Piše: Vukašin Perović
Zarad jeftinih političkih poena, śetili su se Rista. Poslije godinu dana, ništa dodati, ništa oduzeti.
OTROVNICE MORAČKIH BARA
Taman smo ga bili smetnuli s uma, a u svrhu dnevne politike probudiše Rista. Selo Bare u Donjoj Morači ušuškano, lijepo, moglo bi se reć i ravno, s obzirom na planine koje ga pritiskaju. Odmah uz rijeku Moraču, odakle porijeklo vuku Lakićevići, Radovići i Perovići. To malo selo je iznjedrilo dva velika, možda najveća jurišnika na Crnu Goru. Dvije ljute otrovnice Moračkih Bara.
Amfilohije Risto Radović, kojeg je narod prozvao Sotona, nanio je najviše zla Crnoj Gori od njenog nastanka do današnjih dana. Otrovao narod i učinio da najljuće napadaju crnogorsku istoriju, crkvu, zastavu, himnu, jezik… sve što je crnogorsko. One Crnogorce koje nije uplašio, kupio i posrbio, nazivao je kopiladima i volovima, kleo i zakivao za Vezirov most.
Igrom na crnogorstvo i srpstvo, u bezuspješnoj trci za prvu stolicu Crkve Srbije, svojim kletvama i manipulacijama je uspio da posrbi 150 hiljada Crnogoraca. Okrene ih protiv svoje Crne Gore, unese među njih razdor i zlo. Izmišljao je priče o srpstvu, veličao saradnike fašista, pretvarao zločince u svece. Više je on podijelio Crnogorce, no što su ih ikad Turci i Njemci ujedinili. I nestao.
Odavno su njegovi sljedbenici pljunuli na sve što je za života uradio. Ukinuli mu titule, nazvali ga lažovom i manipulatorom. I kao svakog ko služi drugome, sažvakali ga i ispljunuli. Sada samo služi za jeftine političke poene, da sa neke cerade dijeli narod i da kao i svaki izdajnik polako trune i pada u zaborav. Toliko o Sotoni. O drugom, koji je pomagao da se otrov širi po Crnoj Gori, kad istorija kaže da je vrijeme.
“Pas svakoji svoje breme nosi” pjevao je Rade Tomov. Slika njegovih stihova i potvrda njegove misli je sve ovo što nam se dešava. Veliko i teško breme sramote, natovareno je na pleća svakom patrioti iz Donje Morače. To mu je i dodatna obaveza da više, bolje i jače voli svoju Crnu Goru.