Moj pogled s visinske visine na višinu Srbalja izbjeglica ili uteklica iz 90-ih, koji se nedostojni staniše pod crnogorskom kapom nebeskom (PETI DIO)

Za aktuelno.me

Piše: Miodrag Draga Blažo'a BAJKOVIĆ, iz Građanah – Riječka nahija – Cetinjski atar

O samom koncu ovoga štiva, slijedi jedna crtica iz mojega iskustva od lanjskoga avgusta.

Sporad nekih zdravstvenih smetnji obratim se liječnicima u Kliničkom centru Crne Gore, u Titogradu.

Međutijem, kako je glede mojega zdravlja bila sitnica u pitanju, i to brzo okončasmo, a ne bješe ničesove gužve u čekaonici, dežurna liječnica i ja nehotice pozborismo i mimo oficijelnoga dijela.

Nekako se obrnu priča i saznadoh da su ona i njezin suprug arivali sa Kosova – što drugo nako izbjeglice-uteklice.

Ni ona po rodu, niti njezin suprug po ognjištu, nikakve veze porijeklom ili krvno sa Crnom Gorom nemaju (totalno atipično i za sve naše krajeve tuđe prezime nose – odnekuđ iz tamo-njihove Srbije).

U jednom trenutku ova nevjesta, ozarena lica i uz ponos, skoro se degenčeći – mrtva ladna doslovice mi veli (citiram):

”Moj suprug zahvaljuje Bogu što nigde ništa crnogorsko u sebi nema.”

Poštovani čitaoci, molim – dozvolite mi da ovo potanko protumačim ili predočim na moj način:

Znači, njezin suprug fali Boga ili, blagodaran je Bogu – što niđe ništa u sebi nema od CRNOGORSKOGA NARODA i naše-ga/naših:

• SJAJNIH GENA;
• VELIČANSTVENE POVJESNICE;
• JEDINSTVENE TRADICIJE;
• IZUZETNIH MORALNIH NORMI (doduše, dosta višijeh tokom minulih vremena);
• NEVJEROVATNIH I ANTICI RAVNIH RATNIČKIH PRINCIPA (liše zastiđa koje učinjesmo spram Dubrovnika);
• DIVLJENA VRIJEDNE SLAVE;
• UNIKATNE PREKO TISUĆUIPOGODIŠNJE KULTURE;
• LIRSKI PONEŠENIH EMOCIJA;
• MEDITERANSKOGA TEMPERAMENTA (pa makar i grubljega);
• NEVIĐENOGA MENTALNOGA SKLOPA (i po pozitivnom i po, ruku na srce – neobjašnjivom ili, ako ‘oćemo – onom njegovom dijelu koji nam debelo odmaže, odnosno – koji nam pomaže da na svoju velju nacionalnu (tijem i ličnu) štetu činimo razne avetluke);
• POSEBNOSTI KOJOJ SU SE DO ODUŠEVLJENJA DIVILI BROJNI STRANI PUTOPISCI;
• KOLIJEVKE BROJNIH NAUČNIH, UMJETNIČKIH I SPORTSKIH SVJETSKI POZNATIH I PRIZNATIH VELIKANA (mogu se pojedinci od njih predstavljati kako im drago – svi su oni Crnogorci dukljanskoga i samo dukljanskoga porijekla);
• NAJLJEŠE NARODNE NOŠNJE NA SVIJETU BIJELOMU, …

i/ili (sve ukratko sadržano):

• NAŠE NAROČITOSTI – PO SVEMU I U SVEMU !!!

Znači, tako misli o narodu: kod kojega je tamo-on (njezin suprug), nesretnji rab – uteka’; koji mu je dadnuo utočište; đe su se ka’ famelja stanili; pozapošljava’ njih oboje supružnika; … i, ka’ što nas uči Sveto pismo i Kuran – ispružene punane ruke dočeka’.

Odnosno, tako misli o narodu koji je, spram samoga sebe nemilice postupa’ – da bi tamo-njih dvoje (i njima podobne) pomoga’ ili, naprosto – spasio!

Umjesto da se taj moralno ubogi izvanjac potavi i skala sa svojim karakternim osobinama, i pokaže elementarno poštovanje i obzir spram Crne Gore i ovdašnjega naroda, ako mu je već zahvalnost ka’ kategorija i civilizacijsko dostignuće izmakla tokom odrastanja u okviru kutnjega vaspitanja, on, očito – ne može mimo samoga sebe.

Nesoj ostaje nesoj!

Takvijema svoj obraz pod noge sućiti ”nije ništa novo” – a ni pečobrazan biti ”bogme, nije najnovije.”

Oprosti mi Sergej – što Ti stihove upotrijebih, i dio njih pretvorih!

Toj liječnici sam zanago kulturno očita’ kratku bukvicu, ili održa’ pridiku, tako da je, dok sam zborio, samo – ka’ junica klimala glavom, i pogleda svrnutoga u stranu – aminovala svakoju moju riječ.

Što vam ovijem upravo navedenijem primjerom šćah reć?

Crnogorci i Crnogorke, pripadnici svih naroda i vjera, starośedioci Crne Gore – viđite samo: koju bagru i šljam, kakvu ološ i pogan, kakve džukele i marvu smo čaktarom stimali, i puštili u sampas (da sama traži ispašu) po našoj nesretnjoj domovini?!

Poslije svega mi, crnogorski suludnjaci – dočekasmo da nam dobro najedno ”časno” uzvrću!

Zamislimo da se u jednom sveobuhvatnom višetomnom izdanju sakupe i objave sva uteklička: anticrnogorska rđava djela, pojedinačne izjave (i radnje), grupne organizovane namjere (i radnje), potajne rabote, …, ukratko – tamo-njihovo ukupno činjenje, koje nije bilo na polzu CRNOGORSTVA, i tijem vrijeđa Crnogorce i Crnogorke.

No, odavno je rečeno, ali nama ne dopire u pamet:

”Pomozi sirotu – za svoju sramotu!”

U mojoj režiji ova izreka zvuči ovako:

”Nariljaj sirotu i pomozi njezinu čojsku jadotu – za svoju vječnu sramotu!”

Suludnjaci vazda ostanu suludnjaci.

Ma nam, znate, nije po prvi put tokom naše povjesnice, koja se za nas Crnogorce – zaludu ponavlja.

P.S.

Ako su Srbalji izbjeglice-uteklice mislili da će im – sve ono sramno i sramotno što svojim: litijašenjem (podrškom OTIMANJU NAŠIH GROBOVA, BOŽJIH KUĆA I DOBARA KULTURE, koje izgradiše naši preci), anticrnogorskim glasanjem (GAŽENJEM CRNOGORSKE DRŽAVNOSTI) itd., učinješe protivu interesa Crne Gore, i nas njezinih postojbnika (kolektivno i/ili pojedinačno) – glatko proć, a da im niđe niko od nas, koje tijem njihovijem činjenjem tako nesojski ”zadužiše”, nikad ni slova jednoga jedinoga javno odbrusit (barem ovoliko) neće, no da ćemo mučat dok je svijeta i vijeka, i da im baš nimalo neće bit ni po prstu – grdno su se preškartali.

Zaradi svega ovđen napisanoga (i nenapisanoga), u svakojoj drugoj evropskoj državi, s ciljem naravne zaštite svojega nacionalnoga, davno i organizovano bi im se konkretne stvari izdogađale, odnosno – odlučno stalo na put.

Ovđen napisano je bila moja REAKCIJA na tamo-njihovu AKCIJU.

Svima kojijema moja REAKCIJA u ovom štivu nije bila baš po volji, ili im se nije nikako dopala, dajem prijedlog – da najprvo (barem pokušaju):

POTANKO SE POZABAVITI I ŠTO OBJEKTIVNIJE SAGLEDATI VASKOLIKU AKCIJU!!!