Osumnjičeni iz redova SPC za pedofiliju i seksualno zlostavljanje muške djece i mladića već decenijama su nedodirljivi za pravosuđe i protokom vremena dobijaju nagrade za počinjena nedjela. Pošto su takvi postupci postali opšteprihvatljivi za dio društva – što onda građani treba da shvate?
Crkvene vrijednosti
– Da Crkva njeguje pedofiliju, to je nešto poželjno. Ako date orden nekome kao što je Kačavenda i ostale oslobodite, to znači da Crkva visoko cijeni to što je on radio i radi. To su vrijednosti koje baštini Crkva, to je očigledno i ne može da se mimoiđe. Građani moraju da uzmu aktivniju ulogu i u Srbiji i u Crnoj Gori. Dakle, da se političkim i institucionalnim sredstvima izbore da se Crkva vrati u svoje zakonske i ustavne okvire, da se bavi religijom, a ne politikom, sticanjem bogatstva i seksualnim zlostavljanjem maloljetnika – odgovorio je za Pobjedu advokat Aleksandar Olenik, član Predsjedništva LSV – Vojvođani.
Olenik zastupa bivšeg đakona Bojana Jovanovića koji je bio žrtva seksualnog zlostavljanja penzionisanog vladike Vasilija Kačavende. Na pitanje dokle je stigao taj slučaj, advokat kaže da nije stigao nigdje.
– Skoro dvije godine nemam nikakve nove informacije, što se poklopilo sa promjenom vlasti u Crnoj Gori 2020. godine kada je došla nova politička elita kojoj je trebalo neko vrijeme da ostvari uticaj u pravosuđu. Ovo je samo moje tumačenje – kaže Olenik.
Jovanović je 2014. godine objavio knjigu ,,Mafija u crkvi“ u kojoj je razotkrio homoseksualnu pedofilsku mrežu unutar SPC.
– Dokazi postoje, na tužilaštvu je da donese optužnicu. Zašto je to stalo, ne znam. Po procjeni kolega sa kojima sam razgovarao i mojoj, Bojan Jovanović je obezbijedio dovoljnu količinu dokaza za pokretanje postupka i nije on jedini koji je dao izjave. Pored toga što je svjedočio, Jovanović je donio i materijalne dokaze i odjednom je sve stalo. Zašto to stoji, treba da vidite sa višim državnim tužiocem u Podgorici – kaže Olenik.
Lukavstvo SPC
Kačavenda je podnio ostavku 2012. godine sa mjesta vladike tuzlansko–zvorničkog kantona iz zdravstvenih razloga – ali tek nakon što je SPC dobila audio snimke Kačavende od mladića, koji je Kačavendi podvodio dječake… Kasnije je stigao i video-materijal. Kačavendi se na dušu stavlja i samoubistvo mladića Milića Blaženovića kojeg je maloljetnog obeščastio i kasnije mu obećavao novac za školovanje…
Iako je izrazio vjerovatnoću 2013. godine vladika Grigorije, tada zahumsko-hercegovački, da će Kačavenda završiti na crkvenom sudu, to se nije desilo niti je objelodanjeno da se bilo koji crkveni organ bavio ovim slučajem.
Kada su izračunali da je prošlo dovoljno vremena, SPC je Kačavendu odlikovala ordenom Svetih novomučenika kragujevačkih – koji je ustanovljen kao sjećanje na strijeljane đake u Šumaricama tokom Drugog svjetskog rata. Obrazloženje za dodjelu ovog ordena čuli smo od sveštenika Dragiše Bogićevića: ,,Radi se o izuzetnim zaslugama episkopa Vasilija da se sagradi hram posvećen stradalim đacima Šumarica“.
Kačavenda je nakon ukazanih počasti u govoru zahvalnosti pozvao ,,da se ne kritikuje vlast, jer narod ponekad ne zna šta se u vrhovima kabineta dešava“.
Razmjena ordenja
Protok vremena i kratko sjećanje je adut koji SPC koristi za rehabilitaciju osumnjičenih za pedofiliju, ali tek nakon što su sve žrtve odbile novčane nadoknade koje su im pedofili SPC nudili da odustanu od postupaka i svojih iskaza.
Tako je vladika Pahomije prije dvije godine sa predsjednikom Srbije razmijenio odlikovanja – prvo je Aleksandar Vučić dobio orden Manastira Prohor Pčinjski – onda je, na Dan državnosti Srbije, Vučić uzvratio ordenom manastiru. Međutim, umjesto igumana manastira, orden je primio Pahomije poznat po optužbama za seksualno zlostavljanje dječaka. Nakon psihičke torture, koju su prošli svjedoci zbog iznijetih dokaza, slučaj je zastario…
Postoji bojazan da i u Jovanovićevom slučaju postupak može da zastari.
– Sve zavisi kako će doći do kvalifikacije krvičnog djela, ali suština je da, ako što više vremena prođe, teže se dolazi do dokaza i presude. U Srbiji i Crnoj Gori je Crkva formalno odvojena od države Ustavom i svim zakonima, ali Crkva ne poštuje svoj ustav ni Ustav Srbije, isto kao što Srbija i Crna Gora ne poštuju svoje ustave. Crkva učestvuje u političkom životu kao politički subjekat – u Crnoj Gori Crkva postavlja premijera, utiče na izbor vlade i najviše političke odluke. U Srbiji, Crkva podržava režim, bogato je plaćena za to novcem iz budžeta i time što su iznad zakona, krivični i poreski zakoni se ne primjenjuju na članove SPC u Srbiji. Zauzvrat, SPC u Srbiji podržava sve političke projekte sadašnjeg režima. U Srbiji i Crnoj Gori zakoni koji važe za građane ne važe za popove – kaže Olenik.
Ilarion
Javnost je prvi put za slučaj seksualnog zlostavljanja maloljetnika upoznata 2001. godine, kada je policija privela igumana Manastira Hopovo Ilariona (Jovan Mišić, 65 godina) zbog sumnje da je bludničio sa desetogodišnjim dječacima u Sremskim Karlovcima. Tužilaštvo je navelo da je Ilarion iskoristio lakomislenost dječaka da zadovolji svoje seksualne potrebe.
Ilarion je 2006. godine osuđen prvo na deset mjeseci zatvora, kasnije je Okružni sud u Novom Sadu kaznu preinačio na godinu robije. Međutim, Vrhovni sud Srbije je predmet vratio na ponovno suđenje koje se nikad nije desilo pa je predmet zastario. Kasnije je sutkinja, zbog koje je predmet zastario, napredovala u sutkinju Apelacionog suda. Bez obzira na tadašnju reakciju ministra pravde Dušana Petrovića da se ona smijeni, njoj je izrečena samo opomena. I tadašnji v. d. vrhovnog državnog tužioca Slobodan Radovanović tražio je da se preispita rad tužilaca na pedmetu Ilarion, a koji su doprinijeli zastarijevanju – ali od toga nije bilo ništa.