Piše: Doc. dr Dragan V. Žarković, dipl.ing.građ
Današnja crnogorska politička i državnička stvarnost izgleda najnepredvidivije od kada je Crna Gora postala nezavisna i međunarodno priznata država. Svakodnebvno svjedočimo da se već neskriveno i sa najviših instanci sinhronizovano sa proxi uticajima iz vana, donose štetne deklaracije, kandiduju za budućnost opasne inicijative i organizuju javni događaji, koji direktno ugrožavaju: državni suverenitet, nacionalnu posebnost i crnogorsko građansko biće.
Kada su krenuli ovi po Crnu Goru zlokobni procesi, grupa intelektualaca, javnih ličnosti, poštovaoca crnogorske nacionalne ideje pripadnika svih vjera i narodnosti, su osnovali Crnogorsku evropsku partiju. Znali smo i tada da naš rad neće biti lak. Ideje koje smo promovisali kao temeljne partijske principe i iza kojih smo hrabro stali od početka, u direktnoj su suprotnosti sa strukturama koje trenutno vladaju našom jedinom Domovinom. Uticaj vjekovima prisutnih stranih subjekata, veoma vidljivih u: obavještajno-propagandnim, vojno-policijskim, naučno-obrazovnim, a posebno crkveno-vjerskim strukturama, danas je najizraženiji od 2006 godine. Posebno zabrinjava što je u osnovi tih uticaja anticrnogorstvo u svakom smislu i što se njihov spektar djelovanja, u državnim institucijama neprestano širi i jača.
Stoga je Crnogorska evropska partija – nastala na državotvornoj, suverenističkoj i evroatlanskoj ideji na direktnom udaru ovih struktura. Dodatno te strukture imaju interes da ne postojimo kao Partija, jer pored činjenice da smo crnogorska i evropska, zanju da smo i građanska partija. Znaju da funkcionišemo i djelujemo na istorijskim postulatima starocrnogorske u biti evropske demokratije, utemeljeni na istorijskoj istini našeg milenijumskog kontinuiteta državnosti i kontinuiranoj borbi za slobodu i nezavisnost ne samo crnogorskog nego svih naroda koji su živjeli i žive u Crnoj Gori, što je suprotno njihovoj usiljenoj propagandi i kvazipovijesti.
Zbog ovih premisa, Crnogorsku evropsku partiju vide kao svoga ljutog protivnika svi oni koji imaju direktno drugačije programske platforme. Ali isto tako važno je naglasiti da smo smetnja i onima koji programski i deklarativno imaju iste ili slične ciljeve kao i mi, ali oni nemaju interes da se prikazuje potpuna punoća postjugoslovenske istine, zbog njihovih ranijih drugačijih političkih ciljeva i rezultata.
Stoga je razumno postaviti logično pitanje: Ima li uopšte Crnogorska evropska partija, političkih saveznika i ko mogu biti naši saveznici?
Kada se objektivno pogleda aktuelna crnogorska scena, naši iskreni saveznici jedino mogu biti iskrene crnogorske patriote, istinski crnogorski sinovi i šćeri svih nacija i vjera, koji se esencijalno zalažu za učvršćivanje milenijumskog trajanja naše jedine Države.
Na osnovu današnjeg rasporeda i međusobnih odnosa političkih snaga nameće se nedvosmislen zaključak da Crnogorska evropska partija drugih prijatelja i saveznika nema liše iskrenih patriota ma đe se trenutno nalazili.
Stoga je presudno važan zadatak okupiti u jedinstven front sve iskrene rodoljube, dokazati im da Crnogorska evrpopska partija nije isto što i druge političke partije, ne samo u svojem ideološko, političkom i procrnogorskom opredjeljenju, već da te podrazumijevajuće ideale se i ne pomišljaju prodavati i predavati za lične funkcionerske privelegije.
Ono što su radile prethodne i što sada rade aktuelne garniture vlasti, novoj političkoj stranci mora biti apsolutno strano. Puki populizam, a suštinski neiskrena često i prevarna politika koja je njihova bazična osnova djelovanja, radi prostog i pukog vladanja u cilju ostvarenja ličnih a ne opštih i nacionalnih interesa, se mora razotkrivati kako se ovakvi politički izbori ubuduće nebi događali.
I upravo zbog prethodne činjenice, naš narod je odavno počeo da sumnja da je kod nas uopšte moguće bavljenje politikom, a da ona nije prevashodno u ličnom interesu. To je veliki i dodatni problem, jer apstinentsko biračko tijelo je u očiglednom porastu, a treba pri tom znati i ovo: to apstinentsko tijelo po svojoj strukturi, obrazovanju i vrednosnim principima ne pripada sferi interesno-propangadističkih inostranih struktura, koji vjekovima na ovaj ili sličan način podmićuje i usmjerava taj svoj podanički puk, u cilju urušavanja crnogorske nacije, Države i imena, a za ostvarenje interesa drugih, dakle tuđih, tobože njihovih nacija, država i njihovih uvezenih nama tuđih imena. Dakle apstinenti su dominantno ona društvena grupa koja ima izražene: kritičku svijest, nezavisnost biranja i ličnu nepotkupljivost. Sljedstveno to je najprogresivniji dio našega društva. I nadalje, takav dio društva apatično prepušta drugom – slabijem dijelu društva da kreira i usmjerava društvene tokove u smjeru koji to ne želi ovaj progresivniji dio. Ključan zadatak je kako te tokove preokrenuti, kako stimulisati razočarane, progresivne mlađe generacije i ubijediti ih da će njihov glas biti uvažen a pritom i njima i svima ostalima od direktne koristi?
Na međunarodnom planu razvoji tekućih kriza i negativnih procesa generišu mobilnost krupnih međunarodnih činilaca na prevashodno njihovom rješavanju, pa je stoga pitanje opstanka jedne male nacije i jedne male države za njih najčešće sekundarno pitanje. Posebno je to sekundarno pitanje na fonu tekućeg crnogorskog narodnog nijemog i nezainteresovanog posmatranja građana.
Staro i nepromijenjeno pravilo svjetske politike važi i danas: ne reaguj i ne uplići se tamo, dok je narod u kućama a nije na ulicama!
Znajući za ovo pravilo na sceni su i najizraženiji maligni uticaji sa sjeveroistoka. Oni užurbano rade da izvrše svoj politički program i ostvare svoj uticaj nad nama, na milenijumima strateški važnoj jadranskoj obali. U primjeni su perfidne metode: prividno mirnim putem ostvariti svoj uticaj jačanjem unutrašnjeg suštinski anticrnogorskog, po karakteru kvinslinškog podmićenog i podplaćenog pokreta.
Kada se sve ovo sagleda i analizira, postavlja se pitanje da li je uopšte moguće, a ako jeste, na koji način spriječiti postojeći anticrnogorski i antievropski dirigovani proces veoma sofisticirano uparavljan i kontrolisan iz vana?
U kontekstu brojnih nepovoljnosti kojima smo okruženi, ono što mene čini nepokolebljivim optimistom je činjenica da je naše glavno oružje i moć, neupitna istina koju čvrsto držimo u rukama.
Poznato je da istina uvijek pobijedi i dovede do Njegoševskog toržestva pravde. Ali da bi istina kojom se služimo ušla makar u većinu crnogorskih domova i glava, potrebno je da promijenimo taktiku našeg političkog djelovanja. Potrebno je da se počnemo okupljati na crnogorskim trgovima i bulevarima. I to svaki put kada iznutra i iz vana udaraju na našu Domovinu, na naš jezik, na našu crkvu, na našu istoriju, na naše nacionalne simbole, na naše pretke i na njihova groblja.
Jednom riječju: vazda na okup kada se vrijeđa naše ime crnogorsko!
Braćo i sestre Crnogorci svih vjera i nacija: ostavimo svoje lične sujete i omraze. Zanemarimo stare naše pizme i sitne zađevice koje svi pamtimo i kojih smo svi prepuni. Na tim osjećajima i matricama po ko zna po koji put u našoj istoriji nas dijele, svađaju i vode u propast. Na te perfidnosti izvanjci su vječno uzimali ono što je bilo naše, ubjeđivali nas kao što nas i sada ubjeđuju da postanemo i da se proglasimo za ono što uistinu znamo da nijesmo.
Generacije naših predaka su propatile, porodice su nestajale, goreli su domovi predaka, da ne idem dalje, počev od Mletačkih rusko-austrijskih i Obrenovićevskih zavjera, preko Karađorđevskih dekreta i diktatura, sve do Miloševićevko-Vučićevih memoranduma, svetova i specijalnih ratova.
Svjedočimo i danas kako nas svađaju međusobno, svađaju nas i sa susjedima koji su nam opraštali i oprostili grjehove koje smo izvršavali po nalogu tih istih uz pomoć vječno prisutne unutarcrnogorske izdaje, plaćane i podmićivane iz vana.
Decenijsko izmišljanje i ponavljanje teza o navodnoj ugroženosti onih koji su radili protiv svoje Države i nacije, preko prevarnih obećanja o pomirenju i njihovom smirenju, nakon rješavanja navodno neriješenog crkvenog pitanja, bi koja već po redu u nizu prevara?
Ne – oni idu uvijek dalje. Uzimaju sve što se uzeti može. Baš kao prije jednog vijeka ići će do razura crnogorskog nacionalnog i građanskog bića. Popis stanovništva čak u njihovoj režiji, kojim obećavahu većinu Srba u Crnoj Gori, pošto im ne upje, sada ne pominju i ne obznanjuju. Ali smišljen je drugi plan: bilateralnim sporazumom suprotno Ustavu hoće se na silu, uvozom stotinak hiljada petokolonaša, dovesti nepopravljivo stanje da garđani iz druge države rješavaju pitanja u našoj. Istovremeno crnogorce u njihovoj državi se grubo i na prečac asimiluju i brišu iz evidencija. Zlokobni i prevarni naum pod parolom da se ovim želimo samo navodno odužiti (ne kažu za što?), tkz »generacijama crnogoraca poreklom«.
Nema sumnje na političkoj agendi Crne Gore je zavjerenička srbijansko-ruska platforma dirigovana sa stola vladajućih elita Beograda i Moskve, kao njihov prioritetan strateški cilj.
Crnogorska evropska partija ima u rukama istovremeno i hendikep i privelegiju, jer nam je jedino oružje neotuđivo pravo na zaštitu: istina i pravda. Ne bilo koje istina i pravda, nego istina i pravda za koju su nesebično davali živote generacije naših predaka, s nadom da su oni posljednji koji to čine, u ime poklona slobode novim pokoljenjima-svojim tek rođenim sinovima i budućim unucima.
Ali naša privelegija u koju vjerujemno, neće biti dovoljna ukoliko ličnim odricanjem i ličnim angažovanjem ne stanemo javno i vidno u njenu odbranu. Ne smijemo dozvoliti da naša istina i naša pravda – naše pravo da se zovemo imenom svojijem, koje je vjekovima bilo ime naših slavnih predaka dozivi sudbinu ustanika božićnih. Okupimo se u jedinstveni front, čuvajući svakog našeg člana od Amerike preko Crne Gore do Australije. U tome rukovodstvo partije mora biti spremno da prihvata i različita mišljenja i drugačije pristupe njegujući demokratski centralizam kao instrument upravljanja Partijom.
Crnogorska evropska partija mora dokazati na djelu da se jače zalaže za očuvanje i razvoj crnogorskog nacionalnog i duhovnog identiteta i kulturnih tradicija svih naroda i etničkih grupa, od zalaganja naše političke konkurencije, koja se danas ne slučajno ukrupnjava i prestrojava. Moramo bez ostatka i beskompromisno, javno i vidno stajati na branik odbrane nezavisnosti Crne Gore kao neprestanog cilja naših predaka dostignutog istorijskom viševjekovnom borbom crnogorskog i svih drugih manjinskih naroda za svoju vlastitu državu.
Pred nama su krupni izazovi, stoga će trebati i mudrosti i odlučnosti i diplomatije i pregalaštva da se uspije u političkoj borbi sa protivnicima i njihovim neupotredivo jačim resursima od naših.
Na rukovodstvu prije svega, ali i na svim članovima je krupno breme koje će trebati iznijeti do cilja. A naš cilj je odbrana i neuporedivo snažnije utemeljenje građanske Crne Gore, odbrana njenog multietničkog i multivjerskog bića, zaštita njene Ustavom definisane državnosti i međunarodno ovjerene suverenosti. Naša istorija a i međunarodna iskustva nedvosmisleno dokazuju da slobodna i suverena država i njena nacija, elementarni su preduslovi razvoja i prosperiteta svake etničke i vjerske zajednice i svakog njenog građanina.
Naša stalna ne samo parola nego osnova bitisnja je:
Sve za Crnu Goru, Crnu Goru ni za što!
Autor je član predsjedništva Crnogorske evropske partije
Poštujući sve što ste rekli gospodine Dragane V. Žarkoviću, evo jednog konkretnog prijedloga!
Neka Vaše rukovodstvo prestane sa blokiranjem i ometanjem rada CRNOGORSKE PRAVOSLAVNE CRKVE.
TO JE LAKO URADITI. MALO, SAMO MALO DOBRE VOLJE I LJUDSKE DOBROTE!
NEKA RUKOVODSTVO CEP-E ODMAH I BESPOGOVORNO PRIZNA ODLUKE OPŠTECRNOGORSKOG ZBORA, ODRŽANOG 03.09 NA CETINJE!
TE ODLUKE SU SPASILE CRNOGORSKU PRAVOSLAVNU CRKVU OD TOTALNOG UNIŠTENJA!
I GOTOVO, VJEROVAĆE SE CEP-I.
MOŽDA POVRATITE UGLED KOJI JE CEP-A, IZGUBILA I PRIJE NEGO ŠTO GA JE STEKLA!
ISKREN I SRDAČAN POZDRAV ZA VAS!