Piše: Alen Jazić
Ekonomska statistika može biti jako varljiv pojam. Na svojoj koži to najčešće osjete balkanski narodi. Uprkos decenijskom snažnom iseljavanju stanovništva, nađe se prostora da se političari hvale nekim ekonomskim pokazateljima, dok druge vješto prešućuju. U Grčkoj vođa konzervativne stranke Nova demokratija, kao šef Vlade, hvali se ekonomskim rastom koji je viši od evropskog prosjeka. Istovremeno su Statistički ured Evropske unije (Eurostat) i Državni ured za statistiku Grčke (Elstat) ovu zemlju zvanično proglasili drugom najsiromašnijom u EU.
U državama nastalim raspadom Jugoslavije ne manjka sličnih (samo)hvalisanja. Isti rezultat kao Grčka trenutno imala je i Hrvatska, ali u trećem kvartalu prošle godine. Imala je najveći rast BDP-a, a slijedili su je Kipar i Rumunija. Naravno, ni hrvatski premijer nije bježao od samohvale za taj podatak. Neuporedivo više se hvale premijeri (a ima ih 13, po jedan entitetski, u Distriktu Brčko te 10 kantonalnih) u Bosni i Hercegovini. No, rekorder je predsjednik Srbije koji je svoju državu nazvao „ekonomskim tigrom“.
A stanje je zapravo ovakvo: BDP u navedenim zemljama raste jer su osnovice obračuna jako niske. Rast od 3-4 posto nije isti odnos novca na Balkanu i u Njemačkoj. Sve do sada navedene zemlje se bore da pobjegnu sa evropskog dna. Najviše je po tom, od bivših jugoslovenskih republika, a danas samostalnih država, pitanju učinila Slovenija, pa Hrvatska. One svoj ekonomski rast nakon tranzicije od industrijaliziranih centara do razvoja turizma, prerađivačkog sektora i IT industrije baziraju na institucionalnom djelovanju. Ekonomski stručnjaci sa Sveučilišta u Rijeci su naučnim radom „Institucije kao determinanta ekonomskog rasta“ dokazali da ekonomija i privreda prate institucionalnu sigurnost.
Ekonomska pitanja podređena politici
Ostale zemlje Balkana kaskaju. U Srbiji kao centralno pozicioniranoj zemlji su institucije podređene vođi – jednom čovjeku koji donosi odluke. U okolne zemlje, gdje širi svoj uticaj, nameće identičan model vladanja i donošenja odluka. U Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Kosovu i Sjevernoj Makedoniji su ekonomska pitanja podređena politici.
Ukupno 58 milijardi eura je prošlogodišnji bruto domaći proizvod Srbije, koji je po podacima Republičkog zavoda za statistiku u prvoj polovini tekuće godine rastao za četiri posto. Kada se tih 58 milijardi podijeli na 6,6 miliona stanovnika Srbije dobije se 8.787 eura BDP-a po glavi stanovnika. Javni dug zemlje je prema podacima Uprave za javni dug na kraju jula iznosio 38,2 milijardi eura ili 50,3 posto BDP-a. U prosjeku je svaki građanin Srbije dužan 5.787 eura. Stopa inflacije posmatrana na mjesečnom nivou je u februaru bila 6,4 posto, u maju 4,5 posto, a u julu 4,3 posto. Dakle, privredni rast je manji od stope inflacije.
U Hrvatskoj je na kraju prošle godine BDP iznosio 76,47 milijardi eura, sa 3,3 posto povećanja u drugom kvartalu tekuće godine. BDP iznosi 19.836 eura po svakom od 3,85 miliona stanovnika ove države. No, iznos zaduženja je srazmjerno veliki. Po podacima Hrvatske narodne banke, na kraju prvog tromjesečja je javni dug Hrvatske iznosio 49,5 milijardi eura ili 63,3 posto godišnjeg BDP-a. Stanovnik Hrvatske je prosječno dužan 12.857 eura. Inflacija je u prvoj polovini godine u prosjeku iznosila 3,6 posto u odnosu na prošlu godinu.
Jedni imaju probleme s likvidnošću, a drugi s deficitom
„Vlasti u Hrvatskoj i Srbiji, slično svojim grčkim kolegama i mnogim drugim političarima, uglavnom nekritički glorifikuju stanje u svojim ekonomijama. Dijelom kombinacijom formalno tačnih, ali namjerno iskarikiranih i tendenciozno prikazanih statističkih podataka, a dijelom potpunim neistinama“, mišljenja je ekonomski stručnjak Igor Gavran.
Smatra da se ozbiljnom ekonomskom analizom može pokazati kako je Srbija „bolja“ jedino od katastrofalno siromašnih susjednih i sličnih država, a daleko gora i od najgorih članica EU, dok je Hrvatska u sličnoj poziciji samo u okviru Unije.
„Ono što je jako loše za ekonomiju predstavlja se jako dobrim – u Hrvatskoj se svaka turistička sezona slavi, a realno je tragedija ove države da je najveći dio industrije nestao ili je u lošem stanju, te da praktično potpuno ovisi o turizmu koji ne može biti oslonac ozbiljne razvijene ekonomije i generator ekonomskog razvoja. U Srbiji se opet najviše promoviše izgradnja puteva i strana ulaganja, a prikrivaju enormna zaduženja i nenormalne povlastice stranim ulagačima od kojih mnogi nakon što iscrpe navedeno praktično nestanu i ostave prazne hale i otpuštene radnike“, naglašava Gavran.
U Bosni i Hercegovini je BDP na kraju prošle godine iznosio 25,45 milijardi eura uz realni rast od 2,2 posto na godišnjem nivou. Ako procjene govore da u zemlji trenutno živi 2,75 miliona stanovnika, onda je BDP po glavi stanovnika 9.254 eura. Centralna banka BiH očekuje godišnji rast realnog BDP-a od 2,6 posto za tekuću godinu, uz najmanju stopu inflacije u regiji – dva posto. Ova zemlja je najmanje zadužena u regionu. Javni dug kao zbir vanjskog i unutrašnjeg duga je 13 milijardi konvertibilnih maraka (6,65 milijardi eura) ili 2.418 eura po glavi stanovnika. Na kraju prvog polugodišta Bosna i Hercegovina je imala 8,77 milijardi konvertibilnih maraka vanjskog duga (4,48 milijardi eura), koji se neprestano smanjuje. Oba entiteta su imala periode kada su se otplaćivali raniji anuiteti, uz manja nova zaduženja. Entitet Republika Srpska zbog sankcija Sjedinjenih Američkih Država ima problem sa pronalaskom novih kreditnih sredstava, a Federacija BiH je od početka godine, prema Federalnom ministarstvu finansija, imala omjer novih zaduženja 342 naspram 770 miliona konvertibilnih maraka otplaćenih obaveza. Tako jedan entitet ima probleme s likvidnošću, a drugi s povećanjem deficita.
Ponavljanje grešaka iz susjedstva
Bosna i Hercegovina je na početku godine ostala bez najmanje milijardu eura za razvojne projekte Plana rasta Evropske unije od čega je 76 miliona eura bespovratnih sredstava. Nedostaju i sredstva Svjetske banke koja obezbjeđuju kombinaciju DPL, investicionih zajmova, operacija za tehničku podršku i ESW za podršku reformskom programu Bosne i Hercegovine.
Pomenuti novac, kao i sredstva iz fondova EU, nesmetano povlače okolne zemlje i njima „pomažu“ Bosni i Hercegovini, njenim narodima ili dijelovima stanovništva. Političko jedinstvo i funkcionalnost institucija Bosne i Hercegovine se ne može postići ni za osiguranje novca sebi i svojim građanima. Kao da je lakše prihvatiti donaciju, pomoć, sadaku?
„Bosna i Hercegovina ponavlja greške iz susjedstva. Vlastima nedostaje samokritike i objektivnosti, ali se zato vrlo rado upuštaju u poređenja dva jadna i bijedna entiteta, kao da je veliki uspjeh biti ‘bolji dio’ ovakve bh. ekonomije, čak i ako su nekada takve tvrdnje tačne“, pita se Gavran.
Najvećim problemom, koji već poistovjećuje sa tragedijom cijele regije smatra kontinuirano iseljavanje stanovništva.
„Iako uzrok nije samo ekonomska situacija, svakako da je to jedan od glavnih faktora, i nikakva propaganda ili iskrivljivanje statistike ne govore bolje i pouzdanije o stanju neke ekonomije nego sami građani koji u njoj žive, odnosno iz nje odlaze“, konstatuje Gavran.
Prekomjerno i nenamjensko zaduživanje, prepuštanje prirodnih resursa problematičnim stranim ulagačima, težnja za uvozom radne snage… sve su to odlike današnjih ekonomskih politika zemalja regije.