OD VPSCG NAPRAVILI ISPOSTAVU ”SRPSKOG SVETA”: Ostavke Gojkovića i Marića nijesu dovoljne

Piše: Stanko Radulović

Nakon tri rezultatska neuspjeha vaterpolo reprezentacije u olimpijskoj godini, na Svjetskom šampionatu, Evropskom prvenstvu i Olimpijskim igrama ostavke su podnijeli selektor Vladimir Gojković i predsjednik Vaterpolo saveza Crne Gore (VPSCG) Đuro Marić, a prije njih i predsjednik Skupštine VPSCG Mirza Krcić i potpredsjednik Saveza Siniša Kovačević.

Njihove ostavke ipak nijesu dovoljne. Iz VPSCG mora da ode kompletno rukovodstvo i kompletan UO VPSCG koji se pokazao kao veoma neuspješan jer nije ispunio zacrtane ciljeve prilikom dolaska na čelo ove sportske organizacije.

Još prije Olimpijskih igara u Tokiju 2021. godine proklamovan je cilj stvaranja  reprezentacije za rezultatski iskorak na Igrama u Parizu, ali je u olimpijskoj godini ostvaren potpuni rezultatski debakl, baš kao i na svim takmičenjima u posljednje četiri i po godine.

Gojković je imao tri godine prostora da nadogradi igru reprezentacije i da četvrtfinale iz Tokija pretvori makar u polufinale u Parizu, a umjesto toga njegov tim, građen godinama, završio je takmičenje u grupi i ostvaren je još slabiji plasman nego u Japanu.

Gotovo sva takmičenja reprezentacija je završavala u četvrtfinalu porazima u mečevima u kojima se borila za direktan ulazak u borbu za narednu rundu.

U svim tim mečevima porazi su najčešće stizali u završnici utakmica ili već u uvodnim minutima, što jasno upućuje na slabu psihološku pripremljenost, odnosno pucanje pod pritiskom. I tako četiri godine, iz takmičenja u takmičenje.

Marić od VPSCG napravio ispostavu ”srpskog sveta”

Marić je istovremeno slijepo vjerovao čovjeku koji je igračka legenda, ali se kao trener i selektor do sada nije proslavio niti je dokazao da zaslužuje povjerenje koje je imao skoro deceniju.

Marić nije smijenio Gojkovića, a reprezentacija je igrački i rezultatski stagnirala iz takmičenja u takmičenje. Nije se nazirao pomak u kvalitetu igre, čini se da čak nije postojala želja da se izdigne iznad prosječnosti. Razlog za tako tanku igru treba tražiti i u nedostatku ljubavi prema Crnoj Gori, koja se ispoljava kroz nepoštovanje crnogorskih simbola, grba, zastave i himne, o čemu smo više puta pisali.

Razlog što Marić nije smjenjivao Gojkovića, možda se može naći u tome da su oni ”braća po litijama”, kojima je čini se bliža jedna susjedna država nego Crna Gora.

Đuro Marić je zajedno sa svojim saradnicima od VPSCG napravio ispostavu sekte koja sebe naziva SPC i centralu ravnogorskog pokreta. Stoga je vrijeme da zajedno sa njim iz vaterpolo organizacije odu i ostaci ekipe koja je planirala da od vaterpolo reprezentacije napravi političku organizaciju za ostvarivanje ideje o ”srpskom svetu”.

Nepoštovanje crnogorskih simbola, grba, zastave i himne više nikad ne smije da se ponovi na utakmicama crnogorskih reprezentacija, a oni kojima se Crna Gora ne sviđa mogu da biraju i igraju za druge reprezentacije.

Zbog nepoštovanja države i državnih simbola zajedno sa Marićem moraju VPSCG napustiti i ostali simpatizeri ravnogorskog pokreta koji svojim djelovanjem podrivaju temelje crnogorske države i reprezentacije.

Đuro Marić je osim toga već duži period zbog bolesti nesposoban da vodi VPSCG, ipak to ga nije smetalo da ostane na funkciji i na taj način otežava funkcionisanje Saveza.

Marić je svojim ostajanjem na čelu VPSCG pokazao nepoštovanje prema sportu i reprezentaciji jer zbog teškog zdravstvenog stanja nije bio u stanju da vodi Savez, ali je i pored toga istrajavao na mandatu.

Uz želju za njegov brz oporavak, mora se konstatovati da je odlazak Marića i njegovih kadrova jedina šansa da se VPSCG izliječi od velikosrpske bolesti.

Vaterpolo zatočen u Boki

U međuvremenu je vaterpolo i dalje zatočen u Boki, kao da je ovaj sport ekskluzivno pravo klubova iz ovog regiona Crne Gore, a VPSCG nije ništa učionio još od 2006. godine da se izađe sa mora na kopno.

Istovremeno ništa nije urađeno da se “rat” Kotora i Herceg Novog iskoristi za napredak reprezentacije i pretvori u zdravi rivalitet, već je u brojnim slučajevima korišten za ostvarivanje ličnih interesa.

Zbog svega ovoga je u VPSCG neophodna potpuna čistka i dolazak ljudi koji žele jak crnogorski, a ne lokalni vaterpoolo. I koji se spremni da iskoriste znanje Herceg Novog, Budve i Kotora za razvoj novih potencijala u Podgorici i Nikšiću, ali i drugim gradovima.

Podmladak iz najvećih gradova ne treba da služi za čerupanje i popunjavanje rupa u lokalnim vaterpolo školama. Takođe, mladim ljudima uz posvećenost vaterpolu, treba usaditi ideju ponosa kad se igra za Crnu Goru, nakon čega ćemo imati reprezentaciju koja će izgarati u bazenu, a ne otaljavati posao.

Uostalom, da i te kako ima nade za crnogorski vaterpolo i za Crnu Goru, pokazale su mlade ”ajkule” na Evropskom prvenstvu u Bugarskoj. Možda bi Marić, Gojković i ekipa iz VPSCG mogli nešto da nauče od njih.