Bivša članica Odbora direktora Skijališta Crne Gore Zorica Vojinović, u maniru nacističkih cenzora pokušava da preko sudova izvrši brutalnu cenzuru uklanjanjem tekstova sa Portala Aktuelno koji joj ne odgovaraju jer sadrže istinu o njenim malverzacijama.
Vojinovićka, koja je očigledno osilila i zabahatila nakon što je preko sudova uspjela da izreketira Portal Aktelno, u tužbi koju je 10. januara podnijela protiv naše medijske kuće, ispoljila je neviđen stepen bezobrazluka i potrebe za cenzurisanjem.
Ona zbog našeg pisanja u kojem smo razobličili njene malverzacije i loše upravljanje koje je dovelo Skijališta Crne Gore na ivicu opstanka, traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 10.000 eura.
Ovu tužbu od ostalih koje smo dobili u proteklih nekoliko godina dok su razni interesni lobiji pokušavali da nas zastraše i ugase, izdvaja činjenica da se radi o nezapamćenom pokušaju cenzure jer bahata preletačica Zorica Vojinović traži uklanjanje 26 tekstova sa Portala Aktuelno! I to tekstova u kojima je ona većinom tek sporedna i potpuno nebitna figura koja se pomene usput, a koji dokazuju malverzacije u Skijalištima Crne Gore koja su gotovo uništena lošim rukovođenjem.
O njenoj bahatosti i pokušaju da izvrši brutalnu cenzuru već smo pisali, a o tome možete opširnije čitati na OVOM LINKU.
Suština je da isprepadani sudovi šalju poruku da lica kao što su Vojinović trebaju samo da tuže i oni će da cenzurišu svako pisanje o korupciji i malverzacijama, bez obzira koliko istinita pisanja bila i bez obzira na to što nikad nijesmo dobili reagovanje ili demanti.
Advokatski tim Portala Aktuelno prije par dana podnio je dopunu odgovora na tužbu Vojinovićke, u kojoj je na sastavne djelove razbijena njena maliciozna konstrukcija predstavljena kao tužba, a iza koje se krije pokušaj neviđene cenzure slobode govora.
Podnesak našeg advokatskog tima ovom prilikom prenosimo u cjelosti:
Ovim podneskom tuženi vrši dopunu i pojašnjenja navoda istaknutih u odgovoru na tužbu. Ostaje pri tome da spori osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
Tužilja podnosi tužbu radi naknade nematerijalne štete zbog navodne povrede prava ličnosti nastale navodnim nanošenjem duševnih bolova od strane tuženog. U tom pravcu uz tužbu kao dokaz dostavlja veći broj tekstova objavljenih na portalu „Aktuelno“, kojim joj je po njenoj tvrdnji, tuženi navodno nanio duševni bol i patnju. Tužbeni referat bavi se izvlačenjem djelova iz objavljenih tekstova, uz nejasno određenje da li se u konkretnom radi o netačnim informacijama ili pak o vrednosnim sudovima. Tuženi je u svim tekstovima, koje kao dokaz predlaže tužilja, jasno objasnio razloge pisanja tekstova i interes javnosti da zna.
Članom 48 Zakona o medijima propisano je da:
„Svako na koga se odnosi informacija koja može da povrijedi njegovo pravo ili interes, ima pravo da od glavnog urednika zahtijeva da objavi odgovor kojim se pobijaju, dopunjuju ili ispravljaju neistinite, nepotpune ili netačno prenijete informacije, bez naknade.
Svako može protiv glavnog urednika podnijeti tužbu za objavljivanje odgovora ako glavni urednik ne objavi odgovor, a za to ne postoji neki od razloga iz člana 52 ovog zakona ili ako odgovor objavi na nepropisan način.
Objavljivanje odgovora ne sprječava ovlašćeno lice da zahtijeva i ispravku informacije.“
Tužilja nikada nije podnijela zahtjev za objavu odgovora, niti zahtjev za objavu ispravke, niti tužbu za ispravku, što jasno navodi da u konkretnom tužilji cilj nije bio da se objavi odgovor, i ukaže na moguću netačnost ili neistinitost informacije, kako bi pobila ili ispravila navode odnosno informacije u tekstovima. Upućujemo i na to da je ESLJP u više navrata u svojim presudama jasno naveo da zahtjev za objavljivanje odgovora ili ispravke predstavlja obavezan korak prije podnošenja tužbe za naknadu štete. (primjer: Melnychuk protiv Ukrajine, 05.07.2005. godine, br predstavke: 28743/03). Sama ova okolnost, odnosno nesporna činjenica, upućuje da neistinitih informacija nije ni bilo, a tužilja shodno prirodi svog posla zasigurno je upoznata sa navedenim odredbama Zakona o medijima, što neposredno i potvrđuje navodima u samoj tužbi.
Tužilja, nesporno javna ličnost, čije se ime često pojavljuje u medijima u ulozi javnog funkcionera, u tužbi dalje navodi da se radi o namjerama tuženog da se stvori negativan utisak kod čitalaca i diskredituje ličnost tužilje.
Portal „Aktuelno“ se prije javnog angažmana tužilje nije bavio tužiljom na bilo koji način, niti ovaj portal i tuženog tužilja lično zanima, već su tekstovi plod istraživačkog novinarstva i djelovanja tužilje kao javnog funkcionera. Podnošenje ovakve tužbe predstavlja zloupotrebu suda sa ciljem sprječavanja izvještavanja i zastrašivanja i samog tuženog i drugih medija, kako se ne bi osmjelili upustili u javnu raspravu sa javnim funcionerima i politikama koje propagiraju. Cilj tužbe je jasan – gušenje slobode izražavanja – prava garantovanog članom 10 st 1 Evropske konvencije, kojim je definisano da svako ima pravo na slobodu izražavanja, slobodu sopstvenog mišljenja, primanja i saopštavanja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. To isto se navodi i u Ustavu CG. Takođe, Zakon o medijima u članu 3 navodi:
„Mediji slobodno objavljuju informacije i mišljenja o pojavama, događajima i ličnostima poštujući Ustav, zakon i Kodeks novinara Crne Gore i druge opšte akte kojima je propisana zaštita profesionalnih standarda.
U presudi Evropskog suda za ljudska prava Handyside (predstavka br 5493/72), sud naglašava slobodu izražavanja u demokratskom društvu riječima ’’sloboda izražavanja predstavlja jedan od suštinskih temelja takvog društva, jedan od osnovnih uslova njegovog napretka i razvoja svakog čovjeka. Prema st.2 čl.10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, ona je primjenjiva ne samo na ’’informacije’’ ili ’’ideje’’ koje su primljene s odobravanjem ili se smatraju neuvredljivim ili nevažnim, već i na one koje vrijeđaju, šokiraju ili uznemiravaju državu ili neki dio stanovištva. To su zahtjevi pluralizma, tolerancije i slobodoumlja bez kojih nema demokratskog društva’’.
Takođe, ističemo da naslovi tekstova, koje tužilja apostrofira u tužbi, pa bili oni i provokativni, predstavljaju subjektivni doživljaj onoga ko iznosi takav stav u skladu sa pravom na slobodu iznošenja mišljenja i kao vrednosni sud, ne predstavlja činjeničnu tvrdnju, pa je kao takav dozvoljen i nije podoban za dokazivanje.
Mediji imaju pravo izražavati svoje stavove i komenare o radu javnih ličnosti pa shodno tome i radu javnih funkcionera, posebno u kontekstu javnih pitanja kao što su investicije u gradu. Novinarski posao nije utvrđivanje činjenica i dokaza do krajnje sigurnosti, već iznošenje sumnji i kritika u javnosti kako bi se podstakla transparentnost i odgovornost javnih funkcionera i institucija. Njihova dužnost je da istražuju, postavljaju pitanja i iznose stavove i vrednosne sudove. Članci koji su objavili na portalu Aktuelno.me bazirani su na provjerenim izvorima i informacijama koji su dobijeni iz povjerljivih izvora. Tužilja je, ponavljamo imala mogućnost da zatraži objavu i demantuje ili zatraži ispravku na našem portalu, ukoliko je smatrala da su navodi netačni, što nije uradila, što ukazuje na to da nije imala konkretne argumente kojima bi osporila iznešene stavove. Ova činjenica dodatno potvrđuje vjerodostojnost naših sumnji i informacija koje smo objavili. Uloga novinara nije da vodi pravne postupke i procesuira krivične radnje, to je posao tužilaštva i drugih državnih organa. Ovo je ključni aspekt slobode medija i istraživačkog novinarstva, zaštićen praksom Evropskog suda za ljudska prava, kao što je potvrđeno u presudi Lingens protiv Austrije, gdje je sud naglasio da se istinitost vrednosnih sudova ne može dokazivati pred sudom.
Pri ocjenjivanju da li je prekršen član 10 Evropske konvencije o ljudskim pravima, koji garantuje slobodu izražavanja, potrebno je proći test neophodnosti u demokratskom društvu. Ovaj test zahtijeva da se utvrdi da li miješanje domaćih vlasti u slobodu govora odgovara hitnoj društvenoj potrebi, da li je proporcionalno legitimnom cilju koji se želi postići miješanjem, te da li su razlozi i opravdanja dovoljni. Hitna društvena potreba podrazumijeva da postoji ozbiljan i neposredan razlog zbog kojeg je neophodno ograničiti slobodu izražavanja kako bi se zaštitilo drugo pravo ili javni interes. To znači da intervencija mora biti opravdana radi zaštite od stvarne opasnosti, kao što su govor mržnje ili kleveta koja može izazvati ozbiljne posljedice ili prijetnje javnoj sigurnosti.
U vezi s tim, upućujemo na odluku Ustavnog suda Crne Gore u slučaju Už-III br. 87/09, od 19. januara 2012. godine, gdje je Ustavni sud naveo stavove koji se mogu primijeniti i u ovom predmetu. U toj odluci, Ustavni sud je ocijenio da Viši i Vrhovni sud nisu utvrdili sve relevantne činjenice za utvrđivanje pravnog osnova za dodjelu naknade za nematerijalnu štetu, posebno u pogledu povrede ugleda i časti tužioca, te intenziteta duševnih bolova koje je pretrpio. Viši i Vrhovni sud su, prema mišljenju Ustavnog suda, arbitrerno zaključili da postoji povreda časti, ugleda i dostojanstva ličnosti iznošenjem neistinitih podataka, te su na toj osnovi dodijelili naknadu štete, ne uzimajući u obzir potrebu za odmjeravanjem između dva ustavom garantovana prava – prava na slobodu izražavanja i prava na čast i ugled. Ustavni sud je zaključio da redovni sudovi nisu adekvatno obrazložili da li je dodijeljena naknada štete bila neophodna u demokratskom društvu i proporcionalna legitimnom cilju zaštite ugleda tužioca. U ovom i svakom sličnom slučaju, sud mora odmjeriti pravo tužioca na čast i ugled u odnosu na pravo tuženog na slobodu izražavanja.
Izrazi navedeni u tekstovima su mišljenja i stavovi autora o radu tužilje kao javnog funkcionera koji ne mogu biti objektivno dokazani kao tačni ili netačni, jer predstavljaju ličnu procjenu ili uvjerenje autora. Za razliku od činjenica, koje se mogu provjeriti i dokazati, vrednosni sudovi su inherentno subjektivni. Važno je naglasiti da negativni vrednosni sudovi predstavljaju dio legitimne kritike. Negativni vrednosni sudovi se razlikuju od činjenica jer predstavljaju ocjenu ili stav autora prema određenoj temi ili osobi. Evropski sud za ljudska prava je u više navrata istakao da sloboda izražavanja uključuje i izražavanje koje može biti šokantno, uvredljivo ili uznemirujuće. Stavovi i sudovi iznešeni u spornim tekstovima nisu bezrazložni lični napadi već su dio šire kritike načina na koji tužilja obavlja svoj posao i privrednog sruštva u kome je član odbora direktora. Kritika je usmjerena na javno djelovanje tužilje, a ne na njenu ličnost. Negativni vrednosni sudovi neizostavan su dio slobode izražavanja u demokratskom društvu. Oni omogućavaju otvorenu i kritičku raspravu o pitanjima od javnog interesa. U slučaju tužilje koja je javna ličnost, ovakve kritike su ne samo dozvoljene već i neophodne za održavanje transparentnosti i odgovornosti u javnom diskursu.
U tekstovima koje tužilja smatra uvredljivima, korišćeni su izrazi poput „priznali malverzacije“, „haos u preduzeću“, „Mojkovački plejboj vodi firmu u propast“, i „nesposobno rukovodstvo ruši skijališta“…. Ovi izrazi predstavljaju legitimnu kritiku rada državnog preduzeća Skijališta Crne Gore, u kojem tužilja obavlja funkciju člana odbora direktora. Cilj je bio da se istražimo i iznesemo javnosti informacije o radu ovog društva, koje su od interesa za građane Kolašina i Crne Gore. Kritika je usmjerena na profesionalne aktivnosti i način vođenja preduzeća, a ne na ličnost tužilje. Kao javni funkcioner, tužilja je prihvatila ulogu koja podrazumijeva veću izloženost kritici, a naši stavovi i izrazi korišćeni u tekstovima su dio te opravdane i legitimne kritike koja doprinosi transparentnosti i odgovornosti javnih funkcionera.
Na kraju da rezimiramo, tekstovi su nastali kao rezultat istraživačkog novinarstva, koristeći insajderske informacije i druge relevantne izvore. Fokus naših članaka je kritika rada javnih funkcionera, posebno onih kojima je povjereno upravljanje značajnim državnim resursima i novcem poreskih obveznika Crne Gore. Uprkos očekivanjima, njihovo upravljanje rezultiralo je značajnim finansijskim gubicima, što opravdava našu kritiku kao nužnu u demokratskom društvu.
Mediji i novinari imaju dužnost da skrenu pažnju javnosti na nedostatke u radu javnih funkcionera, posebno kada njihovo djelovanje vodi ka gubicima i neefikasnosti. Ponekad je potrebno koristiti oštriji ton kako bi se te poruke prenijele i stigle do šire javnosti i nadležnih organa. Ako javni funkcioner ne obavlja svoj posao kako treba, kritički tekstovi su način da se pokrene odgovornost i podstakne transparentnost. Dužnost je nadležnih organa da preduzmu odgovarajuće pravne radnje ako se utvrdi nezakonito postupanje ili neodgovorno upravljanje, a ne medija. Naša kritika nije lična, već se odnosi na profesionalne rezultate i odgovornost koju javni funkcioneri, u konkretnom tužilja, imaju prema građanima. Ukoliko zamislimo situaciju u kojoj bi sud zabranio ili cenzurisao medijske članke na način kako to tužilja pokušava postići, takva odluka bi imala ozbiljne i dalekosežne posljedice po slobodu medija, istraživačko novinarstvo i demokratsko društvo u cjelini. Istraživačko novinarstvo se temelji na istraživanju i iznošenju informacija koje su često skrivene od javnosti. Ove informacije su ključne za razotkrivanje korupcije, zloupotrebe moći i drugih nepravilnosti. Ako bi novinari morali dostavljati dokaze za svaku svoju tvrdnju kao u krivičnom postupku, istraživačko novinarstvo bi praktično nestalo. Novinari bi mogli pisati samo o pravosnažnim presudama, čime bi se ugrozila sama suština slobodnog i nezavisnog novinarstva. Pravosudna cenzura bi vodila do široke autocenzure među novinarima i urednicima. Strah od tužbi i pravnih sankcija bi ih prisilio da izbjegavaju objavljivanje bilo kakvih kontroverznih informacija. To bi dovelo do situacije u kojoj bi samo one informacije koje su bezopasne za moćnike bile dostupne javnosti, čime bi se značajno smanjila transparentnost i odgovornost. Kritika i sumnja su ključne za novinarstvo i demokratsko društvo. Ovakva vrsta zaštite kakvu tužilja traži bi zapravo vodila zaštiti javnih funkcionera od bilo kakve kritike i obesmislila svrhu medija i istraživačkog novinarstva.
Na temelju navedenih činjenica, predlažemo da sud zatraži od privrednog društva doo. Skijališta Crne Gore finansijske izvještaje za prethodnih pet godina, kao i revizorske izvještaje ako su rađeni. Ovi dokumenti će potvrditi sve navode portala Aktuelno.me o lošem upravljanju Skijalištima Crne Gore i opravdati kritike iznesene u predmetnim tekstovima. Iz svega se jasno može zaključiti da se ne radi o bezrazložnom ličnom napadu na čast, dostojanstvo ili pokušaju diskreditacije tužiteljke, kako to tužilja pokušava predstaviti već o opravdanim sumnjama u loš rad tužilje i javnih funkcionera koji su predmet tekstova.
Imajući navedeno u vidu, predlažemo da Sud, nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan u cjelini, s obzirom na to da bi svaka druga odluka suda predstavljala oblik i vid cenzure medija i obaveže tužilju da tuženom naknadi troškove parničnog postupka po AT-u, uz uvećanje za PDV, sve prednje u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.