?
Odakle nam toliko želje i upornosti da odbranimo Crnu Goru?
Zašto srce zaigra na svaku crnogorsku pjesmu?
Zašto sam bio toliko ushićen kad sam shvatio da imam dvije majke?
Da li je zato svaki crnogorski praznik, moj praznik?
Da li su zbog toga svi koji vole Crnu Goru moje sestre i moja braća?
Je li je zato svaka vjera u Crnoj Gori, moja vjera?
Zašto je Cetinje moj rodni grad iako u njemu nijesam rođen?
Zašto kad god mi je teško, pomislim na nepokoreni Lovćen?
Zašto su mi zastava sa orlom, krstaš i gaetuša, sinonimi za slobodu?
Zašto su svi crnogorski stradalnici moji preci i moji junaci?
Zašto suze Petrove đece teku niz moje lice?
Zašto kad god je meta Crna Gora, ja imam osjećaj da nišane u mene?
Zašto nož zabijen u Crnu Goru, osjećam u mojim leđima?
Zašto me boli svaka crnogorska rana?
Odakle toliko snage, ljubavi, patnje, ponosa, prkosa, odbojnosti
i svake druge emocije, kad se pomene Crna Gora.
Ima li to kakve veze sa nacijom, državljanstvom i vjerom? Naravno da nema.
Sve je tako jednostavno. Nije Crna Gora naša.
MI SMO CRNA GORA.
divno…i ja isto osjecam a kad nas ima takvih niko nam nista ne moze…kad krenemo a hocemo ovi iuzdajnici ce da padnu ka kruske
Zasto osjecam neizmjernu srecu,ponos i sigurnost, kad znam da postoje u mojoj drzavi ovakvi veliki ljudi,zivio sto godina dobbri covjece.-
crno bijeli teror
Neka nas 5 posto podrzava ovo jaci smo od svih njihovih zlih namjera.Cutali smo,ali cutanja vise nema,branicemo je svim sredstvima,doslo je vrijeme,u pamet se crnogorci!!