Danas su delegacije SOBNOR-a Crne Gore, OBNOR-a 1941-1945 Pljevlja, Podgorica, Bijelo Polje i Cetinje, položili vijenac na Spomeniku u groblju na Varoši u Pljevljima, povodom 81. godine od smrti narodnog heroja “Boška Buhe”. Kako se navodi u saopštenju Radojice Radojević predsjednik SOBNOR-a Crne Gore cvijeće su položili na njegov grob i učenici osnovne škole “Boško Buha”zajedno sa profesorima i nastavnicima. Nakon polaganja cvijeća sve prisutne delegacije nadahnutim govorom pozdravio je domaćin ovog skupa, Milenko Jović, predsjednik OBNOR-a 1941 – 1945 Pljevlja.
Nakon toga prisutnima se obratio Radojica Radojević, predsjednik SOBNOR-a Crne Gore i izmedju ostalog istakao:
Srdačno želim pozdraviti sve prisutne delegacije ovog slobodarskog skupa. Zahvalnost našem predsjedniku Milenku Joviću na pozivu da danas budemo skupa.
Poštovani prijatelji, danas smo tradicionalno na ovom časnom mjestu da zajedno obilježimo ovaj bolni dan 27. septembar 1943. godine, kada je u sedamnaestoj godini narodni heroj Boško Buha poginuo, nedaleko od sela Jabuke, kod Pljevalja, ubivši prethodno nekoliko neprijateljskih vojnika, koji su ga dočekali u zasjedi kada se vraćao s omladinske konferencije. Boško Buha rođen je 1926. godine na prostoru današnje Hrvatske, u Slavoniji, kao dijete Rada i Mare Buhe.
Nedaleko od Virovitice završio je osnovnu školu, posle čega se vratio na selo gde ga je, sa navršenih 15 godina, zatekao rat. Njegova porodica je, kao i veliki broj porodica iz tog kraja, posle formiranja Nezavisne Države Hrvatske i sloma Kraljevine Jugoslavije, bila primorana da napusti novoformiranu državu i utočište nađe u, takođe okupranoj, Srbiji. Pošto su prešli Savu, nastanili su se u blizini Šapca, a mladi Boško se priključio partizanskim jedinicama. Odatle se preselio u prvu oslobođenu teritoriju – Užičku Republiku i tamo ostao do njenog pada u zimu 1941. godine.
Nakon herojskih borbi na Kadinjači, Boško se sa svojim saborcima iz Užičkog partizanskog odreda povukao u pravcu Sandžaka, da bi se zatim, u Čajniču, priključio novoformiranoj Drugoj proleterskoj udarnoj brigadi, gde se istakao kao bombaš.
Zbog nižeg rasta, Boško je imao mogućnost da se neometano prikrada do neprijateljskih položaja, uništavajući ih ručnim granatama. Ovakva lucidnost i hrabrost nijesu prošli neopaženo, pa su ga nakon izuzetnih doprinosa u borbama u Bosni, njegovi saborci uputili kao svog predstavnika na Prvi kongres Ujedinjenog saveza antifašističke omladine Jugoslavije u Bihaću.
Tamo je, zbog svog nadahnutog govora, ali i zbog upečatljivo niskog rasta, izazvao opšte oduševljenje među prisutnima, među kojima je bio i Josip Broz Tito, koji je ustao sa svog mjesta i čestitao mu. Boško Buha se isticao i u svim kasnijim borbama, tokom Četvrte i Pete neprijateljske ofanzive, te je dva puta nagrađivan od strane Tita.
Poginuo je 27. septembra 1943. godine u blizini sela Jabuka, na današnjoj granici između Crne Gore i Srbije, dok je išao prema Prijepolju. Njegov kamion je tada upao u zasedu neprijateljskih snaga, a Boško je poginuo pružajući im otpor. Prilikom zasjede sa Buhom su još bili, politički komesar bolnice Bogdan Radan koji je takođe poginuo na licu mjesta i doktorica Saša Božović koja je tom prilikom ranjena i zarobljena, ali ubrzo oslobođena. Krajem septembra 1943. na groblju ovdje na Varoši okupilo se cjelokupno stanovništvo Pljevalja.
Uz počasnu stražu svojih drugova, dječaka, bombaša, sahranjen je Boško Buha. Tada su mu saborci i Pljevljaci odali sve počasti. Ukazom Prezidijuma Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije, 20. decembra 1952. godine, proglašen je za narodnog heroja, kao jedan od najmlađih boraca Narodnooslobodilačke borbe naroda Jugoslavije. Narodni heroj Boško Buha će ostati upamćen u našoj istoriji kao jedan od najpoznatijih partizana, najčuveniji partizanski bombaš i borac herojske 2. proleterske brigade. Dječak ratnik koji je za dvije godine ratovanja prošao sito i rešeto najkrvavijih partizanskih bitaka.
Poštovani prijatelji, drugarice i drugovi, Danas živimo u vremenu kada pojedinci i grupe pokušavaju negirati lik i djela drugova i drugarica učesnika NOR-a i revolucije, a time i negiraju našu slavnu antifašističku prošlost. Mi potomci časnih slobodarskih partizana i antifašista, sa ovog svetog i uzvišenog mjesta poručujemo, energično i oštro ćemo se suprostaviti svim onim grupama i pojedincima koji negiraju našu NOB-u, a veličaju, fašizam to najveže zlo čovječanstva i onima koje hoće mijenjanja i falcifikovanje istorije i vraćanja neonacizma na istorijsku scenu.
Ovdje smo danas da pošaljemo poruku mladim pokoljenjima da vide, da znaju koliko vrijedi sloboda – kolika je cijena za nju plaćena, da čuvaju i sačuvaju ideju antifašizma i borimo se za svijetle tekovine NOB-e. Nadamo se da će časni i junački život narodnog heroja Boška Buhe, biti uzor mladim generacijama i narastajima a ovaj Spomenik će na ovom istom mjestu vječno ostati da nas na to posjeća. Neka vječno žive sjećanja na naseg Boška, i neka vječno žive sjećanja na našu slanu NOB-u. Uz veliku zahvalnost svih Vas što smo i danas skupa.