Slučaj pokušaja postavljanja hangara u centru Kolašina, u jedinom gradskom parku, otvorio je pitanje budućeg razvoja grada koji se pozicionira kao evropski turistički ski centar. Viziju Kolašina kao ski destinacije koja će biti primjer PLANSKOG razvoja izgleda ne dijele svi, posebno pojedinci koji se dovode u vezu sa kriminalnim klanovima i sumnjivim licima, a hangar je samo jedan od pokušaja da se Kolašin budvanizuje.
Ako bi pojam budvanizacija podrazumijevao ciljano i sistematično narušavanje jedinstveno vrijednog područja na crnogorskoj obali sa ciljem brzog bogaćenja putem devastacije prostora i zatiranja postojećeg načina života, onda se može zaključiti da se dešava pokušaj budvanizacije Kolašina, ali i čitavog sjevernog regiona, koji je dobio novu perspektivu razvoja otvaranjem prve dionice auto – puta.
Nažalost, „perspektivu“ na očuvanom sjeveru prvo su vidjeli reketaški mediji, interesne NVO i neznaveni, a korupciji skloni političari. Kolašin je primjer za to. Bivša vlast u Kolašinu, predvođena smijenjenim ministrom Vladimirom Martinovićem, povezivana je sa mnogim sumnjivim poslovima, nelegalnim objektima vašarskog karaktera, namjernim opstrukcijama kroz povećavanje komunalnih naknada, kršenjem zakona u restauraciji objekata čija cijena se duplirala dok su radovi kasnili, podjeli miliona eura ”direktnim” pogodbama… Kolašin je ostavljen u rasulu, sa nagomilanim problemima i brojnim infrastrukturinim izazovima koje nova vlast pokušava da riješi.
Martinović je, očigledno, imao podršku reketaških medija i interesnih NVO iz Kolašina, pa je njihovo pisanje preusmjeravao na Bjelasicu, koja se gradi u skladu sa najboljim primjerima održivog razvoja, na osnovu planskih dokumenata koje su radili najbolji svjetski planeri, kao što je kanadski Eco Sign. Palanački duh pojednih dopisnika/ca jedva je dočekao da napadaju najboljeg svjetskog planera, kako bi prikrili javašluk tadašnje gradske uprave i njihovog pulena Martinovića.
Kao primjer toga, ostaće upamćen tekst Vijesti o tome kako treba da se razvija Bjelasica iz ugla troje turista iz Srbije! Nezapamćena blamaža u novinarskoj praksi, jer je poznato pravilo da o usko stručnim oblastima kao što je prostorno planiranje treba da govori struka, makar u ozbiljnim medijima, a ne slučajni anonimni turisti za koje niko nije siguran ni da postoje. Kod takvih novinara koji za relevantne sagovornike uzimaju turiste, nije ni čudo što im je omiljeni sagovornik na temu Bjelasice odbornik URA u lokalnom parlamentu, Miodrag Vlahović, zvani Mijo Struja, koji ima i stranicu na Instagramu „sačuvajmo Bjelasicu“.
Kako Vlahović čuva Bjelasicu najbolji pokazatelj je to što ima nelegalni objekat-dupleks uz samu stazu, pa po onoj narodnoj „držite lopova“ Bjelasicu „čuva“ od održivog razvoja za sopstvenu nelegalnu gradnju. I to plasiranjem neistina preko Vijesti kao što je ona da hotel na Bjelasici zagađuje vodu, što je demantovao Institut za javno zdravlje. Potpuno je jasno zbog čega ovakvim medijima i „zaštitinicima Bjelasice“ smeta gradnja u skladu sa planovima, najboljim praksama u oblasti zaštite životne sredine, od prirodnih materijala i ambijentalno uklopljeni. Takva gradnja se suprotna nezajažljivim apetitima pojedinaca koji žele uz malo ulaganja da se obogate na račun netaknute prirode sjevera.
Da ruka ruku mije poznato je odavno. Mijo Struja i razni Strujni „udari“ na održivi razvoj imaju produženu ruku u Vijestima, kojima pune stupce ovog ”medijskog ganga”. Na sreću, njihov monopol se polako razobličava, a smjena Vladimira Martinovića sa mjesta ministra turizma, ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera dodatni je udar na vjerodostojnost njihovih navoda. Potvrdilo se pisanje Portala Aktuelno da Martinović nije uradio ništa za turizam i sjever. Poznavajući njegov rad, možda je tako i bolje.
L.P.Đ.