Zloglasne bijele kapuljače i zapaljeni krstovi sijali su strah širom Amerike. Kako se pokret tajne terorističke organizacije bijelih rasista sa najviše pristalica u istoriji Amerike u svom novom ruhu raspao kao kula od karata?
Istraga komiteta Senata SAD iz 1981. godine povodom jedne pronađene zakletve smatra se prvim dokazom postojanja Kju-kluks-klana, tajne terorističke organizacije bijelih rasista koji su smatrali da je nasilje jedini mogući odgovor na korumpiranost nove vlade koje su nakon rata jugu nametnule sjeverne države. U početku je klan zaista bio organizovani pokret otpora protiv sjevernjačkih pobjednika, ali je svoju istoriju neslavno završio kao oružje mržnje, sadizma i pohlepe, piše N1.
Osnivač pokreta bio je general Natan Bedford Forest koji je po svom uvjerenju utemeljio gerilski pokret, usmjeren ne samo protiv „nesposobne“ vlasti, već i protiv crnaca.
Forest se u ratu iskazao kao vični ratnik koga su se plašili vojnici na obje strane, a prije rata se obogatio trgovinom robljem, kupivši plantažu sa puno robova. Spekulisalo se da je učestvovao u masakru kod Fort Piloua, gdje su uglavnom zarobljeni crnci mučki ubijeni. Afroamerikanci u predstavničkim tijelima? Za Foresta to nije bila opcija.
Na sudu nije priznao da je vođa pokreta, ali su se jasno nazirali obrisi tajnog društva, koji su pravdani time da su crnci silovali njihove žene, da su noću protestovali, da je vladala opšta ugroženost. Jasno je da je u biti pokreta bila sila. Mračno vrijeme iznjedrilo je jednako mračan pokret Kju kluks klan, svojevrsnu organizaciju demokrata koji su mrzjeli crnce, republikance i sjevernjake. Kada je komandant oružanih snaga Sjevera general Grant postao predsjednik, svaka kontrola nad republikancima u Kongresu postala je nemoguća, pa se u takvim uslovima pojavio pokret otpora sastavljen od ratnih veterana.
Grčka i škotska etimologija za novu razornu silu mraka
U mjestu Pulaski u Tenesiju 1865. godine šestorica mladića su osnovala tajno društvo čiji su članovi nosili kapuljače sa prorezima za oči i dali mu ime Kju-kluks-klan, po grčkoj riječi kuklos koja označava kružok ili krug, i škotske reči klan koja sugeriše na bratsku povezanost. U početku su klanovci samo zastrašivali crnce i koristili njihovo sujeverje predstavljajući se kao duhovi poginulih vojnika konfederacije, ali je Forest iz šale izvukao pouke za praksu.
Za samo tri godine pod bijelim kapuljačama jahalo je 550.000 klanovaca, Bijele braće ili Vitezova bijele kamelije.
Klan nije imao organizaciju, i „robinhudovstvo“ se ubrzo pretvorilo u bande koje su terorisale lokalno stanovništvo. Svako je mogao da stavi kukuljicu i sakrije se iza ove organizacije. Broj ubistava između 1868. godine i 1872. nemoguće je utvrditi. Lične osvete, ratovi crnačkih milicija i vojnih veterana, sve je išlo na račun jednog jedinog klana.
Razlog ovog širokog i masovnog ubijanja bio je samo jedan, vraćanje crnaca na dno društvene ljestvice.
Kontrola i organizacija
Iako Forest nikada nije imao potpunu kontrolu, klan je proglašen za zvaničnu južnjačku armiju. Cio američki jug nazvan je Nevidljivom imperijom, dok su i članovi klana imali svoje pseudonime u zavisnosti od stepena u nomenklaturi, od čarobnjaka, do velikog zmaja, titana, furija…
Zločini nisu mogli da se kontrolišu, i kada su odstupali od određenih normala, djelovi grupa pravdali su ih diverzijama crnaca koji su navodno željeli da pokret diskriminišu. Savršene, okrutne i održive laži. Kada je Forest sa svojim kružokom napustio organizaciju zločini su postajali sve brutalniji, pa su se tada i promijenili pseudonimi bratstva, i simbolično. Sjenke smrti, krvavi mjesec, crna noć, šuplja lobanja.
Kao bivši vojnik, predsjednik Grant se odlučno suprotstavio gerilskom pokretu donijevši akt koji je davao pravo federalnoj državi da vodi i nadgleda izbore u južnim državama. Umjereni jug se tome radovao, jer im je bilo dosta anarhije, čak i od organizacije koja je nominalno zastupala njihove interese. Do kompromisa demokrata i republikanaca došlo je 1877. godine – prvi su dobili pravo da vladaju jugom u ime nadmoćnosti bjelaca, a drugi da vladaju sjeverom u ime biznisa.
Ipak, u mašti južnjaka klan je zaživio kao mitska viteška organizacija koja se bori za pravdu. Godine 1915. kada se pojavio Grifitov film „Rađanje nacije“ jedan rasista je osjetio da se priprema reakcija protiv rastućeh uticaja „obojenih“, katolika i Jevreja. Kormilo Kju-kluks-klana preuzeo je Džozef Simons koji se sa petnaestoricom sljedbenika 1915. godine popeo na Kamenitu planinu u blizini Atlante i zapalio veliki krst pored oltara na kojem je ležala američka zastava.
Simons nije bio pretjerano učinkovit kao vođa, a njegov najveći „uspjeh“ je kapitalisanje na poznanstvu sa Edvardom Jangom Klarkom i njegovom ljubavnicom Elizabetom Tajler koji su preko svoj Južnjačkog izdavačkog udruženja počeli da šire vrlo uspješnu propagandu. Novac je počeo da se sliva kao rijeka, a 1924. godine članstvo je brojalo četiri miliona ljudi. Mali gradovi američkog juga i zapada bili su oduševljeni, kao i ruralne oblasti sjevera.
Pokret sa najviše pristalica u istoriji Amerike i novi Kju kluks klan
Ni jedan drugi društveni pokret u Americi, osim možda Društva za zaštitu Amerike iz 19. vijeka nije imao toliko pristalica. Romantičarski besmisao postao je moćna politička sila, na sjenci prvobitnog Kju-kluks-klana koji je ugrožava isključivo korumpirane vlasti juga, ovaj drugi je ugrožavao kompletan demokratski poredak.
Pod vođstvom teksaškog zubara Veslija Evansa koji je preuzeo dizgine u svoje ruke, ovaj klan je postao centar političke moći unutar demokratske južnjačke stranke. Njegovi članovi ušli su u Senat, a veliki zmaj države Indijana Dejvid Stivenson želio je da postane predsjednik SAD.
Završetak Prvog svjetskog rata doveo je do talasa reakcije usmjerenog protiv neprijateljski nastrojene Evrope, i do američkog odbijanja Lige nacija. Privredni bum koji je tada buktao u velikim gradovima zaobišao je one male, pa ne čudi što su u njima seljaci farmeri idejni spas nacije pronalazili u Kju-kluks-klanu, kao novoj vrsti rođenja nacije, jednake za sve.
Moć koju je grupa dala pojedincu postala je čista kompenzacija za njegove frustracije, kako je izjavio Vilbur Keš, jedan od eminentnih analitičara južnjačkog mentaliteta.
Pored mnogobrojnih simbolika, klan je uveo i svoj kalendar, a svojom apsurdnošću privlačio je neobrazovane i osobe sa smetnjama u razvoju, a za one umjerene inteligentne ponudio je tajnovitost i misteriju, ceremonije inicijacije u kojima se palio krst. Sve navedeno je ljude uplašilo i usadilo im strahopoštovanje. Meta novog klana bili su sada ne samo crnci i republikanci, već i Jevreji, katolici, radikali.
Kula od karata i interesno članstvo
Tehnička profinjenost novog klana nije ga spriječila da se bavim istim aktivnostima, proganjanjem i linčom crnaca, a članarina od deset dolara davala je to pravo svakoj izvitoperenoj osobi. Od 1920. do 1922. u Džordžiji je zabilježeno 135 slučajeva linča.
Kao i drugi pokreti u Americi, i ovome je vrhunac bio i kraj. Eksponiranje, bahatost, arogancija. Prvo je Stivenost nakon optužbi za silovanje osuđen za ubistvo trećeg stepena na doživotnu robiju, a dokazi o nemoralnosti uzdrmali su konzervativno članstvo. Počele su unutrašnje bitke, borbe za podjelu plijena, a u Teksasu su čak formirane i koalicije neprijatelja klana. Na sve navedeno Stivenson je da bi sebe spasio počeo da otkriva detalje o organizaciji, korupciji, a na osnovu tih iskaza mnogo ljudi je uhapšeno. Kada je Stivenson 1927. godine svjedočio protiv svoje braće, klan je imao samo 350.000 članova. Članstvo je, dakle, oduvijek bilo tu samo kada se dijeli uspjeh i novac, a kada toga nema ruši se kao kula od karata.
Prije pada klana u Americi su formirane i neke fašističke organizacije čija su vođstva brzo podnijela ostavke nakon uspjeha Amerike u Drugom svjetskom ratu, kako ne bi izazvali podozrenje svojih sugrađana.
Godine 1944. Ministarstvo finansija SAD je opteretilo klan sa oko pola miliona dolara retroaktivnog poreza. Kraj je bio blizu, a Drugi svjetski rat je bio posljednji ekser u kovčeg pokretu koji je nastao na šovinističkoj mržnji i nesređenim političkim prilikama.
Ni treća reinkarnacija pokreta nije dugo trajala. Klan je imao nekog uspjeha u Džordžiji gdje su se 1945. ponovo palili krstovi, međutim povezanost klana sa nacističkim grupama kao i antijevrejstvo osudile su ga na ponovnu propast.
Odluka Vrhovnog suda SAD da se ukine rasna segregacija u školama na jugu dovela je do ponovne pojave klana, čiji su članovi sada bili u automobilima sa puškama na sjedištima. Sve se ovo dešavalo u ne tako davnoj prošlosti, pedesetih godina, pa ne čudi što mnogi ljudi vjeruju da na dubokom jugu i dan danas žive obrisi ovog klana.
Klan je sporadično nastavio da bude aktivan i nakon pedesetih. Bombaški napadi na crnce 1964, ubistvo radnika na maršu Martina Lutera Kinga, i dr.
Klan odavno više nije tajno društvo, svi njegovi članovi su poznati Vašingtonu, a većina je još tokom devedesetih potkupljena i radila je za FBI.
Većina interakcija Kju-kluks-klana nastavila je da opada 2023. godine, zajedno sa naporima određenih frakcija da se ribrendiraju i ponovo osmisle. Od 11 aktivnih grupa, samo osam je nastavilo sa radom. Primjetno je da su neke uspavane ćelije ponovo aktivirale svoje prisustvo 2023. godine, ali uprkos tome ukupan broj aktivnih grupa ostao je u nivou sa kontinuiranim padom, uz postojanje ukupno deset aktivnih grupa.