Kolona automobila od tunela „Vrmac“ pa do ulaska u kotorsko naselje Dobrota, subotom, kad je pazarni dan, još se učini dužom. Pogotovo u sezoni ali i kad je kiša ili je vjetrovito, pa je manje onih koji spas od ljetnje žege potraže na plažama ili bokeljskim pontama.
U takvoj atmosferi, kad do odredišta dolazite mic po mic, trgne vas žestoko razantan zvuk vatrogasne sirene koja vam kaže da se sklonite u stranu kako bi nesmetano mogli proć tamo đe žure, jer je svaki minut dragocjen.
-Eto, tako je to, posebno kad počne ljetnja sezona, kaže Maksim Mandić, komandir kotorske Službe zaštite i spašavanja. Mi smo tu za svakoga. Prosto kao na izvolte, što bi narod kazao, pa kad neko učini nešto opasno, izazove požar, ili se on dogodi usljed nekih drugih okolnosti, kad se izgube sve brojniji turisti po okolnim brdima i planinama, ili im se što dogodi, kad se desi saobraćajna nesreća, ili nekome zmija u kuću uđe, izgubi se pas ili mačka, oburda se kakva stijena, vjetar polomi stabla duž saobraćajnica ili stamenih objekata, zazvoni telefon u vatrogasnicu a mi bez čekanja požurimo spremni tamo đe treba. Narod je na nas navikao i mi mu prosto u ovom haosu i metežu, gužvama koje umaraju i prave probleme, dođemo kao pružena ruka spasa.
Na pitanje kako se jedna relativno mala služba, sobzirom na razuđenu opštinu, snalazi, posebno ljeti, kada je magistrala, jedina saobraćajnica kojom se može stići tamo đe treba, zagušena i ne može da primi ovako veliki broj automobila, Mandić odgovara da je njegova ekipa dobro obučena i da je još bolje opremljena. Možda i najbolje u Crnoj Gori, što je od posebne važnosti prilikom intervencija na terenu. Jer, kad imate dobru opremu, kaže on, i kada ste zaštićeni ličnom opremom, sigurni da vam se ne može dogoditi ništa nepredviđeno, ukoliko se pridržavate pravila koje ste usvojili na brojnim vježbama, onda ćete dati sve od sebe da odgovorite zadatku koji je složen i odgovoran.
Ne tako rijetko, posebno u novije vrijeme, veliki broj turista obilazi izletišta na okolnim brdima i planinama. I mada su planinske staze dobro obilježene a kretanje sigurno, ako ne skrećete mimo maršute, objašnjava Mandić, ima i onih koji vole malo na svoju ruku da osjete zov prirode. Ni sami svjesni koliko je to opasna avantura koja može i života da ih košta. A dovoljno je da noga samo malo sklizne, ili se u sumraku izgubite ne slijedeći obilježenu stazu i eto problema. To nam, izričit je kotorski komandir, baš stvara probleme. Kao primjer navodi današnji slučaj kad je jedan američki turista skrenuo sa staze koja vodi do tvrđave San Đovanija, poviše Kotora i pao s visine od skoro 10 m. Čim sto dobili dojavu o čemu se radi dvije naše ekipe pod punom opremu su krenule da ga pronađu i učine sve kako bi ga spasili. Na sreću, živ i zdrav je i za veliko čudo nema nikakvih povreda.
-Veliki je to napor, kaže Mandić. Kada se tako nešto dogodi morate da podignete smjene koje na posao dolaze tek u popodnevnim ili večernjim satima, kako bi bile pripravne u slučaju da zatreba intervencija na nekim drugim lokacijama. A to se po pravilu desi. Pa onda oni koji bi da odmore par sati, koliko im je ostalo do rabote, moraju da izgube dan. Ko im to može nadoknaditi? To zna sano onaj koji je u tom poslu.
Da je pratio pravila i ponašao se u duhu propisa i mape puta, jasno je da se Amerikancu ovo ne bi dogodilo. A onda ne bi ni mi morali da podižemo ljudstvo i upotrijebimo svu potrebnu mehanizaciju i opremu. Po tom pitanju nešto mora da se preduzme. Jer, izričit je Mandić, nije dobro da mi plaćamo cijenu zbog nečije obijesti i nepridržavanja pravila. Ali ne samo mi, već i opština iz čijih sredstava se finansiraju i ovakve akcije.
-Dakle, jasan je kotorski komandir Službe zaštite i spašavanja, mora država da donese zakon ili kakvu uredbu, da oni koji izazovu probleme ovakve ili slične vrste, zbog čijeg nemara ili nedovoljne odgovornosti, moraju da se angažuju brojni resursi, to moraju i da plate. Znate li vi, pita Mandić, u želji da objasni koliko sve to našu društvenu zajednicu košta, koliko treba izdvojiti da poleti helikopter i krene u potragu za izgubljenim turistima. U koordinaciji sa Službom zaštite, oni s neba a mi sa kopna, ili čak sa mora, sobzirom da imamo jedini u Crnoj Gori i jedinicu koja djeluje na vodi, krenemo u obilazak terena. To nekad zna da traje čitav dan, noć, ili čak više dana i noći.
-Činjenica je da smo najsretniji kad se operacija završi srećno i kad pronađemo ili spasimo život turistima. Ali smo isto tako ljuti što oni ne poštuju upozorenja, zbog čega dolazimo u situaciju da vrlo često intervenišemo, angažujući cjelokupni Službu, uključujući i Dobrovoljno društvo iz Perasta. To košta i to konačno mora neko da plati.
Ne mislim pritom na one koji su upali u kakav problem mimo sopstvene krivice. Samo za ove koji ne poštuju pravila, kategoričan je Mandić. Jer, kad se sve završi, od turista na njihovim jedinicama čujete HVALA. I tu se sve završava. Nema objašnjenja zašto nije išao obilježenim stazama. To je, kaže Mandić, izgleda naš a ne njihov problem.
Takođe je strašno kada vidimo da neko namjerno uništava informativne table upozorenja. A one često nekome mogu život da spase.
Bravo heroji Kotora i Crne Gore