piše: Željko Vukmirović
Pokojnog srpskog mitropolita Amfilohija već godinama niko ne spominje. Čak i kada novim vodećim popovima srpske crkve zaškripe govori, pa ni onda kada se sve to što pričaju ponovo ustanovi potrošenim i ispraznim. Ni slova.
Projekat “srpski svet” je već dugo suočen sa kraterima u svojoj rasprodaji. Problemi nastaju i u radovima na terenu, nagomilanim troškovima, a i zaštitom svojih materijalnih resursa u Crnoj Gori do kojih su stigli nakon konačnog plasmana “temeljnog ugovora” na ovdašnje tržište. Asortiman muljanja je ozbiljno narušen, a od novih ponuda nema ništa. Dok oko starih interesnih izvora nastaje gužva.
Čak, ljudi počinju da vjeruju svojim očima. Totalno nepoželjna stvar.
Politički angažmani su u teškom ćorsokaku. Prepoznato je samo čerupanje budžeta i uhljebljenički statusi. Bez treptaja oka.
I tako sve do kampanje pred vanredne izbore u Podgorici.
Prosrpski i proruski kadrovi u izvršnoj vlasti posegli su ka provjerenim štihovima za animaciju stanovništva i malo mjesta na naslovnicama. Prvo na spisku je bez iznenađenja bila čuvena fora sa obnovom kapele na Lovćenu. Ništa bez toga. Ipak, kao izrabljena doskočica, ta jadna smišljotina je uskraćena za prođu. Valjalo je prionuti na neku opciju klerofašističkog duha i bar tračkom mogućnosti za realizaciju. Tako se stiglo do ideje o izgradnji spomenika četničkom vođi Pavlu Đurišiću. Opet ništa. Vidjevši da je vrag odnio šalu predsjednik Skupštine Andrija Mandić je prosuo svoju sačekušu i uputio srdačnu čestitku za novokomponovani Dan srpske zastave. Tu je već ispalo da se samo on prosuo. I ništa više od toga. Onda se stiglo do ultime. Novi spomenik, nova nafaka.
Ovaj put je izbor pao na, gle čuda, spomenik Amfilohiju.
I kanonada hvalospjeva o bivšem srpskom mitropolitu koji je tako uporno negirao crnogorsku državu i Crnogorce, te za njih čuvao birane uvrede, gotovo naprečac je našao put do srca vodećih ovdašnjih političara u izvršnoj vlasti.
Tim povodom, posebno se istakao važeći crnogorski predsjednik Jakov Milatović. Bez obzira što je koliko do juče prodavao maglu, zapravo, sopstveno crnogorčenje. Biće da je to bilo u afektu.
“To je čovjek koji ima moje poštovanje. Smatram svakako da kao takav zaslužuje spomenik.”
Osim što nije propustio priliku da sebe prikaže još jednom kao čovjeka opsjednutog sujetom i nedokučivom impresijom važnosti, predsjednik Milatović je svojim uvažavanjem Amfilohijevog lika i djela stigao sve da podsjeti kako je uopšte došao na vlast. A ta slučajnost je od Amfilohijeve smrti do danas imala kad da uvjeri svako slobodomisleće biće u upornu štetu jedne promocije.
Ono najgore tek predstoji. Iako lišen autoritativnog ponašanja i važnije moći, Milatović je svjestan da “lista” koja nastupa pod njegovim imenom, a ovo sa listom shvatite kako god hoćete, obezbjeđuje učestvovanje u raspodjeli vlasti u Glavnom gradu.
I sve procrnogorske partije to moraju da prihvate. Ta šteta će još neko vrijeme ordinirati ovim prostorom. Sa sve dužničkom sudbinom i destabilizacijom države.
Plus, poslovna bahatost srpske crkve. O tome već govori posjeta srpskog patrijarha Porfirija koji stiže u Crnu Goru samo dva dana pred izbore.
I sve to samo preko mrtvog Amfilohija.