Vučić protiv Putina

Sporazum koji je Vučić potpisao u Vašingtonu sa Kosovom izazvao je šok i čuđenje u Moskvi. Predsjednik Srbije se oglušio o ranije upozorenje Kremlja o negativnim posljedicama nekih pozicija koje nameću SAD. O detaljima posjete Vučića Vašingtonu Moskva je saznala tek naknadno. I što je najbitnije, po ocjeni Kremlja, potpisivanje u Vučićevom prisutstvu tačke o uzajamnom priznavanju Kosova i Izraela faktički legitimizuje nezavinost Kosova.

Sarkastični post portparolke ruskog Ministarstva vanjskih poslova Marije Zaharove o sjedenju Vučića pred Trampom na maloj stolici u pozi ispitanika bila je u stvari poruka Moskve Vučiću da se ne okreće prema SAD. Jer, ruski činovnici ništa ne rade na svoju ruku. Ali, tu poruku Vučić izgleda nije shvatio.

Beograd je iznenada otkazao dogovoreno učešće u vojnim vježbama sa Rusijom i Bjelorusijom, a u srpskim režimskim medijima je lansirana antiruska kampanja. Rusija je optužena da “finansira više od stotinu organizacija  i medija u Srbiji sa očitim i jedinstvenim ciljem – udaljiti Srbiju od EU i NATO”, da Rusija “gleda na Srbiju kao na svoju guberniju”. Moskvi je čak zaprijećeno “definitivnim zatvaranjem ruske baze u Nišu”.

Sve to nije ostalo nezapaženo u Moskvi, pa je nova ruska poruka Vučiću morala vjerovatno stići nekim tajnim kanalima. U svakom slučaju, 10. septembra ujutru Vučić je hitno pozvao Vladimira Putina i detaljno mu ispričao o posjetama Vašingtonu i Briselu. Pokušao je da uvjeri ruskog predsjednika da će Srbija “štititi vojnu neutralnost” i da će “ostati istinski i korektan partner Rusije”.

Putinu je međutim, bilo važnije šta Vučić namjerava da učini sa Kosovom pa je stavio do znanja da bilo koju odluku o Kosovu mora utvrditi Savjet bezbjednosti gdje Rusija ima pravo veta.

Nakon tog telefonskog razgovora Vučić se hvalisao da mu se Putin izvinio zbog posta Zaharove. Iznošenje toga u javnost moraće skupo da košta Vučića jer ruski predsjednik teško oprašta bilo kome ono što makar izdaleka liči na njegovo javno ponižavanje.

Iz svega toga slijedi nekoliko logičnih zaključaka.

Prvo, Vučićev pokušaj da zaigra na kartu Trampa može da bude njegova strateška greška. Vučić je već naljutio EU, Kinu, Tursku, arapski svijet i što je najgore po njega – Rusiju.

Drugo, Moskva je očigledno već stavila Vučića na crnu listu kao što je svojevremeno nekadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića kada se on dogovorio sa Briselom iza leđa Rusiji. Tadića nije spasilo ni to što je prodao Rusiji pola NIS-a po bagatelnoj cijeni.

Treće, razmjena kurtoaznih poruka sa Moskvom ne treba da zavarava. Moskva ne oprašta strateške prevare, naročito ne onima koji se kunu u bratstvo.

Četvrto, za sljedbenike i obožavaoce Vučića u regionu pa i u Crnoj Gori predstoji težak izbor: ili Vučić i Srbija ili Putin i Rusija.

R.A.