Marinović: Jedan od ključnih zadataka CEP-a jeste da zaustavi dalju asimilaciju Crnogoraca

Jedan od ključnih zadataka CEP-a jeste da zaustavi dalju asimilaciju Crnogoraca, koji su u Srbiji spali na 10.000 od nekadašnjih 140.000, a u Crnoj Gori sa 90 odsto na 40odsto Crnogoraca i vrati crnogorcima nezakonito oduzeta nacionalna, vjerska, jezička i kulturna prava, poručio je nosioc liste CEP-a na izborima u Podgorici Boris Marinović.

Obraćanje Marinovića prenosimo u cjelosti:

Znamo da se asimilacija radi planski, sa najviših političkih adresa u Srbiji, a traje duže od dva vijeka. Planiranje počinje još Ilija Garašanin, koji svojim Načertanijem od 1948 daje instrukcije kako da se briše crnogorska posebnost tvrdnjom da su Crnogorci Srbi, da bi se Srbija proširila na teritoriju Crnu Goru. A plan se sprovodi čitavo vrijeme trajanja dinastije Obrenović i Karađorđević, koji neprestano šalju svoje ljude, specijalno obučene za falsifikovanje crnogorske istorije, kao što su Sima Milutinović Sarajlija, Milorad Medaković, Milan Pioćanac, i brojni drugi.

U duhu te strategije i kneginja Darinka Obrenović daje uputstvo Milanu Piroćancu sledeće sadržine:

’’Srbija da pribavi iz CG što veći broj mladića iz najuglednijih familija, da im se daju stipendije da se školuju u Beogradu. Oni moraju biti naročito vaspitani da budu protiv CG, da rade za Srbiju i njenu dinastiju, naročito kad se budu vratili u svoju domovinu. Treba od njih stvoriti političke janjičare, da zakolju i svoju rođenu majku.’’ ( Srbija i oslobodilački pokreti, SANU, BG 1983, 538)

Istim putem kreće i vođa Radikala Nikola Pašić koji naređuje: ’’Sve nama naklonjene Crnogorce prihvatiti bolje nego prave Srbe. Najbolji su nam poreznici, policioti,žandari i panduri. Daj im da vladaju kobajagi, bivaće veći Srbi i od Srba. Ne davati im jedino vlast nad prostim narodom, nikako nad državom. A što je najvažnije, u njihovu bednu karadagliju ne ulagati ni dinara, da ne bi gologuznici to više snovali o crnogorskom raju’’.

I u takvoj atmosferi, nakon završenog I svjetskog rata, pod prijetnjom Srbijanskih bajoneta i domaćih izdajnika, Potpredsjednik Podgoričke skupštine Savo Fatić je kazao:

’’Ja vas molim gospoda da stavimo na stranu istoriju Crne Gore. Što se tiče njene političke istorije, ja je dijelim na do juče i od juče. Mi više nijesmo Crnogorci nego Srbi’’.

Iz navedenog nesrećnog iskustva Crne Gore je Jozef Gebels, Hitlerov ministar propagande izvukao ispravan zaključak: ’’Oduzmite narodu istoriju, i u prvoj generaciji će postati kao rulja, a u drugoj generaciji ćete moći sa njima da upravljate kao sa stokom’’

Zar danas tako ne upravlja Vučić sa marionetskim Podgoričkim režimom.

Upravo tako se Crnogorcima svih vjera i obraćao pop njihove crkve Amfilohije, koji je govorio da je Crna Gora fildžan država a Crnogorci Đilasova kopilad, dok je pozivao da se muslimani pobiju jer, govorio je ’’ iako je to strašno, još je strašnija duhovna smrt koju siju oko sebe ti lažni ljudi sa lažnom vjerom’’.

Naglašavam da su se ove genocidne poruke širile još dok je na vlasti bila, uslovno rečeno, procrnogorska građanska vlast, koja je očiukala sa ovim popom, i čije je pravosuđe ovaj šovinizam krstilo kao slobodu izražavanja.

Tako smo došli do toga da su tzv procrnogorske građanske partije dok su bile na vlasti uspjele da izgrade i zaokruže sve nacionalne i vjerske identitete, osim Crnogorskog, koji se jedini osporava u punom obimu.

Danas, te tzv procrnogorske građanske liste obećavaju da će riješiti pitanje fekalne kanalizacije i kolektora u Podgorici.

Neće. To vam garantujem, jer se svi sjećamo kako je karikaturalni Dritan Abazović doveo babu na magarcu, koja je spriječila Crnogorsku vojsku da vježba na Sinjajevini, što je najveća uvreda za crnogorsku vojsku od kad postoji. Ko nam danas garantuje da neki novi Dritan iz Zete neće dovesti neku babu koja će spriječiti takve neodlučne i bezube partije da riješe fekalne probleme Podgorice i izmjeste kolekter iz nje.

Danas, na političkoj sceni CG imamo jedne, tzv procrnogorske građanske partije koje nemaju hrabrosti ni znanja da riješe Crnogorsko nacionalno i vjersko pitanje, čak ni da ga pomenu.

Druge, prosrpske građanske partije koje su direktno potkupljene od zvaničnog Beograda ( lideri ili njihova braća), koji sve rade da CG nestane sa svjetske karte država, i Treće, ucijenjene političke partije, čiji su lideri voljeli da izvode gej spektakle po Beogradu, što je BIA vješto iskoristila da ih danas drži na kratkom povocu, i čiji je zadatak da se lažno predstavljaju kao Crnogorci, a da rade protiv njih.

Zato je Podgorici i CG potrebna jaka ideološka partija sa jasno profilisanim programom kao CEP, koja neće dozvoliti raznim nedobronamjernim i korumpiranim dritanima da rade što što im je volja, a da država nema snage da im stane na put.

Podgorici i Crnoj Gori je potrebna CEP kao brana daljoj denacionalizaciji Crnogoraca.

Mi Crnogorci više ne želimo da se u Podgorici kliče ’’nož,žica Podgorica’’ već da se u koncertnim dvoranama sluša ODA RADOSTI, a da naša djeca, umjesto šunda i kiča koji im sadašnja vlast nudi, slušaju muziku koja je u ravni sa onom koju smo mi slušali: LED CEPELIN, DŽIM MORISON, BITLISI, BJELO DUGME, KEMAL MONTENO…

Naš cilj je da u centru Podgorice izgradimo Crnogorsku sabornu crkvu takvih perfomansi da u njoj mogu da se izvode koncerti klasične muzike, kao u drugim katedralama i crkvama svjetskih metropola koje se sve nalaze u centru grada i koje predstavljaju glavni vjerski i kulturni doživljaj za sve posjetioce.

Crkvu koja će emitovati duhovnost, ljubav i mir, sve suprotno SPC koja neprestano poziva na rat i mržnju.
Naš cilj je i da izgradimo zgradu za Crnogorske nacionalne institucije koje su sada u podstanarskom odnosu u CG, i to za Maticu crnogorsku, PEN Centar, Fondaciju Sveti Petar Cetinjski, Dukljansku akademiju nauka i umjetnosti i dr.

Naš cilj je besplatna legalizacija objekata izgrađenih od sopstvenih sredstava dobrih domaćina, izgradnja Gradske bolnice, odlučno izmještanje kolektora i sprečavanje širenja zaraze i smrada koji se izliva i truje rijeku Moraču po sred Podgorice.

Da bi ostvarili ove ciljeve, Crnogorci ne smiju ’’sebe zatvoriti u tuđina’’, kako reče pjesnik, i moraju znati SENEKINU misao da ’’ NEMA NEČASNIJEG ROPSTVA OD DOBROVOLJNOG ROPSTVA’’

Crnogorci moraju znati da će svojim glasom staviti Crnogorce ili za stolom, ili na meniju, tj na jelovniku za druge nacije koje će biti za stolom, i koje žele da rasparčaju Crnu Goru.