OLIMPIJSKE PRIČE: Od Montreala mjera vrijednosti u gimnastici se zove Nađa Komaneči

Amerikanci imaju ozbiljan problem i pokušavaju na sve načine da američke sportiste proglase najboljima u istoriji svakog sporta, takav slučaj je i sa gimnastikom u kojoj je bez konkurencije najveće ime Nađa Komaneči.

Rumunska gimnastičarka, ne može za Amerikanca bit najbolja, iako sada ima američko državljanstvo, nego to mora biti “prava” Amerikanka Simone Bajls. A kako bi drugačije?

Kada se na svjetskom nebu pojavila u Montrealu na Olimpijskim igrama 1976. godine Komaneči je imala samo 14 godina, a sportsku karijeru praktično završila je sa svega 18, odnosno sa nepunih 19 godina na Olimpijskim igrama u Moskvi.

S druge strane Simone Bajls je svoju prvu olimpijsku medalju osvojila na igrama u Rio de Žaneiru 2016. godine kada je već bila starija od Nađe Komaneči kada je završila karijeru zbog rigidnosti režima u Rumuniji i Nikolaja Čaušeskua, koji joj je zabranio putovanje u inostranstvo.

Komaneči je dva puta bila na Olimpijskim igrama i oba puta briljirala, s druge strane Bajs je došla u Tokio sa fantomskom povredeom i psihološkim problemima, a iza svega toga stajao je sakriveni doping skandal.

Cvilila je danima po Tokiju zajedno sa svojim marketing majstorima i na kraju nije uradila ništa, ali je zato došla u Paris “čista” i spremna da pretekne Komaneči…

I pored svij pokušaja da se prekraja istorija sporta ostaće zauvijek zapisano da je neka tamo djevojčica iz Rumunije postala slavna sa 14 godina i prva gimnastičarka u istoriji Olimpijskih igara koja je dobila maksimarlnu prosječnu ocjenu 10, a nastup ove slavne Rumunke na Olimpijskim igrama u Montrealu obilježio je istoriju gimnastike i svjetskog sporta.

Prva savršena desetka na Olimpijskim igrama, najmlađa šampionka u istoriji gimnastike, petostruka osvajačica zlatne medalje na OI, višestruka šampionka Evrope i svijeta – neponovljiva i najveća Nađa Komaneči i sve to sa 18 godina starosti.

Ostaće upamćena Nađa Komaneči po fantastičnim sportskim uspjesima, ali i nevjerovatnoj životnoj priči.

Nestvaran talenat, zvjezdana karijera, osam godina pakla u zatočeništvu, godina za zaborav u Americi i konačno normalan život o kom je oduvijek maštala. To je ukratko Nađina životna priča.

Inače, Nađa je odrasla u malom rumunskom gradiću Onesti. Bila je prepuna energije koju je trebalo usmjeriti na neki sport.

Majka je odlučila da je upiše na gimnastiku i odmah je zavoljela taj sport. Jednom prilikom legendarni trener Bela Karolji obilazio je lokalne škole tražeći talentovane gimnastičare i tada je zapazio Nađu.

Imala je samo šest godina, a savršeno je izvodila određene gimnastičke poteze. Bilo je jasno kao dan da se radio o ogromnom talentu. Karolj je pitao roditelje da radi sa njom i oni su prihvatili.

Bila je jako uporna i vrijedna. Sate i sate provodila je u dvorani vježbajući, trenirala je i po osam sati dnevno i uskoro je postala jedna od najboljih u Rumuniji.

Imala je samo 14 godina kada je sa rumunskim olimpijskim timom krenula na Olimpijske igre u Montreal 1976. godine, imala je samo 149 cm u 38 kilograma, a iz Kanade se vratila kao najveća sportska diva, sa takmičenja na kojem je ispisala istoriju sporta i gimnastike.

Bila je prva savršena gimnastičarka, dobila je prva u istoriji “desetku” na Olimpijskim igrama i od tada se mjera vrijednosti u gimnastici zove Nađa Komaneči, a ne Simone Bajls, ma koliko se Amerikanci upirali da prekroje istoriju.

Tog dana kada je zaradila ocjenu 10.00 to nije bilo moguće napisati na semaforima, pa je nakon Nađinog nastupa svuda pisalo 1.00.

Kada je ugledala ocjene bila je razočarana, nije mogla da vjeruje da je najlošija ikada. Smatrala je da je dobro odradila vježbe. Ubrzo su joj objasnili o čemu se radi i usljedilo je veliko slavlje 14-godišnje Rumunke. Sedam čistih desetki!

Nađa je tako preko noći postala nacionalna ikona. Njeno lice bilo je na poštanskim markama, a zahvaljujući njoj Rumunija više nije bila nepoznata zemlja.

Nađa je postala prva gimnastičarka koja je uspjela da trijumfuje na tri Evropska prvenstva. Uzela je zlato 1975. godine, 1977. godine i 1979. Briljirala je i na Olimpijskim igrama u Moskvi. Osvojila je zlato na gredi i u parteru.

Godinu dana kasnije njen život je počeo da se pretvara u pakao nakon prvog gostovanja u SAD, za vrijeme egzibicione turneje Nađin trener Bela Karolji je sa suprugom zatražio azil i dobio ga. Nađa se vratila u Rumuniju i usljedilo je osam godina pakla.

Čaušeskuov režim je stavlja pod posebnu prismotru kako bi sprečili i njen bijeg iz zemlje, a zašto bi se uopšte vraćala u zemlju, mogla je da ostane.

Zabranili su joj da putuje, pratili su je agenti službe, prisluškivali… Njena karijera je bila završena. Nađa je bila zatvorenica rumunskog režima. Tih godina odlučila je da se posveti trenerskom poslu.

Nađa je u tom periodu bila primorana da izlazi sa Nikom Čaušeskuom, bahatim sinom čuvenog komunističkog diktatora Nokolaje Čaušeskua.

Tatin nasljednik je silno volio žene, pa se na njegovoj listi želja našla i Nađa. Često su viđani zajedno i on ju je predstavljao kao djevojku.

Međutim, ona i dan danas tvrdi da nikada nije bila u vezi s njim, barem ne svojevoljno. Kasnije je isplivao podatak da ju je Čaušeskuov sin seksualno zlostavljao.

Nađa je u to vrijeme bila zaljubljena u drugog muškarca. Šest godina mlađeg glumca i pjevača Stefana Banika.

Kada je Niku saznao za njihovu vezu, ali i da je Nađa trudna s glumcem, poslao je tajnu službu kod Stefana. Naredio mu je da ostavi slavnu gimnastičarku, ako planira još da živi.

Dan kasnije Nađa je u tajnosti pobacila bebu i nakon toga pokušala da izvrši samoubistvo. Popila je čašu izbjeljivača. Kasnije je tvrdila da je samo uzela pogrešnu čašu.

U SAD pobjegla je samo nekoliko nedjelja prije revolucije u Rumuniji i pada režima Čaušeskua.