U Crnoj Gori u riziku od siromaštva živi 20,3 odsto stanovnika.U riziku od siromaštva nalazi se 28,4 odsto djece, navedeno je u istraživanju o dohotku i uslovima života koji je objavila Uprava za statistiku Monstat, saopštila je predsjednica Banke hrane Marina Medojević povodom 9. avgusta Međunarodnog dana siromašnih koji je ustanovljen 1994. godine.
“Smanjenje broja korisnika socijalne pomoći namijenjene siromašnima MOP- (materijalno obrzbjeđenje porodice) koje je jedino socijalno davanje namijenjeno siromašnima, nije posljedica proaktivnih mjera i aktivnosti Vlade i resornog Ministarstva nego zahtjevnih kriterijuma za ostvarivanje ovog prava i eminimišućih mehanizama za gubljenje istog, koja ne korespondiraju sa životnim problemima građana”, rekla je Medojević.
Na zahtjevne kriterijume Crnu Goru su upozoravale međunarodne organizacije UNDP, Komitet za ekonom i socijalna pitanja, UNICEF, kao i na potrebu da one budu fleksibilnije kako bi MOP dobilo što više socijalno ugroženih.
“Govoriti o brizi za standard građana a zaboraviti na najugroženije je licemjerno. Socijalno ugroženi u našoj državi nisu zaštićeni kako je primjereno državi koja se nalazi na Evropskom kontinentu u 21. vijeku i koja teži članstvu u EU. Od oko 130 000 ljudi, koji po zvaničnoj statistici spadaju u kategoriju ugroženih , svega 18 000 prima MOP u iznosu od 84 ( za pojedinca) do maksimalnih 165 eura( za višečlane porodice). Socijalna davanja su za deset godina povećana u iznosu od 20 do 40 eura”, istakla je ona.
Prema njenim riječima problem je što nisu svi siromašni ljudi u sistemu socijalne zaštite, što nisu ni evidentirani kao ugroženi, niti im država pruža pomoć i što su ta davanja neprimjereno niska, daleko od realnih životnih potreba i ne prate troškove života niti porast plata.
“Socijalna pomoć mora biti, barem u visini službene linije siromaštva. Linija siromastva samo za jednu osobu prema Monstatu iznosi 214 eura. Onoliko koliko dobiju socijalno ugroženi u vidu MOP-a , i mnogo više od toga , funkcioneri dobiju za učešće u nekoj komisiji, odboru i sl., preko plate. Za funkcionere se ne štedi, ima novca u budžetu za službena putovanja, troškove goriva, dnevnice,ručkove, smještaj, obezbjeđenje ….a za siromašnima se steže kaiš. Vjerovatno imamo najbrojniju vladu po glavi stanovnika na tlu Evrope. Po škrtosti izdvajanja iz budzeta za siromašne od svega četiri odsto bilježimo takođe neslavan rezultat”, istakla je ona.
Dodaje da je penzija finansijski iskaz uloženog novca koji se godinama izdvaja od ličnog dohotka zaposlenih a ne politička odluka.
“Naša država mora imati socijalnu penziju kao mjeru zaštite ljudi koji nemaju dovoljno sredstava za dostojanstven život. Osim povećanja socijalnih primanja i socijalne penzije ugroženi građani moraju imati i besplatne usluge i određene -benificije. Neki od njih su pravo na besplatne ljekove,užina u školi,školski pribor i udžbenike do okončanja školovanja,prevoz,primanja za nezaposlene, subvencije za kiriju do izgradnje potrebnog broja socijalnih stanova, plećene komunalije, besplatan prevoz”, naglasila je Medojević.
Napominje da zbog onih koji imaju samo jedan obrok dnevno ( a nemamo za sve kojima treba), potrebno je da imamo standardizovane uslove za sticanje socijalnih bonova ili oformimo socijalne prodavnice u kojima će se moći uzeti osnovne životne namirnice i higijenska sredstva, besplatno.
“Otvaranje socijalnih trgovina važan je korak u pružanju boljih usluga našim građanima u potrebi. Posvećeno moramo raditi da svaki građanin ima redovan i bezbedan pristup hrani i higijenskim proizvodima. Problem prehrane i higijene novorođenčadi i djece, koje dolaze iz socijalno ugroženih porodica moraju biti briga resora za socijalna, porodicna i demografska prava”, istakla je ona.
Kupovna moć građana slabi, što pokazuje procenat izdvajanja novca za hranu u budžetu porodice ili pojedinca.
“Naš država nema odgovoran odnos prema problemu visokih cijena hrane kao ni prema problemima visokih kirija. Nezaposleni ljudi koji su godinama( najteži problem su oni od 50+ koji spadaju u teško zaposlive nezavisno od stepena obrazovanja) na Zavodu za zapošljavnja, a oni su samo dio ukupno nezaposlenih, nemaju nikakvu zaštitu niti benificije na državnoma ni na lokalnom nivou”, smatra Medojević.
Ona naglašava da su socijalna prava zapostavljena decenijama, vlade se smjenjuju ali ne i odgovornost države prema ugroženim.
Medojević poručuje da je trenutak da pokažemo da socijalne politike nadilaze političke kalkulacije, te da je vrijeme za ozbiljnu strategiju za borbu protiv siromaštva i socijalne isključenosti.
“Siromaštvo nije način života niti izbor pojedinca. Život u siromaštvu splet je različitih nesretnih životnih okolnosti, zdravstvenih i društvenih prilika, izostanka socijalne mreže, rupa u društvenoj strukturi i nebrige sistema o tome da naši sugrađani koji su na rubu siromaštva ne skliznu u njega. Bez obzira na to što je činjenica da se niko ne rodi i odluči biti siromašan cijeli život, prečesto se događa da se dosadašnim zakonskim normama, siromaštvo ne rješava”, upozorava Medojević.
Siromaštvo istovremeno i uzrok i posljedica cijelog niza povreda ljudskih prava, stoga su sve države obavezne raditi na iskorjenjivanju siromaštva.
“Crnu Goru na evropskom putu na to obavezuje cijeli niz međunarodnih dokumenata, onih donesenih pri UN-u (kao što je Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima), Vijeću Europe ( Europska socijalna povelja) pa i onih na EU ( Europski stub socijalnih prava, ali svakako Povelja EU-a o temeljnim pravima). Vrijeme je da se okrenemo rješavanju uzroka siromaštva a ne pokušajima prikrivanja posljedica. Prvi korak u rješavanju problema je svakako politička volja koja napredak standarda života u Crnoj Gori treba da vidi u izgradnji solidarnog društva i jačanju socijalne države”, ocijenila je Medojević.
Siromaštvo je jedan od najhitnijih izazova našeg vremena. Prema podacima Svjetske banke, 712 miliona ljudi (gotovo devet odsto svjetske populacije) živi u ekstremnom siromaštvu, koje se definiše kao preživljavanje s manje od 2,15 dolara dnevno.
Evropski parlament je donio niz rezolucija o smanjenju siromaštva. I siromaštvo zaposlenih je predmet njihove pažnje i aktivnosti.
“Inflacija je posebno pogubna za porodice i pojedince sa niskim prihodima i sve češće pogađa i tzv. srednju klasu, potvđuju dokumenta EU parlamenta. 2023. godine 94,6 miliona ljudi u EU (21 odsto stanovništva) bilo je u opasnosti od siromaštva ili socijalne isključenosti. Dok se bogati izoluju od posljedica i bivaju sve bogatiji , siromašni snose teret oružanih sukoba, ekonomskih kriza, klimatskih katastrofa i pandemije virusa”, napomenula je Medojević.