Piše: Milutin L. Cerović
Plaćanje pripadnika jednog naroda da postanu deo drugog, datira još od poznatog Vase Pelagića, narodnog lekara naturščika.
On je za njegovog vakta, tražio donatore i novce za asimilaciju drugih naroda i etničkih grupa u Srbe.
Naime, kupovina ljudskih duša ima svoji istoriju daleko u prošlosti.
Danas je taj posao veoma razrađen u regionu, i ta vrsta trgovine prosto buja, pre svega u Crnoj Gori.
Trgovina nacijom u toj državi probila je sve rekorde.
Za veletrgovinu narodima određena je jedna lažna pravoslavna crkva koja se umesto vere, bavi isključivo kupovinom i javnom asimilacijom tuđih naroda i narodnosti.
Na aukciji se pokazalo, da najvišu otkupnu cenu postižu izvesni Crnogorci koji se decenijama nude da budu Srbi umesto Srba.
Trgovina se nekada veoma uspešno odvijala u samoj otkupnoj stanici u komšiliku.
Međutim, danas se kupoprodaja Crnogoraca odvija direktno na domaćem crnogorskom krševitom terenu.
Interesantno na ovu temu je to, što niko neće da kupi i plati nekog Finca, Nemca, Španca, Italijana i Kineza da bude Srbin.
Ali, Crnogorci su izleda tolika nedoder roba, koja kupcu jedino paše i odgovara.
Kupac Crnogoraca uopšte nije naivan, jer on gleda dugoročno.
On ceni da ako kupi dovoljan broj Crnogoraca, stiče vlasništvo nad velikom nekretninom punom stenja, kamenja, morskih dobara, obala i dokova.
Zbilja, ovo je unikatan svetski primer, gde se trgovinom ljudskim dušama stiče pravo na tuđu državu, teritoriju i samu istoriju te države.
Kažu neki romantični naivci, da se novcem ne može kupiti sve.
Može, može, nego je u pitanju samo prigodna odgovarajuća kupoprodajna cena nekoga i nečega.
Naravoučenije i napomena:
Roba se prodaje sa greškom.
Dakle, kupac nema pravo na garanciju, roba se prodaje po sistemu – kupljeno u viđenom stanju.