Prosrpski stav Donalda Trampa dozvoljava da se nasluti šta bi moglo da očekuje Zapadni Balkan u slučaju da pobijedi na izborima. Linija Kamale Haris je nejasna – piše Aleksander Rotert u gostujućem članku za DW.
Najstariji sin Donalda Trampa, Don Džunior, sastao se 23. septembra 2024. na večeri u Beogradu sa srpskim poslovnim ljudima kako bi istražio mogućnosti ulaganja u Srbiji.
Trampovi raznovrsni kontakti sa srpskim preduzetnicima i predstavnicima vlasti datiraju još od 2013. Tadašnji srpski premijer Ivica Dačić objavio je da se Tramp zanima za jedan građevinski projekat. Riječ je o nekadašnjem Generalštabu JNA, koji je 1999. teško oštećen tokom napada NATO.
Iako su tadašnji pregovori propali, ponovo su oživljeni u maju 2024. kada je Trampov zet Džared Kušner, uz posredovanje bivšeg američkog ambasadora u Berlinu Ričarda Grenela, postigao dogovor. Ugovor vrijedan vjerovatno više milijardi dolara uključuje zakup kompleksa na 99 godina.
Grenel, koji se u slučaju Trampove pobjede smatra kandidatom za ministra spoljnih poslova, u Berlinu je važio kao najnepopularniji američki ambasador u posljeratnom periodu.
Grenel i pokušaj razmjene teritorija 2020.
Kao Trampov specijalni izaslanik za Balkan, Grenel je 2020. povlačio poteze koji su doveli do pada kosovskog premijera Aljbina Kurtija jer je stajao na putu jednom dogovoru. Navodno se radilo o razmjeni teritorija između Srbije i Kosova po etničkim kriterijumima. U junu 2020. tadašnji predsjednik Kosova Hašim Tači i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić trebalo je da se sastanu sa Trampom u Bijeloj kući kako bi potpisali sporazum.
Prema izvještajima, plan je predviđao da četiri opštine s većinskim srpskim stanovništvom na sjeveru Kosova budu pripojene Srbiji, dok bi Preševska dolina u južnoj Srbiji, naseljena većinom Albancima, postala dio Kosova.
Takva teritorijalna razmjena mogla je izazvati domino-efekat, budući da zemlje Zapadnog Balkana, uprkos ratovima 1990-ih, imaju multietničko stanovništvo.
Vođa bosanskih Srba Milorad Dodik tada je zaprijetio da će u tom slučaju pripojiti Srbiji većinski srpski entitet Bosne i Hercegovine, Republiku Srpsku – što je moglo dovesti do novog rata na Balkanu. Etnički motivisane promjene granica nose ogroman konfliktni potencijal.
Optužnica kosovskog Specijalnog suda protiv bivšeg kosovskog predsjednika Hašima Tačija poremijetila je Trampov plan. Tači se dobrovoljno predao sudu.
Grenelovu popularnost u Srbiji potvrđuje izjava srpskog ambasadora u Vašingtonu Marka Đurića, koji je za njega rekao da je “bez sumnje prijatelj Srbije”. Predsjednik Vučić mu je 2023. uručio najviši srpski orden za zasluge: “Mislim da je on jedan od rijetkih Amerikanaca koji imaju uravnotežen pristup prema Kosovu.”
Kritika na račun Bajdenove politike prema Srbiji i savjeti Kamali Haris
Trampov prosrpski stav dozvoljava da se nasluti šta bi moglo da očekuje Zapadni Balkanako on pobijedi na izborima.
Linija sadašnje potpredsjednice i demokratske predsjedničke kandidatkinje Kamale Haris po ovom pitanju zasad je nejasna. Međutim, s obzirom na njeno porijeklo i spoljnopolitičke stavove, mogu se donijeti neki zaključci.
S jedne strane, s obzirom na svoje multietničko porijeklo, malo je vjerovatno da bi Haris podržavala srpske ili neke druge nacionaliste. Osim toga, poznata je po svojoj proukrajinskoj orijentaciji.
Možda ju je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski već upozorio na navodne planove Moskve da pomoću odanih velikosrpskih nacionalista destabilizuje Balkan, odnosno tamo otvori frontove. Bliski odnosi između Beograda i Moskve mogli bi navesti Harisovu na promjenu kursa.
Edvard Džozef sa Univerziteta Džons Hopkins nedavno je kritikovao “politiku smirivanja” predsjednika Džozefa Bajdena prema Srbiji. Vučić je, prema njegovim riječima, sve više usmjeravao Beograd prema istoku, te ne postoji nikakav razlog zašto bi Haris, ako postane predsjednica, nastavila takvu promašenu politiku.
Bivši američki diplomata Šon Berns iznio je sličan stav uz preporuku: “Moramo biti oštriji prema Srbiji jer se ona i dalje neprijateljski odnosi prema Kosovu.”
Danijel Server, veteran diplomatije koji je radio s Ričardom Holbrukom, takozvanim arhitektom Dejtonskog mirovnog sporazuma, opisao je Bajdenovu politiku na Balkanu kao “diplomatiju fantazije”. On smatra da nema veze sa stvarnošću da se upravo Vučić – koji je 1990-ih bio ministar propagande srpskog predsjednika i “Balkanskog krvnika” Slobodana Miloševića – napravi sidrom stabilnosti.
Sumnje u američku politiku izazivaju već česte posjete Vučićevog bliskog saradnika, potpredsjednika vlade Aleksandra Vulina, Rusiji, gdje je nedavno lično uvjeravao predsjednika Vladimira Putina da je “Srbija strateški partner i saveznik Rusije”.
Trampova pobjeda – zastrašujuće za Ukrajinu, Bosnu, Kosovo i Crnu Goru
Aktivnosti Trampovog okruženja u Beogradu pokazale su da će u slučaju njegove ponovne pobjede na izborima, u prvom planu politike SAD prema Zapadnom Balkanu biti – ekonomski ciljevi.
Osim toga, Trampu će dobro doći to što predsjednik Srbije ima izuzetne odnose s Putinom.
To je zastrašujuće za Ukrajinu, Bosnu, Kosovo i Crnu Goru.
Jer, iako su BiH i Kosovo, dve države s većinskim muslimanskim stanovništvom, izrazito proamerički i prozapadno nastrojene, u slučaju Trampove ponovne pobjede ne mogu automatski računati na zaštitu SAD od srpskih ekspanzionističkih težnji. Naime, u prošlosti je ovaj republikanac jasno pokazao da napušta saveznike ako to odgovara njegovoj računici.
U decembru 2018. je najavio povlačenje većine američkih vojnika iz Sirije, izdajući na taj način Kurde koji su podnijeli najveći teret kopnenog rata protiv Islamske države. Ova izdaja saveznika navela je ministra odbrane Džejmsa Matisa da podnese ostavku.
250 Džavelina za Kosovo – za svaki slučaj
Prije neuspjelog Grenelovog dogovora o razmeni teritorija između Kosova i Srbije, Tramp je već prijetio kosovskom premijeru Kurtiju povlačenjem američkih trupa iz bivše srpske pokrajine, što se smatra životnim osiguranjem.
A da li Kfor, bez SAD, može garantovati sigurnost Kosova, u najmanju ruku je upitno. Čini se da je za taj slučaj Bajdenova administracija preduzela bar jednu mjeru predostrožnosti: SAD su Kosovu isporučile 250 protivtenkovskih raketa “Džavelin”, poznatih iz rata u Ukrajini. A Turska je dostavila jednako efikasne dronove “Bajraktar”. Bez tih oružanih sistema, Ukrajina vjerovatno više ne bi postojala kao samostalna država.
Inače, Kosovo nema borbene tenkove, za razliku od vojske Srbije koja ima više od 250 komada. Dakle, broj isporučenih “Džavelina” nije slučajno odabran.